Ljubav koja topi led

Ljubav koja topi led

Dubravko Mihanović dramatizirao je poznatu bajku Hansa Christiana Andersena kao niz epizoda koje je redateljica Dora Ruždjak Podolski u hit predstavi (koja je u mjesec i pol dana u kazalištu Žar ptica izvedena 46 puta), povezala prikazima Gerdina putovanja ostavivši tako dovoljno vremena za uobičajene komentare malih gledatelja. Za maštovitu scenografiju velikog ormara koji se pred očima gledatelja transformira ovisno o zahtjevu pojedinoga prizora (prozori susjednih kuća, obala rijeke, krevet...) te uspjelo oblikovanje svjetla, neizostavna elementa u stvaranju atmosfere ledenog carstva, zaslužan je Ivo Knezović. Funkcionalnu, bajci primjerenu kostimografiju, koja je olakšavala brzu pretvorbu glumaca u različite likove, osmislila je Barbara Bourek.

Velika sposobnost glumačke transformacije omogućila je Biserki Ipša da uvjerljivo dočara čak pet različitih likova (Baka, Starica, Vrana, Stara razbojnica, Čuhonka). Po tri uloge pripale su nenametljivomu Željku Mavroviću (Čovjek, Vran, Sob) i Žani Bumber, koja je energično interpretirala Malu razbojnicu te Laponku i Kneginju. Gorana Vrdoljak dobro je iskoristila mali prostor koji joj je pružila naslovna uloga. Premda su neki kritičari u premijernom nastupu mladih glumaca Darije Knez (Gerda) i Živka Anočića (Kay, Knežević) uočili nesigurnost, ona je tijekom sljedećih nastupa nestala, tako da u sadašnjem obliku njihove glumačke kreacije zaslužuju samo pohvale.

Diskretna glazba Tamare Obrovac na najbolji je način zaokružila cjelinu predstave i pridonijela atmosferi bajke koja je potaknula maštu mališana, a one starije podsjetila na vlastito odrastanje i prepreke koje su na tom putu morali savladati.

Goran Ivaniš