Grafička metamorfoza

Grafička metamorfoza

Pogledamo li zajedničku mapu Vatromet/Fireworks, vidimo kako se razlika u umjetničkom mentalitetu smanjila i kako je tekao njihov grafički eksperiment. Od linije k boji

U velikom predvorju zagrebačke Nacionalne i sveučilišne knjižnice postavljena je izložba grafičkih mapa i knjiga-objekata dviju vrsnih hrvatskih grafičarki: Nevenke Arbanas i Maje S. Franković. Povod djelomičnoj retrospektivnoj izložbi bilo je izdanje zajedničke grafičke mape Vatromet/Fireworks u izdanju NSK s osam grafika, po četiri od svake umjetnice. Generacijski podudarne, Nevenka Arbanas i Maja S. Franković iskazuju tom izložbom pripadnost različitim kulturološkim okvirima, srednjoeuropskom i mediteranskom, ali se u njihovim djelima ta razlika gotovo poništava. Nevenka Arbanas rođena je Baranjka, a Maja S. Franković Riječanka. Nevenka Arbanas završava grafiku kod Alberta Kinerta u Zagrebu, a Maja S. Franković kod Branka Suhyja u Ljubljani. Naoko različita obrazovnog iskustva, dvije umjetnice, pogledamo li izložbu, postaju dijelom jedne i neraskidive cjeline.

Snaga crteža i linije

Grafike Nevenke Arbanas, ma u kojoj grafčkoj tehnici tiskane, odišu sjajnim tajmingom za liniju i crtež, teksturu i potez. Njezine prve grafičke mape Dora sa po četrnaest i dvadeset grafika iz 1987, nadahnute su Našičankom Dorom Pejačević i iz nje je vidljivo htijenje za prokazivanjem važnosti umijeća crtanja u poimanju grafike. Kasnije grafičke mape većinom su posljedica suradnje s pjesnicima i literatima poput Luke Paljetka (grafičke mape Venezia iz 1997, Večernja s Ovidijem iz 1992), Luje Medvidovića (Sretno sunce iz 1989), Tonka Maroevića (Paučina iz 1991), Tone Pavčeka (Teči kot reka iz 2001) ili Sibile Petlevski (tri mape Kristali, Babylon i Heavy Sleepers).

Grafike Nevenke Arbanas iz grafičkih mapa prikazanih na izložbi u različitim grafičkim tehnikama, od suhe igle i bakropisa do akvatinte i Hayterove tehnike, pokazuju razvojni put autorice od izrazite crtačice pa do grafičkim kombinacijama sklone umjetnice. Svim se djelima provlači želja za eksperimentiranjem, a to je jedna od glavnih odrednica grafike Nevenke Arbanas. Njezin je smisao za prostor, kako onaj grafički, tako i onaj crtački, doveden do krajnjih granica. Tijekom vremena njoj je kolorit preuzeo mjesto primata crtežu. Oblikovni principi više se nisu zaustavili kod crteža, nego su se pretapali u kombinacijama tehnika, boje i grafičke fasete. Liniju i teksturu zamjenjuje prostor boje i mrlje. Usporedimo li grafičke mape Doru, Kurenti i Zaljubljenima za Valentinovo, likovi, ukoliko se pojavljuju, počinju sve više biti igra slučaja, nego htijenja.

Maja S. Franković na izložbi se većinom predstavila svojim knjigama-objektima. Riječ je o posebno krojenim i presavijanim grafičkim listovima, ukoričenim poput knjiga koje iz subjekta postaju konkretni objekt. Simboliku metamorfoze knjige kao sredstva i knjige kao inspiracije Maja S. Franković upotpunjuje asocijativnim primjesama. Knjiga trokut, Knjiga kvadrat, Knjiga crvenih mrlja, Knjiga za daltoniste, Košarkaška knjiga, Prirodna knjiga, Crvena knjiga, Ženska knjiga s ozbiljnim sadržajem, Knjiga slova te Knjiga trave i lišća samo su neke knjige-objekti kojima se Maja S. Franković predstavila u knjižnici. Postavljene u staklene vitrine, jer drukčije ih nije moguće dočarati, knjige-objekti trodimenzionalni su oblici koji promjenom postava mijenjaju vlastiti identitet.

Mrlje koje ostaju nakon prolaza kroz grafičku prešu odražavaju jasan i bridak kolorit, jake i snažne boje, površine konkretnoga tiska i kombinacije različitih tehnika dubokog i visokog tiska, računalnoga ispisa i kolaža. Jasna granica između knjige kao subjekta i knjige kao objekta dolazi do izražaja u neposrednoj komunikaciji sa samim djelom, koja je u ovom slučaju nešto nekonkretnija. Razbijanje poimanja grafike kao tradicionalne umjetničke grane tipa otisni na papir i postavi na zid postaje glavna preokupacija Maje S. Franković, iako i ona sama ne ide odveć radikalno u drugu krajnost, u kojoj bi se sama grafika počela nijekati. Njezina grafička afirmacija istaknuta je upravo u toj posebnosti, koja nam se nudi u njezinim knjigama-objektima.

Obostrano prilagođavanje

Grafičke mape Nevenke Arbanas i knjige-objekti Maje S. Franković sa zagrebačke izložbe nadopunjuju se i prilagođavaju jedni drugima. Pogledamo li zajedničku mapu Vatromet/Fireworks, gdje se Maja S. Franković predstavila sa četiri grafike Bijeg, Prijatelj, Zamka i Ptica, a Nevenka Arbanas s također četiri neimenovane, vidimo kako se razlika u umjetničkom mentalitetu smanjila i kako je tekao njihov grafički eksperiment. Od linije k boji.

Izložbu su postavile upravo same autorice uz pomoć voditeljice Grafičke zbirke NSK Mikice Maštrović, koja u jezgrovitom tekstu sjajnog, kataloga ukazuje na još neke sličnosti između dviju umjetnica. To su neiscrpan rad na savladavanju svih tajni grafičkih vještina i tehnika te, što je još bitnije: ljubav prema stvaralačkom procesu i samoj grafici kao konačnom umjetničkom djelu. Grafike uz poeziju jedne autorice te knjige-objekti druge autorice tako postaju veliki znak povezanosti knjige sa slikom. Povezanosti slike s knjigom. Povezanosti kojoj svakodnevno svjedočimo...

Marko Kružić