Visoki standard

Visoki standard

Ovogodišnji Dani slovenske kulture bavili su se socio-kulturološkim preispitivanjem odnosa pojedinca i zadanih društvenih normi. Jednostavnije rečeno, slovenski su autori na pulskoj pozornici progovorili o osobnome doživljaju sreće i različitim putovima potrage za njom

Slovenski umjetnici su na četverodnevnome gostovanju u Istarskome narodnom kazalištu u sklopu Dana slovenske kulture pulskoj publici predstavili visoke standarde kazališne, filmske i glazbene scene susjedne države. Iako Dani slovenske kulture u INK-u zasad nemaju pretenziju dati podroban i cjelovit presjek slovenske umjetničke scene, jer biste u tom slučaju čitali izvještaj s velika, skupa i bogata festivala, treba kazati da su organizatori ovog slovenskog gostovanja iz recentne produkcije osmislili za pulsku publiku odličan program. Program 3. dana slovenske kulture u INK-u sastojao se od tri kazališne predstave: Snjeguljica After party, Eurotrans ili Smjer zapad i Noževi u kokoškama, potom filma Zujanje u glavi Andreja Košaka i koncerta Brine &String. si.

Zajednički tematski predznak prošlogodišnjega gostovanja Slovenaca u INK-u bio je osebujna i duhovita autoironizacija glumačkoga, redateljskoga i spisateljskoga posla, a ovogodišnji Dani slovenske kulture bavili su se socio-kulturološkim preispitivanjem odnosa pojedinca i zadanih društvenih normi. Jednostavnije rečeno, slovenski su autori na pulskoj pozornici progovorili o osobnome doživljaju sreće i različitim putovima potrage za njom.

Snjeguljica najuspješnija

U izvedbenom smislu najuspješnija, Snjeguljica After party Roberta Walsera u režiji Ivice Buljana započinje svoju priču tamo gdje su stala braća Grimm. Što točno znači završetak klasične bajke: »...i živjeli su dugo i sretno do kraja života«, bila je prava osobna provokacija redatelja Buljana, koji je u plesnoglazbenoj kazališnoj igri interpretirao individualni doživljaj sreće mazohistične Snjeguljice, sadistične Kraljice, labilnoga Princa, mačističkoga Lovca, slabića Kralja... Izniman sklad koreografije Mare Sesardić s glazbom Mitje Vrhovnika Smrekara, minimalistička scenografija Tome Savića Gecana, nepotpisana bajkovita kostimografija, savršena igra glumačkoga ansambla i maštovita redateljska koncepcija Ivice Buljana — Snjeguljici After party osigurali su da postane vrhunski estetski kazališni doživljaj. Pogotovo ako se slažete s tim da nema ničega lošega u tome što ova priča završava erotskim poljupcem Snjeguljice (sjajna Veronika Drolc) i Maćehe, koju je Ana Karić odigrala glumačkom energijom ravnom snazi koju je imala Tina Turner u Mad Maxu. Unatoč tome, Snjeguljica... se pokazala donekle simbolistički odveć hermetičnom predstavom u usporedbi s komunikativnom, eksplicitnom i potresnom predstavom Eurotrans ili Smjer zapad.

Bez odmaka od glumaca

Iako izvedbeno za nijansu slabija, predstava Eurotrans... ljubljanske Male scene nastala u koprodukciji Cankarjeva doma i Kulturnoga društva B51 u cjelini je bila najbolja predstava 3. dana slovenske kulture. U potrazi za osobnom srećom koju će ostvariti na bogatome i demokratskom Zapadu šestero emigranata prolazi kroz pakao birokracije, ksenofobije, ljudske zloće i lažnih predodžbi o humanome zapadnjačkom društvu. Redateljica Tijana Zinajić postavila je odličan dramski tekst Dragice Potočnjak pred publiku bez rampe, onoga spasonosnog odmaka publike od glumaca koji nas čuva u uvjerenju da je sve to ipak samo kazalište. Iz Drame Slovenskoga narodnog gledališča stigli su Noževi u kokoškama Davida Harrowera u režiji Mateje Koležnik. Slovensko uprizorenje europskoga kazališnog hita također je visoko profesionalno ostvarenje, ali zbog zahtjevna teksta na kojem počiva ovaj komad te zbog neizbježne jezične barijere ipak nije bio najsretniji izbor za gostovanje pred pulskom publikom.

Dani slovenske kulture u organizaciji Kulturnoga društva B51 i festivala Ex ponto u cjelini su otkrili naizgled jednostavnu formulu uspjeha slovenskoga glumišta: autori predstava glazbeno su, likovno i književno obrazovani ljudi i iz tog kapitala crpu bogati asocijativni sklop kojim obiluju njihove predstave. Neizbježan rezultat toga je, dakako, jako autorsko samopouzdanje kojim omogućuju svojim glumcima lakoću igre i tako ih apsolutno zaštićuju od nelagodnih prenemaganja i kočenja pred publikom.

Dubravka Lampalov