Jubilarni »Jezik«

»Jezik« izlazi već pol stoljeća i njegov je prilog ne samo hrvatskoj jezičnoj kulturi nego i kulturi uopće nesumnjivo golem i neporeciv

Prvi broj časopisa »Jezik« izašao je u jeseni godine 1952. i kad sada slavimo jubilarnu pedesetu obljetnicu njegova izlaženja, onda možemo pomisliti da ta proslava kasni godinu dana. No nije tako. »Jezik«, koji je dugo izlazio prema školskim godinama (prva dva broja obično u listopadu i prosincu, preostala tri u veljači, travnju i lipnju), nije izlazio u školskoj godini 1960-61. Godine 1960. izašao je takozvani Novosadski pravopis i tada je u Hrvatskoj prestao vrijediti tradicionalni Broz-Boranićev pravopis. Časopis »Jezik« imao je od svojega prvog broja podnaslov »Časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika«, a takav podnaslov više nije bio moguć, službeni je naziv postao jedino »srpskohrvatski jezik«, odnosno u Hrvatskoj »hrvatskosrpski jezik«. Tako je »Jezik« u jesen 1960, nakon 8. godišta 1959-60, prestao izlaziti.

Shvatilo se ipak da je veće zlo obustaviti izlaženje tako odlučno važnoga časopisa kao što je »Jezik« nego za nevolju promijeniti podnaslov u »Časopis za kulturu hrvatskosrpskoga književnog jezika«. I tako je u jesen 1961. ponovno izašao »Jezik«, 9. godište, sada već s novim podnaslovom, koji je zadržao osam godišta, sve do Hrvatskoga proljeća, pa je tako u 17. godištu (1969-70) vraćen prvotni podnaslov, koji se onda održao sve do danas. Još se jedna promjena zbila u izlaženju »Jezika«. U lipnju 2000. završilo se 47. godište (1999-2000). U jesen 2000. nije se »Jezik« pojavio i u XXI. stoljeće naš časopis ulazi s izlaženjem prema kalendarskim godinama. Tako onda imamo 48. godište u 2001, 49. u 2002. i ove godine, 2003, započinje jubilarno 50. godište.

»Jezik« je 1952. pokrenulo Hrvatsko filološko društvo. To je društvo uvijek vodilo izvanrednu brigu za »Jezik«. U prvome su uredništvu bili istaknuti, vrhunski hrvatski filolozi, književni historičar Antun Barac i jezikoslovci Josip Hamm, Mate Hraste, Ljudevit Jonke, Petar Skok i Sreten Živković. Kakvu je važnost Hrvatsko filološko društvo davalo »Jeziku« najbolje se vidi već po tome što su u prvome uredništvu bili vodeći hrvatski filolozi, akademici Antun Barac i Petar Skok, učenjaci svjetskoga ranga i glasa. Na žalost, društvo im nije mogao činiti vodeći hrvatski jezikoslovac, kroatist i slavist Stjepan Ivšić, koji je od jugoslavenskoga režima bio isključen iz Akademije i neko vrijeme u progonstvu u slavonskoj provinciji.

Veliki ugled

»Jezik« je već u svojem prvom godištu stekao veliki znanstveni i kulturni ugled. Veterani hrvatske filologije, Barac i Skok, mogli su tada napustiti uredništvo, u kojem su od 2. godišta ostali aktivni profesori Filozofskoga fakulteta Hamm, Hraste i Jonke. Ali Josip Hamm, koji je postao voditeljem slavistike u Beču, napušta uredništvo god. 1960. Glavnim je urednikom već od početka Ljudevit Jonke. U uredništvo je 1963. primljen Stjepan Babić, tada mlađi kroatist, koji onda od 18. godišta (1970-71) postaje glavnim urednikom i zadržava se na tome položaju sve do danas. U posljednja tri desetljeća događale su se u uredništvu »Jezika« razne personalne promjene, no na njima se već ne moramo zadržavati.

U sadržaju »Jezika«, uz glavne i obično malo duže priloge na početku svakoga broja, dolaze i prilozi svrstani u tri rubrike: »Osvrti«, »Pitanja i odgovori« i »Vijesti«, s time da se sve tri rubrike ne pojavljuju u svakome broju i da im poredak nije uvijek isti. Bitno je za priloge u »Jeziku« da su u najvećem broju dostupni prosječnomu intelektualcu, da ne zahtijevaju profesionalna jezikoslovna znanja. Čitatelj »Jezika« ne mora biti profesionalni filolog koji je diplomirao filozofski fakultet. Naravno, pojavit će se, i to prvenstveno u glavnome dijelu časopisa, i poneki zahtjevniji prilog kada to kakva aktualna jezična situacija zahtijeva, ali takvi su prilozi razmjerno rjeđi i zapravo nikada ne zahtijevaju prevelike napore.

U »Osvrtima« nalazimo ili recenzije nekih jezikoslovnih izdanja i pojedinačnih radova, ili pak kritične odzive na nečija shvaćanja i izlaganja. No na svoj je način najzanimljivija rubrika »Pitanja i odgovori«. Tu se donose odgovori na pismene ili telefonske upite o najrazličitijim pitanjima, najčešće možda o kakvim praktičnim pravopisnim problemima, ali često i o naglascima, o značenjskom razgraničavanju nekih riječi, a ponekad i o teorijskim kroatističkim pa čak i općelingvističkim problemima. Što se pak tiče same rubrike, nikada ne nedostaju upiti, ali ponekad je uredništvu malo teže naći zadovoljavajuće pisce pojedinih odgovora kako autori odgovora ne bi bili uvijek isti, a ponekad su pak potrebna i druga znanja osim jezikoslovnih (primjerice kod nazivlja raznih struka).

Oslobađanje jezika

»Jezik« izlazi već pol stoljeća i njegov je prilog ne samo hrvatskoj jezičnoj kulturi nego i kulturi uopće nesumnjivo golem i neporeciv. Taj je časopis odigrao izvanredno važnu ulogu u oslobađanju hrvatskoga jezika od raznih nametnutih naslaga maretićevštine i novosadštine, ali s druge strane, nikada nije davao nikakva popusta shvaćanjima da su za rješavanje hrvatskih jezičnih problema dovoljni rodoljubni osjećaji i da se na tome polju može aktivno raditi bez ozbiljna jezikoslovnoga znanja. Te zasluge i ta ograda osigurat će »Jeziku« časno zasluženo mjesto i korisnu funkciju i u godinama sljedećega polustoljeća, kada će se hrvatski jezik izgrađivati i afirmirati kao svaki drugi normalan (i normiran) europski i slavenski jezik. I kada će svakojaki dugotrajni unitaristički pokušaji da se »Jezik« uništi ili bar onemogući biti samo dalekom ružnom uspomenom.

I na koncu, ne će biti na odmet još dvije kratke napomene. Prvo, surađujte u »Jeziku«, »Jeziku« trebaju novi, osobito mlađi suradnici. I drugo, čitajte »Jezik« (usputno, godišnja pretplata — pet brojeva — iznosi samo 75 kuna, pojedini broj 20 kuna!).