Vrsni poznavatelj dubrovačke prošlosti

Vrsni poznavatelj dubrovačke prošlosti

Ni tjedan nije protekao od posljednjeg, tko zna kojeg po redu promotorskog nastupa prof. Miljenka Foretića. Smrt ga je ugrabila prerano i nenadano, izazvavši nevjericu u svih Dubrovčana koji su ga znali i cijenili. A bio ih je velik broj. Kazivao je tog 19. prosinca u čitaonici Narodne knjižnice o novoizašlim djelima pokrenutim kroz novi izdavački projekt Dubrovnik University Press, nadahnuto i elokventno kao uvijek. Pobrao i ovom prigodom pohvale svome iznimno vrijednom radu, apostrofiranom među ostalim na uredničkom poslu. Velika je to istina i nije jedina u bogatstvu kulturne raznolikosti kojom se cijeli život predano, sustavno i uspješno bavio. Gospar Milo, osim što je bio jedan od najboljih urednika u Hrvatskoj, čiji su akribija i perfekcionizam s pravom vinuli časopis »Dubrovnik« u sam vrh tog izdavaštva u nas, bio je urednikom brojnih knjiga, časopisa, zbornika, tematskih cjelina u publikacijama drugih izdavača; kao voditelj izdavačkog programa Matice hrvatske Dubrovnik, uredio je pedesetak knjiga i zbornika. Bio je najvrsniji poznavatelj dubrovačke kulturne prošlosti, u književnosti i kazalištu podjednako, bio je i ostao odan znanstvenoistraživačkom radu u širokom tematskom rasponu od političke, kulturne i književne povijesti do teatrologije i kazališne kritike koju je njegovao četiri desetljeća, od šezdesetih godina surađujući i u »Dubrovačkom vjesniku«. Svoje umijeće i erudiciju, vrhunski profesionalni angažman ostvarivao je i brojnim promocijama i priređenjima kulturoloških izložbi. Opsežni i raznoliki opus koji je obuhvatio i tiskanje dvaju vodiča o Dubrovniku, te dvije knjige o starim dubrovačkim piscima tiskane na engleskom u povodu održavanja 59. kongresa PEN-a u Dubrovniku, posebna dokumentaristička vrijednost časopisa »Dubrovnik u ratu«, zapravo jedan cjelokupan bogat rad ovjenčan je priznanjima Nagradom grada Dubrovnika (1993) i Zlatnom poveljom MH (1996). Kao da se u svome plemenitom poslu osjećajem ravnao po antologijskoj dubrovačkoj izreci — Obliti privatorum publica curate. Budući da je njegov doprinos kulturi Dubrovnika i šire nemjerljiv, svoj mu je položaj podredio, ne pretočivši ni u jednu vlastitu knjigu rukopisno bogatstvo koje je ostavio. Nažalost, nije stigao.

Sanja Seferović

Ljubav prema kazalištu

Dana 24. prosinca 2003. zauvijek nas je napustio Miljenko Foretić dugogodišnji član Matice hrvatske Dubrovnik, urednik časopisa »Dubrovnik«, od 1969. do 1971., te od 1990. do 1996, i brojnih vrijednih Matičinih izdanja knjiga, monografija i zbornika.

Ovaj vrsni bibliograf, neumorni istraživač arhiva i knjižnica, povjesničar, kulturolog, teatrolog, kazališni i književni kritičar, leksikograf i, općenito, polihistor a prije svega čovjek koji je znao uživati u vrijednostima života, prijateljstva i suradničkog zajedništva. U poticajnom ozračju svoga oca, zaslužnoga povjesničara dr. Vinka Foretića — zarana je upio ljubav prema hrvatskoj povijesti, kulturi, kazalištu i arhivskome istraživačkom radu.

Foretić je počeo raditi u Institutu za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku 1963. te je bio stipendist na Universitŕ cattolica di Sacro Cuore. Od prvoga svog priloga, pred četrdeset godina i to upravo u Matičinu »Dubrovniku«, surađivao je još u brojnim književnim listovima, zbornicima i publikacijama (»Dubrovački vjesnik«, »Naše more«, »Kolo«, »Prolog«, »Telegram«, »Slobodna Dalmacija« i dr.).

Svoje bogato znanje bio je u svakom trenutku spreman podijeliti s drugima, što se poglavito očitovalo u njegovu neumornom radu na pripremi tematskih izložba, zbornika i knjiga. Spomenimo najvažnije izložbe o životu i stvaralaštvu Marina Držića (1967) i Ivana Gundulića (1989), o »Dubrovačkoj Republici i Francuskoj revoluciji« (1989), te simpozije Hrvati i Novi svijet (Amerika) (1992) i o književniku A. P. Kazaliju. Posebno valja istaknuti i dvije monografije — o znamenitim dubrovačkim kazališnim umjetnicima Milki Podrug Kokotović i Miši Martinoviću. Kao višegodišnji urednik časopisa »Dubrovnik« pripremio je i niz vrijednih tematskih blokova. U teškim uvjetima Domovinskoga rata i srpsko-crnogorske agresije na Hrvatsku i Dubrovnik 1991/92, priredio je zbornik Dubrovnik u ratu, ratno izdanje časopisa »Dubrovnik«, koji je u prijevodu na engleski jezik doživio više od petnaest izdanja i pridonio je spoznaji u svijetu o ratnim razaranjima Dubrovnika i stradanjima u cijeloj Hrvatskoj.

Prof. Miljenko Foretić, za naše sugrađane, gospar Milo, potvrdio se i kao autor dvaju osebujnih vodiča Dubrovnika (1970. i 1997), bio je član Društva hrvatskih književnika od 1971. Zajedno s književnikom Feđom Šehovićem objavio je za vrijeme 59. kongresa PEN-a u Dubrovniku 1993. knjigu Što je čitao Držić? (What Držić read?). Nezaobilazan je njegov istraživački rad o povijesti kazališta u Dubrovniku, počevši od srednjega vijeka pa do danas, za što je uz ostalo dobio Nagradu Grada Dubrovnika 1993.

Otišavši prerano iz naše sredine, iza sebe je ostavio znatan broj više ili manje dovršenih vrijednih djela, pa zasigurno je neizostavnom obvezom i dužnošću prije svega Matice hrvatske Dubrovnik da ih u što skorije vrijeme objelodani.

Lik našega sugrađanina Miljenka Foretića uistinu je po mnogočemu jedinstven i zato nezaboravan — ostat će svima u trajnom sjećanju.

Dragi naš Milo, tragovi i plodovi Tvoga dugogodišnjeg rada i nesebičnoga zalaganja u Matici hrvatskoj Dubrovnik duboki su i neizbrisivi. Hvala Ti za sve što si učinio za Maticu i naš Grad. Neka Ti laka bude zemlja Tvojih predaka.

Matica hrvatska Dubrovnik