Otkrivanje prešućenog

Kukuljevićevi dani u Varaždinskim Toplicama, Matica hrvatska Varaždinske Toplice, 2002.

Ivan Kukuljević pl. Sakcinski (1816-1889, prvi je u Hrvatskom saboru 2. svibnja 1843. progovorio hrvatskim jezikom, održavši znameniti govor u kojemu se založio da narodni, živi jezik zamijeni mrtvi latinski, kojim se tada u Saboru govorilo (njegov ponovljeni prijedlog prihvaćen je 23. listopada 1847). Kako bi dostojno obilježila sto pedesetu godišnjicu toga važnoga događaja, Mjesna zajednica Varaždinskih Toplica (u čijoj se neposrednoj blizini, na Tonimiru, nalazio dom Kukuljevićevih) osnovala je 1993. manifestaciju pod naslovom Kukuljevićevi dani u Varaždinskim Toplicama. Organizacija znanstvenih skupova povjerena je Zavodu za znanstveni rad HAZU u Varaždinu i Matici hrvatskoj po osnivanju njezina ogranka u Varaždinskim Toplicama 1995.

Petogodišnji rad Matice hrvatske Varaždinske Toplice obilježen je izdavanjem zbornika radova znanstveno-stručnih skupova Matice hrvatske 1995-2000. Kukuljevićevi dani u Varaždinskim Toplicama, u kojem je objavljeno dvadeset i pet radova koji donose priloge za biografiju političara, povjesničara i književnika Ivana Kukuljevića pl. Sakcinskog.

U pojedinačno recenziranim i klasificiranim radovima (čiji su sažeci prevedeni na engleski jezik) obrađeni su istaknuti članovi obitelji Kukuljević Sakcinski, kao i političke, gospodarske i kulturne prilike njihova kraja te skladno isprepleteni elementi zavičajnog i nacionalnog.

Knjiga Kukuljevićevi dani u Varaždinskim Toplicama podijeljena je u četiri tematske cjeline: Kukuljevići Sakcinski u varaždinskoj županiji; Ivan Kukuljević Sakcinski u Matici ilirskoj i u Matici hrvatskoj; Matičini etnografi, etnolozi i leksikografi te Bibliografija i arhivska građa. Autorica velikog broja radova (njih jedanaest), koji osvjetljavaju nedovoljno proučene, prešućene ili zanemarene činjenice zbog kojih se u postojećim biografijama i biografskim prilozima često uz dvojbena tumačenja čitaju i faktografske netočnosti, jest prof. Božena Filipan, nastavnica biologije i geografije iz Varaždinskih Toplica, predsjednica tamošnjeg ogranka Matice hrvatske, zahvaljujući čijoj su inicijativi i pokrenuti Kukuljevićevi dani u Varaždinskim Toplicama. Nemali prinos zborniku dali su i Željko Vegh s tri rada te akademik Lovro Županović i Denis Peričić sa po dva rada.

Reprezentativna fotomonografija

Ogulin, Povijesna i kulturna baština, 2. izdanje, Matica hrvatska Ogulin, Poglavarstvo grada Ogulina, 2002.

Prvo izdanje knjige Ogulin tiskano je 2000. u čast petstote obljetnice osnutka grada Ogulina u nastojanju da se, kako to u Riječi na kraju naglašavaju urednici knjige Višnja Lipošćak i Stjepan Sučić, njegovim građanima i sveukupnoj hrvatskoj javnosti prikaže ono najvrednije iz povijesne i kulturne baštine Ogulina. U knjizi su objavljeni ulomci iz knjiga, članaka i studija o Modrušu, Ogulinu i ogulinskom kraju iz pera eminentnih poznavatelja tog kraja (Mile Magdić, Mile Bogović, Petar Strčić, Radovan Pavić, Nerina Echkel), a za knjigu je Milan Kruhek napisao sažetak svojih već ranije objavljenih radova o povijesti Modruša i njegovoj sakralnoj baštini. Velik prinos potpunijem sagledavanju svih vidova povijesti ogulinskog kraja dalo je još šesnaest autora. Važan prilog knjizi su i tekstovi Željke Čorak i Ljerke Metež o urbanističkim vrijednostima grada Ogulina koji su preuzeti iz Konzervatorske studije grada Ogulina koju je izradila Državna uprava za zaštitu kulturne i prirodne baštine sa sjedištem u Karlovcu.

Mnogobrojne ilustracije

Knjiga je ilustrirana mnogobrojnim fotografijama te preslikama zemljovida, dokumenata, knjiga i umjetničkih slika koje se nalaze u raznim ustanovama, muzejima i arhivima kao i privatnim zbirkama u Ogulinu, Senju, Zagrebu, Ljubljani, Parizu i Budimpešti. U nastojanju da čitateljima što kvalitetnije predstave prošlost Ogulina urednici su posegnuli za svim dostupnim spisima koji bi im u tome mogli pomoći. Upoznajemo tako i najstariju inkunabulu hrvatskog autora Oratio in funere... Nikole Modruškog tiskanu u Rimu 1474 (koju povjesničari drže prvom hrvatskom polemikom), u kojoj se autor, pišući kaptolu i kleru Crkve biranom latinštinom, zalaže za njegovanje hrvatskog jezika i glagoljice. Kako bi se bolje osvijetlio lik graditelja Ogulina, Bernardina Frankopana u knjizi je objavljen i prijevod njegova Govora za Hrvatsku (Oratio pro Croatia) iz 1522. upućena papi Hadrijanu VI. i prijevod dijela njegova govora održana pred njemačkim državnim saborom i nadvojvodom Ferdinandom Habsburgovcem u Nürnbergu (u kojem naglašava da je Hrvatska antemurale christianitatis) također 1522. u pokušaju dobivanja pomoći za obranu od Turaka. No, povijest ogulinskog kraja mnogo je starija od povijesti samog Ogulina — najstariji tragovi života potječu iz mlađega kamenog doba (neolitik, oko 6000-3500. god. p. n. e.).

Nakon uvodnoga teksta Željke Čorak Ogulin: kratko čitanje grada nižu se tekstovi poredani kronološkim redom od pretpovijesti do današnjih dana. U zasebnim cjelinama knjige opisani su društveni život Ogulina i crkve ogulinskog kraja te u Ogulinskoj čitanci preneseni tekstovi tematikom vezani uz ogulinski kraj iz pera najeminentnijih imena hrvatske književnosti (u Ogulinu su rođeni Ivana Brlić Mažuranić, Antun Gustav Matoš, August Šenoa...).

Nakon što pročitamo i pregledamo Ogulin, koji kvalitetom daleko nadmašuje granice lokalnoga zbornika radova i doseže razinu reprezentativne (foto)monografije, postaje razumljiva potreba tiskanja već drugog izdanja u samo dvije godine.

Sandra Cekol