One nadmašio Obraz

One nadmašio Obraz

Za razliku od neuspjelog otvaranja s meksičkom operom Obrazom uz obraz, vrlo uspjelo rješenje novog odnosa kategorija u zadanosti ovobijenalske teme glazba — tehnologija — čovjek u originalnoj verziji glazbenoga teatra predstavio je Michel van der Aa s komornom operom One za sopran, video i vrpcu

Netom protekli 22. muzički biennale Zagreb, stvoren u kreatorskom laboratoriju direktora MBZ-a Ive Josipovića i umjetničkog direktora MBZ-a Berislava Šipuša, noseći kao temu podnaslov Zvuk — Tehnologija — Čovjek, u svojem je temeljnom konceptu propitkivao dosege tehnologije na suvremeno stvaralaštvo kroz brojne najdivergentnije stilove, žanrove i oblike glazbenog izražavanja. U bijenalsku organizacijsku strukturu nakon dugo godina izbivanja vratio se ugledni muzikolog dr. Nikša Gligo, nekadašnji višegodišnji umjetnički ravnatelj MBZ-a, kojemu je ovom prigodom povjereno vodstvo press-službe, a koji je svoje brojne veze i poznanstva u inozemstvu iskoristio da svjetsku javnost upozori na manifestaciju međunarodnog značaja.

Zainteresirana publika

I uistinu, ovogodišnji MBZ (svih njegovih 26 što koncerata što glazbenih događaja u gotovo svim važnijim koncertnim odnosno kazališnim prostorima Zagreba, trodnevni simpozij o temi Glazbene konstelacije digitalnog doba u Klubu net. kulture MAMA, tri izvođačko-skladateljske radionice u Hrvatskom društvu skladatelja, dvije DJ-ske radionice i četiri DJ-ske večeri u KSET-u) uz vrlo zainteresiranu, uglavnom mlađu, zagrebačku publiku, budno su pratile oči i uši brojnih predstavnika medija izvan Hrvatske. Jedni su od njih bili privučeni novim hrvatskim stvaralaštvom (napose praizvedbom nove hrvatske opere pisane na vječno aktualnu Orwellovu Životinjsku farmu kao predložak), drugi zanimljivim stranim gostovanjima, a treći pak dolaskom u Zagreb jedne od najvećih skladateljskih zvijezda današnjice, slavnog američkog minimalista Stevea Reicha, čija su četiri djela uvrštena u programe četiri različita koncerta ovogodišnjeg MBZ-a. Premda brojke od trinaest hrvatskih i tri inozemne svjetske praizvedbe raspoređene na devet dana možda na samu spomen ne djeluju impresivno, Zagrepčani i njihovi gosti bili su od petka 4. travnja, do subote, 12. travnja, doista svjedoci niza najnovijih glazbenih ostvarenja u solidnim interpretativnim izdanjima.

Neuspjelo rješenje

No, od početka i nije sve djelovalo tako sjajno. Skeptičnost poznavatelja najnovije svjetske glazbene produkcije u vezi s operom Obrazom uz obraz u svijetu za sada nepoznatog meksičkog skladatelja Juana Trigosa na žalost se potvrdila na samoj svečanoj večeri otvaranja. Devedesetminutna opera u jednom činu svojevrstan je izraz hemofikcije (smjera odnosno tematike temeljene na regionalnim duhovnim vrijednostima nasuprot univerzalnosti koja kao estetska tendencija pogoduje stvaranju rasizma u umjetnosti) što ga je u suvremenoj meksičkoj književnosti ustanovio skladateljev otac Juan Trigos stariji, istaknuti pisac, ujedno i autor predloška prema kojemu je djelo pisano. Mračni prizor iz života dvoje supružnika koji pod neprestanim utjecajem alkohola i opijata halucinirajući stvaraju svoje dvoje nikada rođene djece — sijamske blizance, s kojima vode dijaloge, razgovore i debate — obrađena je vrlo grubim uličnim jezikom u kojemu gomilanje prostačkih izraza postaje samo sebi svrhom.

Četvero likova na sceni predstavlja osam tumača — četiri pjevača i pridruženo četvero glumaca koji naizmjenice nastupaju u govornim i pjevanim dijelovima, a ponegdje se povezuju u zajedničke scenske prizore i interakcije kao prikaz posvemašnje opijenosti, ludila i podvojenosti likova. Tekstovni predložak ne nosi glavne odlike opernoga libreta (sažetost, dramatičnost i funkcionalnost), tako da uopće ne odgovara uglazbljenoj formi. S druge strane, glazba u izdvojenim dijelovima povremeno otkriva neprijeporne kvalitete — inventivno osmišljene vokalne dionice prema ritmu i pulsaciji govorenoga teksta nad vještom orkestracijom u kojoj do posebnog izražaja dolaze drveni puhači i udaraljke. Izvrsna interpretacija odličnih meksičkih pjevača i Festivalskog ansambla MBZ-a (u talijansko-hrvatskoj kombinaciji Icarus/Cantus) pod palicom sama autora, nažalost, nije mogla spasiti očito neuspjelo rješenje glazbenoga kazališta u kojem sama skladateljeva fascinacija zvučnim aspektom govora nije bila dovoljna da ostvari dinamičan dramaturški luk djela.

Turoban dojam prvoga bijenalskoga dana među najmlađom i najrevnijom publikom razvedrio je u nastavku večeri nastup Blixe Bargelda u Gavelli, nekadašnjeg pjevača grupe Einstürzende Neubauten s kojom je prije dva desetljeća prvi put posjetio Zagreb. U svojem je solističkom vokalnom performansu Rede/Speech u stilu pravih putujućih zabavljača i lakrdijaša koji komunicirajući s publikom modificiraju i prilagođuju svaki svoj sljedeći nastup, predstavio svoj način suženja živom elektronikom. Slične smo postupke potkraj ovog MBZ-a upoznali i u Kulturnom centru Centra kaptol u okviru ciklusa elektroničkih poslijepodneva: u petak 11. travnja na solističkom recitalu francuskoga saksofonističkog virtuoza Claudea Delanglea, kao i dan poslije na primjeru ozvučivanja kulinarskih radnji nad glazboterapijskim učinkom elektroničkog zvukovlja s matrice Hansa Joachima Roedeliusa i njegova hrvatskog suradnika saksofonista Jurija Novoselića.

Inovativno korištenje tehnologije

Od jazz-glazbe posebni je kuriozum u inovativnom korištenju tehnologije u spontanom tipu glazbovanja predstavio nastup slavnog engleskog gitarista Freda Fritha (trenutno nastanjena u San Franciscu, koji je u Zagrebu nastupio u subotu 5. travnja u MDVL, nakon praizvedbe Kuljerićeve Farme) čija alkemična atmosfera eksperimentiranja s instrumentom i manipulatorima zvuka počiva na energičnoj muzikalnosti glazbenika i njegovoj slobodnoimprovizatorskoj kreativnosti. Sličan tip istodobno produktivnog i reproduktivnog glazbenog umjetnika jest i američka udaraljkašica Amy Knoles koja je idućeg dana svoje načine kombiniranja perkusivnih instrumenata i elektroničkih sredstava predstavila na radionici u Hrvatskom društvu skladatelja, u istom terminu kada je i bečki ansambl Merlin u HGZ-u izvrsno izvodio nažalost ne osobito dojmljivu skladbu slavnog trubljača i skladatelja Wyntona Marsalisa A Fiddler’s Tale, njegovu crossoversku varijantu Stravinskijeve Priče o vojniku. No zato Knolesovu smo na djelu vidjeli na posljednjem koncertu toga dana, kada je na podiju ZKM-a muzicirala kao jedna od šestero izvanserijskih glazbenika američkog ansambla California EAR UNIT. S obzirom da se više genijalnih virtuoza u zajedničkom glazbenom činu s minuciozno razvijenim senzibilitetom za skupnu svirku u interakciji sa zvukovima s vrpce u svijetu zaista rijetko susreću, razumljivo je da taj neuobičajeni ansambl uživa istaknuto mjesto na svjetskoj sceni suvremene glazbe i njegovo je gostovanje doista dalo posebno značenje ovogodišnjem MBZ-u.

Kvalitetna protuteža

Po kvaliteti ravnopravnu protutežu tom kasnovečernjem nedjeljnom koncertu ponajboljih američkih novijih skladbi (Sellars, Wolfe, Chasalow i Rzewski) i jedne hrvatske praizvedbe (Berislav Šipuš) činio je također odličan nastup belgijskoga gudačkog noneta Musiques nouvelles u petak, 11. travnja, na kojemu je svoje profinjene načine netradicionalnih artikulacija na violončelu predstavio ansamblov dirigent, violončelist i skladatelj Jean-Paul Dessy (sam je svoje postupke i tehnike sa znatiželjnicima podijelio drugoga jutra na radionici u HDS-u). Vrlo uspjelo rješenje novog odnosa kategorija u zadanosti ovobijenalske teme glazba — tehnologija — čovjek u originalnoj verziji glazbenoga teatra predstavio je (u srijedu, 9. travnja, na podiju Gavelle) Nizozemac francuskog imena Michel van der Aa, u svijetu trenutno jedan od najtraženijih mladih skladatelja. Njegova komorna opera One za sopran, video i vrpcu (pisana za kanadsku sopranisticu jedinstvenih pjevačkih umijeća, izvanredne spretnosti intonacije i glazbene memorije te bistra glasa široka raspona Barbaru Hannigan) prije tri mjeseca je praizvedena u Amsterdamu, a ovo je bila njezina prva izvedba izvan Nizozemske.

Svestrani mladi umjetnik koji je diplomirao kompoziciju i inženjering zvuka, surađivao i usavršavao se kod Louisa Andriessena, a filmsku režiju studirao na Njujorškoj filmskoj akademiji, u ovom djelu kombinira sve svoje discipline kojima vlada stapajući i suprotstavljajući jedinu interpretkinju s njezinim alter egom projiciranim na platnu, realnost i fikciju, razum i ludilo. Osim što se na razvedenom platnu iza jedine realne scenografije — jednostavnoga pisaćeg stola i stolca — prikazuje scenografija u stvarnoj veličini (police sa svijećama i staklenkama s izlomljenim granama), u dokumentarnoj maniri pet starijih žena s videa ispovijeda isto iskustvo kroz koje su prošle, koje pak završava vizijom uvijek iste žene — glavnoga lika.

A na kraju ovacije

Spomenuli smo tek najbolje i za svjetsku glazbenu scenu najrelevantnije glazbene događaje, koji su uz niz vrlo uspješnih i dobro posjećenih elektroničkih poslijepodneva u Mimari, gostovanje London sinfoniette i angažirani nastup Zagrebačke filharmonije u KDVL resili 22. MBZ 2003. Ovacije na završnoj večeri u prepunom HNK, nakon senzacionalnoga nastupa portugalskog Baleta Gulbelnkian i nezaboravnih Napuljki iz ansambla As-sur-d, koje su izvodile tradicionalne napolitanske pjesme, dobar su znak da će Zagrepčani s nestrpljenjem iščekivati idući MBZ. Očekujemo da će tada naša metropola, kao domaćin Svjetskih dana glazbe 2005, biti još više u središtu glazbenih zbivanja na globalnom planu.

Jana Haluza