Svijet iz snježne kugle

Svijet iz snježne kugle

Isprepletanje istančana, vrlo danskog motiva snježne kraljice i hladnoće u prirodi kao indikatora ljudskog stanja koji pogađa i zaleđuje srca najosjetljivijih, ipak je možda i redateljeva interpretacija mitskih znanja mnogih svetih spisa, što je teško odredivo

Prvi američki film cijenjena danskog dogmaša Thomasa Vinterberga (Festen, 1998), po finalnoj izvedbi posve suprotan od očekivanog pretpostavljenog svjetonazora Dogme, Sve zbog ljubavi na pola je puta između visoko hermetične, vrlo individualne kreativne vizije i prevarantski-pretencioznog falš artizma. Pritom se ovo drugo zapravo više može iščitati kao nedorađenost, razbarušenost fokusiranja na sekundarne detalje umjesto na nekoliko glavnih punktnih motiva priče, koje također — u najboljem slučaju ostavljaju dojam (namjerno?) nedovršene nedorečenosti.

Osveta ekosfere

U bliskoj budućnosti na Zemlji zanemarivanje i nasilje nad okolišem u konačnici dovode do niza bizarnih kataklizmičkih posljedica — u Americi i Europi sniježi i usred ljeta, određenih dana u godini sve vode se zamrzavaju na nekoliko minuta, dok se leševi nevoljenih i odbačenih ljudi gomilaju po zakutcima ulica, koševa za smeće, podnožja javnih pokretnih stepenica. Stanovnici Ugande pak gube gravitaciju i prijeti im opasnost da zauvijek odlebde. Na toj podlozi odvija se romansa — ljubavna priča mladih supružnika (Joaquin Phoenix i Claire Danes) i triler — gotovo demonska zavjera njezinih poslodavaca koji je groteskno iskorištavaju kao klizačicu-zvijezdu.

Isprepletanje istančana, vrlo danskog motiva snježne kraljice i hladnoće u prirodi kao indikatora ljudskog stanja koji pogađa i zaleđuje srca najosjetljivijih, s možda samo zgodnom dosjetkom kojoj ne bi trebalo tražiti dubljeg značenja — bestežinskim ljudima, ipak je možda i redateljeva interpretacija mitskih znanja mnogih svetih spisa, što je teško odredivo. No ikarovski motiv leta kao potrage za unutarnjim skladom (uvidom u Boga) prisutan je i u nezaustavljivoj vožnji avionom junakova brata (Sean Penn), koji poput kakve milosne i sveznajuće bogoosobe, neovisan o glavnim linijama priče, suptilnom preciznošću unutarnjeg uvida komentira radnju. Leteći su Afrikanci stoga, posebno u začudnom završnom kadru, prikopčani možda na mitsku Srebrnu nit života (ipak upravo njome ostaju privezani za Zemlju) i u pred-postmortalnom stanju; a možda su, poput onodobne Chancove bestežinske nevinosti hodanja po vodi, samo nevina suprotnost općem ledenom dobu ostatka svijeta.

Skandinavski senzibilitet

Pritom je priroda ovog transplanta tipičnog skandinavskog senzibiliteta u američki milje toliko lagana, gotovo eterična; a ljubav i emocije njegov su centralni aspekt — i to ne samo redateljeva površinskog interesa nego i doslovno fizičke ljudske egzistencije, o kojoj ovisi sam život. Njegove brojne i (vidljive) mane (od nediscipliniranosti režije, manjkavosti u scenariju, drvenastih dijaloga, inkonzistentnosti pri poljskoj akcentuaciji od strane glavnih glumaca ili razvučenosti u deskripciji ljubavne osame dvoje junaka) međutim nadomješta aura onog nečeg što se gledatelju prenosi na suptilnoj razini.

Nad njegovim porculansko krhkim svijetom (poput kakvog iz suvenirske snježne kugle) naime lebdi ogromna sjetna tuga — od prve uvodne scene do samoga kraja; baš kao i osjećaj snovitog, neopipljivog, detačiranog, distance (emocija, likova, zbivanja). Čitav film je Emocija, sazviježđe Riba, ženski princip, zbrka podsvjesnog, fluidnost vode, varljivost Mjeseca (te stoga pravi tip filma za metu intelektualnim cinicima), i koji već otrcan uvid o vitalnoj važnosti ljubavi dovodi barem na razinu za gledatelja originalnog iskustva — nikako umno-mentalnog, ali svakako osjećajno-spoznajnog.

Katarina Marić