Povratak swinga

Swing revival evidentna je pojava kojom mlade generacije ljubitelja jazza otkrivaju svu draž te njima dosad i ne toliko bliske glazbe

Još je nedavno nemali broj onih koji se bave jazzom predviđao sumrak klasičnog big band swinga. Stvari još prije dvadesetak godina za opstojnost big banda kao formacije doista nisu izgledale ružičasto. No vrijeme će pokazati da su takva crna predviđanja, navlastito onih iz stručnih krugova bila (srećom!) pogrešna. Prije svega big band se kao formacija održao bez obzira na svekolike stilske pravce, pa i eksperimente, nametnute im od dirigenata, skladatelja i aranžera raznih profila koji bi duže ili kraće vrijeme pred takvim korpusima stajali.

Valja se prisjetiti činjenice da su nakon završetka Drugog svjetskog rata gotovo sve radijske postaje, kako je tada bilo uobičajeno reći, u radnom odnosu imale orkestre klasična big band sastava, temeljna zadaća kojih je bilo zadovoljavanje programskih potreba matičnih kuća. Slijedom toga takvi su orkestri bili dužni svirati i snimati u široku rasponu od plesne, šlagerske i revijske glazbe do jazza, ali bi zbog karakteristična sastava i zvuka u svijesti odgovornih ostajali uvijek jazz-orkestri, što dakako nije uvijek odgovaralo istini.

Živi organizam

Pred kraj je prošlog stoljeća bila tako zamjetna namjera nekih radijskih i televizijskih postaja o otpuštanju svojih big bandova s obrazloženjem da su nekomercijalni i preskupi, te ih se valja osloboditi. Na pitanje što ako se ukaže potreba za takvim orkestrom, odgovor bi mjerodavnih uvijek bio isti ili sličan: takav se big band za pojedine potrebe može uvijek formirati. Zaboravljalo se pritom na činjenicu da je big band, kao uostalom bilo koji umjetnički izvođački korpus, neka vrsta živa organizma, tijela koje se stalno obnavlja, u kojem mladi dolaze i uče, te glazbeno stasaju sjedeći u pojedinim sekcijama s iskusnim kolegama. Tako je nemalen broj od državnih medijskih institucija rasformiranih big bandova rezultirao potpunim iščeznućem takvih korpusa.

Zanimljiv je tu primjer Njemačke. U toj je zemlji donedavno svaka iole relevantna pokrajinska postaja imala i svoj big band. Prisjetimo se samo WDR big band i RIAS Berlin big banda, te korifeja takvih korpusa dirigenata Maxa Gregera, Wernera Müllera ili Kurta Edelhagena. Sve su to bili orkestri na plaći s dosta velikim financijskim mogućnostima, no zanimljivo je u tom kontekstu promatrati niz recentnih neovisnih big bandova swinga, primjerice orkestre Egona Haaga ili još bolje onoga poznatijeg i uspješnijeg, mladoga pijanista, dirigenta i aranžera iz Fürtha Thila Wolfa, koji izrazitom swing-vokacijom i uspjesima na tom polju generacijski demantira veliku većinu vršnjaka.

Bez pomoći institucija

Brojni uspjesi Wolfova big banda posljednjih godina potvrđuju ponajprije činjenicu da u normalnim uvjetima big bandovi swinga mogu opstati i bez pomoći državnih institucija. Uz to swing revival, povratak swinga, evidentna je pojava kojom mlade generacije ljubitelja jazza otkrivaju svu draž te njima dosad i ne toliko bliske glazbe. Koncerti big banda Thila Wolfa kao i TV-nastupi uvijek su dobro posjećeni i prihvaćeni, broj se snimljenih diskova orkestra, među njima valja izdvojiti Thilo Wolf Meets Charly Antoliny, A Swinging Hour In New York, Mr. Grooverix, Thilo Wolf Live — Swing It! i Thilo Wolf Meets Joan Faulkner, stalno povećava te postaje i uzorom mlađim dirigentima i aranžerima.

Sredinom će lipnja u blizini Stuttgarta biti održan zanimljiv sastanak big bandova swinga. Posredovanjem Hrvatskog jazz-kluba, koji se u sklopu svojih aktivnosti bori i za plasman naših džezista u inozemstvu, na spomenutom će big band festivalu swinga sudjelovati i čakovečki Big band s dirigentom Lacijem Vargom. Bit će svakako zanimljivo čuti i vidjeti nastup naših predstavnika big band swinga u jednoj takvoj međunarodnoj konkurenciji.