Vijenac 212

Film

Glazbeni spotovi

Prazan kufer

Glazbeni spotovi

Prazan kufer

Baš kao i u slučaju namjenskoga filma, ovogodišnji su Dani hrvatskog filma i u kategoriji glazbenih spotova prikazali ono što se imalo, a ne ono što se moglo. Doista apsurdno, jer su upravo domaći glazbeni videobrojevi tijekom devedesetih uhvatili priključak s razinom svjetske produkcije, iako im proračunske stavke u odnosu na taj isti svijet nisu bile olakotna okolnost. Jednako kao što i domaće reklame u posljednje vrijeme sve više nalikuju na inozemne uzore. To nimalo ne čudi definiraju li se glazbeni spotovi kao svojevrsna disciplina namjenskoga filma orijentirana, naravno, na predstavljanje glazbenika i njihove umjetnosti. Umjetnosti, jer ovom prigodom slobodno možemo zanemariti nemalu dozu šunda kojoj smo izloženi preko dijela recentne glazbene produkcije i njezine promocije u Hrvatskoj.

Stoga je pravo zadovoljstvo istaknuti da je u glazbenom smislu deset predstavljenih spotova na Danima hrvatskog filma zazvučalo kao auditivni melem ili, točnije rečeno, kao tonska kreativna oaza u prevladavajućoj domaćoj medijskoj kakofoniji. Nažalost, većina je njihovih vizualnih ekvivalenata ostala negdje na polovici puta do prave realizacije. Ponovno se stekao dojam da mnogi radovi nisu ni stigli na natječaj, pa je selekcija na taj način unaprijed bila ograničena mlakim interesom producentskih kuća. No, i u takvim se okolnostima izdvojilo nekoliko radova. Među njima svakako je veoma duhovita računalna animacija za pjesmu Glupe (Podgorski/Stančić/Zalepugin) u režiji Ivana Solde, te poetsko uprizorenje pjesme Sol Eternite riječkog sastava Putokazi redatelja Tomislava Rukavine. Koncepcijski različiti, ali istovjetne sadržajne koherentnosti i pažljivo osmišljena stila, pozornost su privukli i radovi Maurizija Ferlina (pjesma Bemti la smolu del čimpreso u izvedbi Francija Blaškovića) i Vedrana Šamanovića (U dva oka Mile i Putnika). Pobijedila je pak vizualizacija glazbene suradnje grupe Pun kufer i Arsena Dedića u pjesmi Na balkonu u režiji Roberta Orhela koja s prethodno navedenim radovima opravdano dijeli uvrštavanje na festival.

Šteta jedino što rezimirajući nije moguće ime pobjedničke skupine provući kroz ovogodišnju selekciju, pa je u njezinom kuferu na kraju ostalo više prazna mjesta no što se to dobronamjerno moglo očekivati.

Boško Picula

Vijenac 212

212 - 14. travnja 2002. | Arhiva

Klikni za povratak