Vijenac 225

Likovnost

Hommage ŕ Božo Beck, Galerija Beck, Zagreb, 26. rujna — 11. listopada 2002.

PICELJ I ALVIANI ZA POČETAK

Svrha izložbi nije samo spomen na Božu Becka, nego i mogućnost da se kulturna javnost, koja nije imala prilike upoznati se s djelima umjetnika kao što su Picelj i Alviani, stekne uvid u fantastičnu kulturno-umjetničku reprodukciju htijenja koje je Božo Beck svesrdno pozdravljao i podupirao.

Hommage ŕ Božo Beck, Galerija Beck, Zagreb, 26. rujna — 11. listopada 2002.

PICELJ I ALVIANI ZA POČETAK

Svrha izložbi nije samo spomen na Božu Becka, nego i mogućnost da se kulturna javnost, koja nije imala prilike upoznati se s djelima umjetnika kao što su Picelj i Alviani, stekne uvid u fantastičnu kulturno-umjetničku reprodukciju htijenja koje je Božo Beck svesrdno pozdravljao i podupirao. Galerija Beck u seriji izložbi posveta ima namjeru postaviti recentne radove Vlade Kristla, Mladen Galić trebao bi u spomen Boži Becku postaviti izložbu u Galeriji Nova, a postoji i sjajna prilika da u Zagreb dođu radovi velikog novotendencijaša Sotoa

Zagrebački galerist Radovan Beck u svojoj gornjogradskoj galeriji u Habdelićevoj, započeo je s nizom izložbi koje će biti posvećene njegovu ocu, koji je preminuo u srpnju 2000. Namjera tog niza nije samo podsjetnik na Božu Becka, velikog povjesničara suvremene umjetnosti, dugogodišnjeg direktora Galerija grada Zagreba i voditelja Galerije suvremene umjetnosti šezdesetih i sedamdesetih, u doba kada je Zagreb vrlo visoko kotirao u europskim umjetničkim krugovima, nego podsjećanje na umjetnike i njihove radove iz onog vremena, recentne radove umjetnika koji su se družili te osmišljavali i realizirali umjetničke ideje, uvodili u umjetnost neke nove tendencije.

Za prvu izložbu postavljena su djela Ivana Picelja i Getulia Alvianija upravo iz ranih šezdesetih godina, kada su i nastajale nove tendencije, pokret koji je na neki način usmjerio dio buduće europske umjetnosti, a čiji je zagovornik bio Božo Beck. Na izložbi su postavljeni poznati Piceljevi reljefi iz prve polovice šezdesetih, od kojih je onaj najveći, u vlasništvu zagrebačkog Muzeja za umjetnost i obrt još od 1962. godine, u kojem je Picelj održao retrospektivnu izložbu, prvi put pokazan javnosti. Drvene reljefe Ivana Picelja karakterizira istančan smisao za preciznost i ritam, oni postaju zidna skupltura, crtež koji radikalno i doslovno ulazi u treću dimenziju. Općim načelima konstruktivizma i geometrijske apstrakcije Picelj se obilno koristi u četiri manja reljefa, Površinama, u kojima se očituje njegova invencija te osebujni izričaj. Getulio Alviani dao je na uvid četiri dijela svog opusa. Jedan se sastoji od niza, zubarskim mikromotorom, brušenih površina na radikalno precizan način, koji pod određenim osvjetljenjem daje vrlo realističan dojam reljefa i skulpture. Iako je aluminijska površina brušena u blago zaobljenim linijama, postav tih površina odaje strpljivost i predanost konstrukciji likovnog djela na kojem naknadni popravci nisu mogući. Slične su slike bile postavljene na njegovoj izložbi u Galeriji suvremene umjetnosti prije točno četrdeset godina. Dvije skulpture, kojima je čista geometrija konstruktivni element, jedan objekt s odrazima polukružnih cijevi na zrcalnoj površini čiji se polumjer smanjuje pa se time stječe dojam pune plastike te slika prelomljenog okvira postavljena na matematičko-geometrijskoj osnovi također su postavljene u Galeriji Beck kao memento Boži Becku.

Istinska umjetnička elita

Svrha izložbi nije samo spomen na Božu Becka, nego i mogućnost da se kulturna javnost, koja nije imala prilike upoznati se s djelima umjetnika kao što su Picelj i Alviani, stekne uvid u fantastičnu kulturno-umjetničku reprodukciju htijenja koje je Božo Beck svesrdno pozdravljao i podupirao. Galerija Beck u seriji izložbi posveta ima namjeru postaviti recentne radove Vlade Kristla, Mladen Galić trebao bi u spomen Boži Becku postaviti izložbu u Galeriji Nova, a postoji i sjajna prilika da u Zagreb dođu radovi velikog novotendencijaša Sotoa. Tim bi izložbama Zagreb obogatio sjećanje na bolja umjetnička vremena te na čovjeka čiji je radni prostor u Galeriji suvremene umjetnosti vrvio intelektualnom, glazbenom i umjetničkom elitom tadašnje Europe. Takva prostora u današnjem kulturnom Zagrebu gotovo da i nema. S druge pak strane, nužno je da se sljedeće godine, u prostoru Društva arhitekata, osamnaestog dana mjeseca veljače, podsjetimo na pola stoljeća od vjerojatno najbitnije izložbe u našim krajevima — izložbe eksatovaca Kristla, Picelja, Srneca i Rašice.

Marko Kružić

Vijenac 225

225 - 17. listopada 2002. | Arhiva

Klikni za povratak