U teoriji i praksi

»Zapis«, glasilo Hrvatskog filmskog saveza, gl. ur. Diana Nenadić, posebni broj, ljeto 2003.

Škola medijske kulture u organizaciji Ministarstva prosvjete i športa i Hrvatskog filmskog saveza ove je godine održana peti put. Po dobru običaju iza desetodnevne Škole (25. kolovoza — 3. rujna) ostao je i udžbenik — posebni broj »Zapisa« u kojem su objedinjeni tekstovi predavača podijeljeni u nekoliko skupina: teorijske teme, radionice, reportaža, metodičke obrade, večernje projekcije, preporučena literatura i program Škole medijske kulture s prijavljenim polaznicima.

Posebni broj »Zapisa« otvara rad Što se čini kad se ’filmski opisuje’ Hrvoja Turkovića, dijela njegove veće studije koja je još u radu, kojim, rabeći četiri uvodne sekvence različitih filmova (dva igrana, Sjever-sjeverozapad, Casablanca, i dva domaća filma, dokumentarac Tunolovci i kratki film Absence/Odsutnost), Turković ukazuje na temeljnu službu opisa — identifikaciju prizora i upoznavanje s njime, ali i na odstupanja od takvih rutinskih očekivanja. U drugom dijelu rada autor se bavi (filmskim) opisom kao izlagačkom rekonstrukcijom razgledavanja prizora.

Teorijske teme donose i Uvod u analizu filmske priče (Nikica Gilić), Kratku priču o filmskoj glazbi (Irena Paulus) te tekst o filmskoj scenografiji (Dario Marković).

Više o radionicama Škole, načinima njihova rada i odnosu predavač-polaznik saznajemo iz tekstova Slavena Zečevića (Dobrodošli u igraonicu gledanja) i Petra Krelje (Sjećanje na Denisa). Kreljin tekst zanimljiv je jer pričom o pripremama za radionicu i samom njezinu odvijanju slikovito iznosi i podatke o produkciji dokumentarca Škole te uspijeva filmsku sliku translatirati i u pisani medij. Kraj teksta u kojem govori o rezultatima koje su polaznici škole postigli nakon njezina završetka najsnažniji je argument za buduće održavanje Škole medijske kulture.

Ljubica Ivanišević