Vrsno i raznovrsno

Vrsno i raznovrsno

Na ovim Danima, kao uostalom i na prošlim, bili smo svjedoci pravim (malim?) remek-djelima

Iznenađujuće, ali to je činjenica: po broju prikazanih djela eksperimentalni film bio je najbrojniji (21) iza dokumentarnoga (28). To je indikacija intrigantne plodnosti i vitalnosti ovoga područja, ali i poduzetnosti selektorice Sanje Iveković, ugledne videoumjetnice, koja se nije zadovoljila tek probirom prispjeloga, nego je potaknula autorice i autore — osobito one iz likovnjačke sredine — da se i naknadno prijavljuju.

Majstorije

Na ovim Danima, kao uostalom i na prošlim, bili smo svjedoci pravim (malim?) remek-djelima na ovome, eksperimentalističkom području, djelima koja su sabrano, pronicavo i dojmljivo — gotovo savršeno — izvedena, naizgled jednostavna, a dojmovno iznimno bogata.

Ponajprije tu je doista vrhunsko djelo — EndArt II. Ivana Ladislava Galete. Riječ je o nizu radvojenih crtica na poljodjelske, selske teme: branje voća i povrća, pljevljenje, preradba šljiva u pekmez i kolač, uz pobiranje usputnih fenomena (žabe u žabokrečini, npr.) a sve to podvrgnuto začuđenom motrenju izbliza, odnosno motrilačkom (filmsko obrađivačkom) očuđenju. Impresivni detaljistički planovi, s povremenim začudnim optičkim izobličenjima bliskih predmeta, spore dvostruke ekspozicije likovno suptilno izvedene, vizualna i zvučna usporenja — sve to naglašava taktilnost i prirode i same videoslike, opažalački zatječe, monumentalizira pristup.

Parken Verboten Dalibora Martinisa jest dokumentarističko-strukturalistički video, obradom njegove Golf-akcije: parkiranje novih Volkswagenovih Golfova na pješačkom području. Izabrao je, u tradiciji strukturalističkog filma, arbitrarno ustrojstveno načelo: probrane je rečenice transkribirao u Morseovo pismo, a Morseovo pismo transkribirao u razmještaje automobila, odnosno u ritam smjene kadrova... Film mu je triptih, prvi s isprekidanim sekvencama kadrova iz vožnje, drugi dokumentaristički zapis o parkiranju automobila u pješačkoj zoni, a treći od jednog vremenski ubrzanog kadra, nakošena totala iz gornjega rakursa cijele pješačke zone i cijelog postupka parkiranja. Riječ je o strukturno enigmatskom, dokumentaristički i vizualno intrigantnom, geometrijski preciznom djelu.

Među majstorije treba uvrstiti i film Kuća lutaka Gorana Škofića, đaka sjajne splitske Umjetničke akademije. Lutka-svijet što podsjeća na onaj braće Quail, ali s duhovitostima njima nepoznatim, impresivne je atmosfere, sjajna montažnpga mišljenja.

U Das Lied ist aus Ivan Faktor se konceptualističkom dosjetkom spašava od pritiska sjećanja na ratnu (1991) opsadu Osijeka, potaknutu dnevničkim videozapisima koje je onda radio. Dojmljivo probrani prizori iz tih dnevničkih zapisaka, koji kao da ilustriraju zvučno nanesene probrane replike iz dijaloške piste Langova Ubojice M, imaju i mučan, ali i ironičan kontrapunktualni efekt.

Vrlo je ozbiljno i promišljeno djelo Ane Hušman Daily Progress. Tu autorica u statičnom kadru predočava balkonsku dvorišnu fasadu višekatne kuće, ali je daje vremenski ubrzano, s blago nadrealističkim, vrlo intrigantnim smjenama dobno nelogične svjetlosne obilježenosti pojedinih dijelova tog začelja, s ukupnim trendom prema sumraku i mraku. Riječ je o minimalističkom, a opet vrlo složenu strukturalističkom filmu.

Opuštene suptilnosti

Posebno mi je bio drag probir izrazito opuštajućih dnevničkih’ filmova probranih autorica.

Riječ je prvo o Broadcastingthing, putopisno-opažalačkim fragmentima na podlozi kontinuirana djevojačkog čavrljanja pri vožnji, često prljavo (nemirno) snimanih i montiranih, ali uvijek zanimljivih, bilo vizualno bilo anegdotalno.

Slično je ležeran (a i slična postupka, tek sa zgodno upisivanim komentarskim napisima) i duhovita crtica Kristine Leko (I don’t Remember His Name), samoironijska popartistička igra kičastom svakodnevnom kupovalačkom manijom.

Zabavan je i video Residency Ksenije Turčić u kojem snimatelj Goran Trbuljak prati i ispituje autoricu u paradno-samoironijskom razgledavanju njezina lofta — tvorničke hale pretvorene u stan.

Duhovitosti

Kako se razabire, već i među prethodno spominjanim djelima ima dosta duhovitosti i razgaljujuće dosjetljivosti, no u programu je bilo nekoliko djela kojima je humornost glavni cilj.

Bez naziva Alena Florinčića najdjelotvornije je duhovit. Pokazuje donji dio tijela lika koji dugačkim štapom nešto neobjašnjivo štoka po plafonu, s povremenim polijetanjima u zrak nogu, unatražnim poskocima na zahodsku školjku, i s povremenim neobjašnjivim aktiviranjem mlazeva vode iz pipe i školjke.

U crtanom filmu Kako su prokleti iz pakla spasili gangstera Ronalda Reagana infantistilistički iscrtan prizor ima animirana samo mala usta lika, koji dojmljivim staračkim mirom priča o svojem lopovsko-razbojničkom životu.

Tomislav Rukavina, pak, zabavlja kratkom zafrkancijom s pretapajućim fotografijama lika različito smještenog u ambijentu (Stanislav Tomić /Once around/), a cilja biti zabavan, premda je to tek dijelom, i fluxus-serijal Prozor u trash Danka Friščića sa snimkama ulomaka filmova s televizijskog ekrana.

Tim svojim duhovitostima eksperimentalisti daju uspješan prilog osvježavajućem humornom trendu, prisutan i među dokumentaristima i igranofilmašima na ovim Danima.

Ostalo

Možemo reći da s iznimkom videa Negdje daleko Tomislava Žaje i Moralne vertikale Brina Kodijave nije bilo ispodprosječnoga videa među eksperimentalistima.

Ovdje ne analiziranim, ali itekako vrijednim spomena ostali su još dojmljivi filmovi Neurotic Dancers Šamanovića: konceptualistička studija galerijskih posjetitelja u jednome kadru; 17 katova autorice Lale Raščić — ispovjedna analiza osjećaja koje ostavlja stanovanje u višekatnici; performanski video Digging the Channel Sandre Sterle i Julije Szabo; potom izvrsna iako tipična psihoanalitička studija depresivna stanja K. O. Vanje Juranić; impresionistički-ekspresionistička bilješka o postavi Šparenblekove predstave, Dance Faust Dance Tomislava Perice i Željka Sarića.

Uzet u cjelini program Sanje Iveković, valja na kraju naglasiti, izrazito je superioran svim ostalim programima, naravno, ukoliko i njih razmatramo u cjelini.