Schilling, Shakespeare i video

Schilling, Shakespeare i video

Milano U poznatom Piccolo Teatro di Milano mladi mađarski redatelj Arpad Schilling, koji se već etablirao kao nova europska redateljska zvijezda, režirao je Shakespeareova Richarda III. Ironija, cinizam i hladnoća ključ su toga novog čitanja klasika. »Shakespeareov scenski jezik — kaže Schilling — građen je prema modelu filmske organizacije kakvu vidimo u suvremenom filmu.« Možda zato ova provokativna produkcija, čiju scenografiju čine pijesak i brojni televizijski ekrani, ima filmski ritam i vrlo brzu montažu, napominje kritika, a obogaćena je i suvremenom, računalnom glazbom, hladnom i ciničnom, koja još potencira otuđenje. Obično strastven Schilling sa Shakespeareom se odlučio za distancu, za hladnoću koja stvara neugodan osjećaj u publike, a televizijski ekrani koji prenose slike i videomaterijal pomažu dekonstrukciji emocionalnog. Produkcija je realizirana s mađarskim umjetničkim timom i talijanskim glumcima.

Plavuša iz Hitchcocka

London Bitna je uloga videa i u novoj produkciji u Royal Courtu. Kazalište koje već godinama intenzivno radi na promociji novoga dramskog teksta posebno mlađih autora, praizvelo je Hitchcock Blonde, novu dramu Terryja Johnsona, poznatoga pisca i kazališnog redatelja, dobitnika niza nagrada za svoje drame, uključujući dva Oliviera. Drama o paru koji nalazi dio nepoznatoga Hitchcockova filma u podrumu grčke vile, što pokreće potragu za tajanstvenom plavušom iz filma, koristi se filmskim i videoinsertima do mjere da su se kritičari upitali postaje li sve više englesko kazalište zapravo filmska umjetnost. Naime, u londonskim kazalištima trenutno igra čak devet produkcija koje su nastale po filmskim predlošcima, a sve je više i filmskih zvijezda na pozornicama West Enda. Komad, koji je autor i režirao, zanemarimo li opaske o utjecaju videa i filma na kazališnu produkciju, zaradio je dobre kritike i izazvao veliko zanimanje londonske kazališne publike pa će Hitchcock Blonde igrati u Royal Courtu dulje nego što je to bilo prvobitno predviđeno.

Provincija divljenja vrijedna

Manchester Nova premijera Royal Exchange Theatre iz Manchestera, Čehovljev Galeb u režiji Gregoryha Hersova, jednog od dva umjetnička direktora kazališta (drugi je Braham Murray), osim iznimnih kritika, potaknula je britansku javnost da se upita zašto takve umjetničke rezultate ne postižu i kazališta koja dobivaju mnogo veće dotacije. Relativno malo kazalište s dvije scene i svega trinaest glumaca u ansamblu već neko vrijeme svakom produkcijom izaziva divljenje kritike i kazališnu provinciju pretvara u mjesto koje se može nositi s londonskim scenama, koje su posljednjih godina zapravo najjače u svjetskoj konkurenciji. Galeb u svojoj podjeli nema velikih glumačkih zvijezda, ali ansambl radi kao dobro usklađen precizni sat i sve uloge zajedno pridonose dojmljivoj produkciji bez ikakvih posebnih vanjskih efekata. John Peter, najugledniji britanski kritičar, napisao je da tako dobra Čehova dugo ne pamti i da je riječ o vrlo finoj i inteligentnoj produkciji. A što se tiče posljednje scene, ona »sadrži fizički i moralni intenzitet koji nikad neće zaboraviti«.

Fomenko u Comedie Française

Pariz Šuma, komedija u pet činova Aleksandra Ostrovskog, ocijenjena još u 19. stoljeću kao »Shakespeare o ruskoj temi«, i danas se često nađe na scenama, posebno ruskim. Ovaj put klasičnim komadom bavi se Comedie Française u režiji gosta iz Rusije Piotra Fomenka, jednog od najvećih redatelja današnjice. Drama o dvanaest karaktera u mreži ljudskih odnosa ruske ruralne provincije privukla je redatelja, koji se posljednjih godina bavi ruskim klasicima, a francuske kritike se i publike dojmio prošle godine svojom produkcijom Tolstojeva Rata i mira. Šuma, koja premijeru ima ovaj tjedan u jednom od najstarijih europskih kazališta i pripada najočekivanijim premijerama sezone, okuplja mješovitu umjetničku ekipu i francuske glumce u produkciji koju Pariz nestrpljivo očekuje.

Jasen Boko