Zabava za nezahtjevne

Zabava za nezahtjevne

Lokalno autentičnim elementima posvećena je velika pozornost. No poseban (folklorni) začin jest glazbeni. Mate Matišić, ludističkim etnom, duhovitom i zaigranom preradom za Liku karakterističnih glazbenih motiva dao je drami poseban ugođaj

Pero Budak, poznat ponajprije kao autor dramskih djela obojenih izrazito regionalnim koloritom i jezikom, autor je i drame Teštamenat, koja u podnaslovu nosi žanrovsku odrednicu lakrdije, a također je utemeljena na folklorističkim elementima te predstavlja sliku Like sredinom 1960-ih. Premijerna izvedba Teštamenta 7. prosinca ujedno je označila i službeni početak znanstveno-teatrološke manifestacije 14. Krležini dani kojoj je osječki HNK jedan od domaćina.

Radnja Budakove drame zasnovana je na bizarnoj priči o lakrdijašu Ljudanu (Zvonimir Torjanac), koji se proglasi mrtvim zbog ugovora sa stranom televizijom koja snima narodne običaje kraja, a među kojima su i karmine. Sumještani njegovu neslanu šalu progutaju, no ubrzo se sam Ljudan počinje zapletati u mrežu vlastitih laži zaplećući tako priču na nakaradnim elementima, punu sirovih šala i jednostavna humora, koja se ostvaruje ponajprije u karikaturnim likovima. Lička prostodušnost, naime, projicirana je na čitavu lepezu živopisnih likova: Boban (Radoslav Spitzmüller) jest dostojanstven i častan muškarac, Kika (Radoslava Mrkšić) odana i vrijedna domaćica, Manda (Ana Stanojević) u snimanju vidi priliku da izađe iz anonimnosti, a i zaradi nešto novca, na vidjelo izađu i osobine pohlepna licemjera Make (Đorđe Bosanac), tu je i seoski slaboumnik (Vjekoslav Janković)...

Likovi su glavni adut drame, dok šira slika mentaliteta ostaje blijeda, a društvene i medijsko-kritičke ambicije Budakova komedija pokušava ostvariti postupkom teatra u teatru. Pojam koji pokriva brojne mogućnosti dodira i preklapanja zbilje / fikcije / kazališta u ovom slučaju podrazumijeva umetanje osnovne priče u okvir dokumentarca koji snima TV-ekipa, a koja smrt tretira tek kao zanimljivu i medijski iskoristivu građu, dok u bilježenju narodnih običaja ne polažu mnogo pozornosti na istinitost, vjerodostojnost koliko je važno da snimljeno bude šareno, bučno i dopadljivo, pa i sam redatelj nerijetko izvikuje: nije bitno koliko će biti autentično, samo da bude efektno!

Lička bunjevica

Robert Raponja režirao je Teštamenat vjerno slijedeći autorove zamisli utemeljene na predočavanju lokalne vjerodostojnosti te u prvi plan predstave izbija karakterizacija likova govorom. No, govorna autentičnost je za osječki glumački ansambl, što su pokazali već nebrojeno puta čak i kada je u pitanju govor slavonskoga sela, nepremostiva poteškoća. Lička bunjevica u velikim rasponima varira i od glumca do glumca i unutar pojedinačne izvedbe, tako da i dijalektološki neosviješteni gledatelji lako zapažaju da nešto ne štima, a isto su tako nedosljedni i neuvjerljivi urbani govornici, članovi TV-ekipe: nerijetko jedan te isti glumac izmjenjuje purgerski s osječkim idiomom u istoj replici.

Lokalno autentičnim elementima posvećena je velika pozornost i kostimografijom Marinele Jeromele, nenametljivom, ali funkcionalnom scenografijom Miljenka Sekulića te koreografijom Rajka Pavlića. No poseban (folklorni) začin jest glazbeni. Mate Matišić, već prisutan na osječkoj sceni, ali kao autor po čijem je predlošku izveden Bljesak zlatnog zuba, ludističkim etnom, duhovitom i zaigranom preradom za Liku karakterističnih glazbenih motiva dao je drami poseban ugođaj.

Teštamenat nema ozbiljnije pretenzije kritizirati ili ironizirati niti urbani niti ruralni mentalitet, no ako mu je cilj da lako shvatljivim humorom i neuglađenim šalama zabavi publiku — uspjeh je postignut zahvaljujući ponajprije predanim i dopadljivim glumačkim interpretacijama Radoslave Mrkšić, Ane Stanojević i Vjekoslava Jankovića!

Kristina Peternai