Dokumentarizam i nostalgija

»Hrvatski filmski ljetopis«, gl. ur. Hrvoje Turković, br. 33, Zagreb, ožujak 2003.

Tema prvog ovogodišnjeg broja »Hrvatskog filmskog ljetopisa« je dokumentarni film. Jedna od vizualno najzanimljivijih naslovnica s kadrom iz dokumentarnog filma Tomislava Gotovca Glenn Miller 2000 djeluje uistinu svjetski, a da to nije tek privid uvjerava nas i uvodni tekst Svijet gori, a jesu li u vatri i dokumentaristi? u kojem je filmska kritičarka i redateljica Rada Šešić (živi u Nizozemskoj) predočila sadašnji trenutak dokumentarnog filma u svijetu. Predstavivši najzanimljivije filmove prikazane na najvećem svjetskom festivalu dokumentarnog filma IDFA održanom u Amsterdamu u studenom prošle godine, Rada Šešić ukazala je i na trendove koji prevladavaju u suvremenoj dokumentarnoj produkciji za koju je fatalni 11. rujan 2001. bio prekretnica jer je izmijenio profil dokumentarnog stvaralaštva. Autor vrlo informativne studije Hrvatski dokumentarac devedesetih je Jurica Pavičić koji je obradio produkcijski kontekst i aktualno stanje u domaćoj dokumentarnoj produkciji u prošlom desetljeću. Nakon pregleda televizijskih, studentskih, neprofesijskih i Factumovih dokumentaraca Pavičić zaključuje kako je devedesetih uz mnoštvo blijedih dokumentarističkih minuta snimljeno i nekoliko vrlo vrijednih dokumentarnih filmova koji se mogu bez stida prikazati bilo gdje i pred bilo kojom publikom. O kojim je naslovima riječ možemo zaključiti i iz ankete u kojoj je osam filmskih znalaca sastavilo svoje liste od deset najuspjelijih dokumentarnih naslova.

Svoje iskustvo snimanja dokumentarnih filmova i promišljanja o dokumentarističkom žanru u cijelosti, opisali su neki od autora čija se imena često spominju u navedenoj anketi: Hrvoje Hribar (Bil jedon), Katarina-Zrinka Matijević Veličan (Dvoboj), Silvestar Kolbas (snimatelj Života na svježem zraku), Petar Krelja (Kovačica) i Zoran Tadić koji se prisjetio svojih dokumentarističkih dana i iskustava. Zajednička je karakteristika njihovih tekstova da su filmaši s uspjehom prenijeli emocije i u pisani medij, dirnuvši pri tome čitatelje i tako ih dodatno senzibilizirali za gledanje dokumentarnih filmova.

Visoka kvaliteta tekstova

Slijede Ogledi iz nostalgije sa sjećanjem Joška Marušića na Aleksandra Marksa (1922 — 2002), jednog od najistaknutijih autora Zagreb filma, u čijem se opusu uz mnoga kvalitetna ostvarenja nalazi i autentično remek-djelo, animirani film Muha iz 1966. Slijedi kronika filmskih zbivanja u razdoblju od listopada 2002. do siječnja 2003. i osvrt Dijane Nenadić na 34. reviju hrvatskog filmskog i videostvaralaštva koja je održana u Splitu u studenom 2002.

Rubrike kinorepertoar i videopremijere su i s novom gostujućom urednicom zadržale visoku razinu kvalitete tekstova, no ono što kvari dojam jesu izostavljanje sadržaja rubrika na njihovu početku i nov neuspjeli prijelom kojim su filmovi C i D kategorije dobili prostor za veće slike, a time i veću pozornost koju svojom kvalitetom ne zaslužuju.

Projekt zaštite, restauracije i rekonstrukcije Nacionalne filmske zbirke (1995-2002) predstavio je Mato Kukuljica koji se osvrnuo i na pojedinačne primjere cjelovite restauracije filmskog gradiva (primjenom fotografsko-kemijske metode).

Počeci filmske proizvodnje na prostoru zemalja bivše Jugoslavije predmet su interesa Dejana Kosanovića — profesora na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, koji naglašava da njegov tekst nije znanstvena studija u pravom smislu tog izraza, ali i izražava nadu da je to dobar početak za buduće istraživače. Kosanović je izdvojio imena dvadeset i osam autora koji su, prema njegovom mišljenju, u razdoblju od 1918. do 1941. bili ili mogli biti umjetnici. Kvaliteta Kosanovićeva teksta je neupitna, no nakon njegova čitanja neizbježno se nameće pitanje — zašto je tekst objavljen na izvornom srpskom jeziku? To nije prvi put da »Hrvatski filmski ljetopis« objavljuje tekst na srpskom jeziku, no za razliku od teksta o srpskoj i crnogorskoj kinematografiji (»Hrvatski filmski ljetopis« br. 30) čije je objavljivanje u nacionalnom jezičnom standardu autora popraćeno uvodnom napomenom glavnog urednika Hrvoja Turkovića, u ovom broju nema napomeni niti traga.

Ljubica Ivanišević