Vijenac 238

Likovnost

Dvojica za Pasiju

Đuro Seder i Šime Vulas, Križu sveti stablo svako, zavidi ti čarni sjaj (himan), Zagreb, Muzej Mimara, 9-22. travnja 2003.

Dvojica za Pasiju

slikaĐuro Seder i Šime Vulas, Križu sveti stablo svako, zavidi ti čarni sjaj (himan), Zagreb, Muzej Mimara, 9-22. travnja 2003.


U podrumskom izložbenom prostoru Muzeja Mimara, a u sklopu ovogodišnje Pasionske baštine, otvorena je izložba dvojice naših umjetnika, Šime Vulasa i Đure Sedera. Izborom Željke Čorak i postavom Mladena Pejakovića petnaest ulja na platnu Đure Sedera te dvadeset i osam Vulasovih skupltura dobili smo male segmente velikih opusa koji se bave konkretnom religijskom tematikom i simbolikom. Sakralni motivi akademika Sedera i Vulasa u dijalogu preduskršnjeg korizmenog vremena postaju nerazdvojiva cjelina.

Sederova su djela vezana uz kristološki ciklus, a većinom uz samu muku i uskrsnuće. Njegov dio izložbe karakterizira jak, debeo i žestok namaz boje. Boja u nekim trenucima postaje tekstura ili reljef. Likovi koje gradi nemaju određenu fizionomiju, ali su itekako prepoznatljivi. Punina materije koja izlazi iz platna većega formata vibrira kroz prostor ostavljajući snažan dojam. Sederova Golgota prikazuje raspeta Krista pognute glave, na plavoj i crnoj podlozi. Žustri, ali promišljeni potezi Sederova kista, boja kao bitna odrednica te već spomenuti pastozni namazi ističu bit same teme koju Seder obrađuje. Kristova čuda, ulaz u Jeruzalem, muka, smrt, uskrsnuće i večera u Emausu motivi su djela velikom većinom nastalih unatrag dvije godine. Tek je slika Isus pada pod križem nešto ranijega datuma.

S druge pak strane, skulpture Šime Vulasa postavljene u Mimari sežu u rasponu od sredine sedamdesetih pa do danas. Te se skuplture vrlo lako mogu staviti pod zajednički nazivnik pribrajanja pojedinih nepravilnih oblika ili ostvarenja zamišljene koncepcije. Raspela, križevi, križevi s golubicom, križevi s krunom, svijećnjaci... sve su to oblici koje Vulas radi u drvu, kamenu ili bronci. Prepletanje volumena i prostora, konkavni i konveksni oblici, jasne obrisne linije horizontala i vertikala, boja te tretirana površina postaju istinski simboli. Vulas obrađuje volumen gotovo naturalistički. U skulpturi Ranjeni križ iz 1990. Vulas jaku vertikalu križa remeti dvostrukim horizontalnim cezurama u kojima prepoznajemo Krista.

Izložba Sederovih i Vulasovih djela u Mimari pokazuje dvojicu majstora što ih obilježuje umjetničko i sakralno, a iskustvo upoznavanja tih dvaju segmenata opusa, segmenata religijske motivike, baš u ovo doba daje poseban pečat.

Marko Kružić

Vijenac 238

238 - 17. travnja 2003. | Arhiva

Klikni za povratak