Englezi u Republici

»Republika«, mjesečnik za književnost, umjetnost i društvo, DHK, gl. ur. Ante Stamać, br. 2, veljača 2003.

Drugi broj časopisa »Republika« bavi se vrlo zanimljivom temom: suvremenom engleskom pričom. U namjeri da nam predstavi naraštaj koji je na književnu scenu stupio osamdesetih godina 20. stoljeća (Barnes, Ishiguro, MacEwan, Rushdie), uz nekoliko autora koji su mu prethodili (Bainbridge, Lively), ili ga slijedili (De Bernieres, Gunesekera), Nikola Đ uretić za ovu je prigodu izabrao, preveo i opremio osam priča. U svojoj se uvodnoj napomeni, nažalost, ipak više bavi općom situacijom u Velikoj Britaniji, no što nam pruža zaista instruktivne informacije o stanju i osobinama suvremene engleske književnosti. Svaka je priča popraćena kratkom bilješkom o piscu, ali se ni iz toga ne može razabrati kojim su se to kvalitetama odabrani vinuli u vrh suvremene književnosti. Ostaje nam tek ustvrditi da je riječ o etabliranim imenima, dobitnicima brojnih uglednih nagrada, koji se ovom prilikom predstavljaju uistinu vrijednim ostvarenjima.

Kvalitetom se posebno ističe Ishigurova priča Obiteljska večera. Odlikuje se istančano egzotičnim japanskim ugođajem i efektnim slaganjem motiva — kao iz filma preuzetim postupkom montaže, gdje kadrove koji slijede jedan iza drugoga gledatelj povezuje dodajući im novo, objedinjujuće značenje. Na početku saznajemo o otrovnoj ribi fugu, kojom je u Japanu bila moda gostiti susjede i prijatelje i od koje je preminula pripovjedačeva majka, zatim o samoubojstvu i ubojstvu obitelji koje je počinio očev poslovni partner nakon propasti tvrtke, te kad na kraju pripovjedač s obitelji večera upravo ribu, čitatelja preplavljuje užas u anticipaciji tragičnog finala s mnogo leševa. To se ipak ne događa, pripovjedač čak ničim i ne izražava strepnju takve vrste, sve ostaje tek visjeti u zraku, kao neizgovorena, ali itekako osjećana senzacija. Ishiguro tako i ovaj put ostaje vjeran stilu iz svog sjajnog, proslavljenog romana Na kraju dana, u kojem je čitatelj prisiljen čitati između redaka da bi iz indirektnog diskursa engleskog butlera iščitao što se zapravo dogodilo.

Nejednake šanse za sreću

Osobitu pozornost zaslužuje i De Bernieresova priča Jednodnevni izlet Mehmeta Erbila, koja se na humorističan i ironičan način bavi problemima i mogućnostima komunikacije. Sučeljavanjem likova Turčina i stranca sa sjevera, naizgled posve različitih, a u biti vrlo sličnih, čitatelja se dovodi do gorke spoznaje da čovjek nema u svim dijelovima svijeta jednake šanse za sreću i dostojanstven život.

Osim priloga posvećena suvremenoj engleskoj priči, »Republika« br. 2 donosi i izbor iz hrvatske poezije (Alojz Majetić, Višnja Stahuljak), ulomke iz dnevnika Joze Vrkića, ulomak eseja Milana Mirića o Pasternakovu romanu Doktor Živago, kritičke osvrte na recentna hrvatska izdanja i DHK-kroniku.

Izbor poezije ne donosi ništa osobito originalno pa čitatelje nesklone poeziji sigurno neće preobratiti. Glavni su mu nedostaci zapletanje u povišeni ton (u Majetića često potenciran do patetike) i već otrcani repertoar lirskih izraza. V. Stahuljak ipak u nekim od svojih soneta uspijeva postići finu atmosferičnost.

Kao osobit kuriozitet (nehotice duhovit) treba izdvojiti uvodni dio Paveškovićeva teksta Metonimija povijesti, u kojem se autor pogrdnim riječima obrušava na stanje suvremenoga hrvatskog romana i kritike.

Svjetlana Sumpor