Rudolf Zubčić
(Bjelovar 1919 — Zagreb 2003)
Sigurno će netko od publike na sljedećoj baletnoj premijeri zapaziti da u prvim redovima nedostaje visoki, stari sijedi gospodin s bradicom i štapom. Noge koje su odslužile cijeli radni vijek na sceni, u pokretu, već ga dulje vremena nisu dolično služile, a sada je i tijelo, preumorno, odustalo od borbe s porazima starosti.
Rudolf Zubčić, baletni umjetnik i režiser kojeg je tata Strozzi uveo u zagrebačko kazalište nastupio je kao plesač prvi put u zagrebačkom HNK 1937. u Licitarskom srcu Krešimira Baranovića i Margarete Froman. Znakovito za čovjeka koji je posvetio srce, znanje i energiju kazalištu. Pjevao je, plesao i glumio, vodio zapise i istraživao povijest nacionalnoga baleta, bio tajnik baleta HNK, pedagog, koreograf, i režiser.
Uživao je u svom vremenu i društvu umjetničke elite kao što su bili Gavella, Papandopulo, Gotovac, Matačić. Nije to mala stvar, umjetnik koji je svoje vrijeme i sebe na sceni i sada, u nedavnom razgovoru (Vijenac, Božić 2002.), smatrao sretnim.
Maja Đurinović
Klikni za povratak