Jedan autor, sedam filmova

Jedan autor, sedam filmova

Šesti, pretposljednji dan 11. dana hrvatskog filma ujedno je bio i posljednji u natjecateljskom dijelu programa prije proglašenja pobjednika u nedjelju 14. travnja. Prema većini ocjena, predstavljenom selekcijom ne samo da nije dosegnut vrhunac manifestacije nego je propuštena izvrsna prilika da se spretnije osmišljenom satnicom i logičnijim rasporedom projekcija, na samom završetku sedmodnevnih događanja u dvorani zagrebačke Kinoteke, prikažu one kategorije, odnosno filmovi, od kojih se u umjetničkom smislu ponajviše očekivalo. Ovako je, uz kategoriju glazbenih spotova i ostatak dokumentarnih filmova, subota protekla u osrednjoj selekciji namjenskoga filma, o čijoj se prisutnosti na Danima posljednjih nekoliko mjeseci i najviše razmišljalo. Dakako, u smislu opravdanosti posebne kategorije za ovu, u biti, primijenjenu uporabu filma u promidžbi bilo gospodarstva, bilo neke druge robe i usluga.

No, rasprave o tomu trebaju li se u službenoj konkurenciji Dana hrvatskog filma prikazivati i filmski krokiji o reklamiranju telefonije, sladoleda, dnevnih novina, političkih poruka ili pak društveno odgovorna ponašanja, zaključio je sam predsjednik festivala, redatelj Lukas Nola, najavivši prije dva mjeseca da će namjenski film ove godine imati isti tretman kao i ostale kategorije. Odluka je bila dobra i posve u skladu sa sve propulzivnijom domaćom produkcijom, ali su malen broj prijavljenih radova te posljedično tomu i njihova raznovrsnost, dali velikim dijelom pogrešnu sliku o stanju namjenskog filma u Hrvatskoj.

Za takvu sliku, odnosno ravnodušnost prema prisutnosti na godišnjoj nacionalnoj smotri, sigurno nisu krivi autori i filmovi koji su prikazani na Danima, premda se teško oteti dojmu da je, hipotetski rečeno, barem malo jača konkurencija i oštrija selekcija mogla dati višestruko bolje rezultate. Jer, gdje su sve one hvaljene reklame koje su posljednjih godinu dana obilježile hrvatski medijski prostor? Očito ne na Danima hrvatskog filma. Na njima se zato u najboljem svjetlu predstavio redatelj Krasimir Gančev, sa čak sedam svojih radova. Iako su mu prikazani i spotovi za promidžbu drugih proizvoda (sladoled Ledo Chaos, glazbena povorka za Ožujsko pivo, Chromosov majstor), Gančev je trenutačni trade-mark serija filmova za Hrvatski telekom, i to za ISDN tehnologiju, mrežu 099 (efektna priča o prodavačicama na tržnici) te pokrivenost Cronetom, za čiji je uradak o putovanju automobilom i prikolicom s jedrilicom naposljetku i dobio nagradu Oktavijan.

Premda nedvojbeni kreativni potencijali, visoki standardi produkcije i originalnost svrstavaju danas Krasimira Gančeva u sam vrh hrvatskoga namjenskog filma, teško bi bilo osporiti i eventualnu pobjedu animiranog spota Nasilje je zločin Tatjane Božić i Petra Grimanija. I stilom, i sadržajem, a posebice porukom, riječ je o pravom primjeru kako se rade kvalitetni kratki televizijski oblici namijenjeni edukaciji o društveno nezaobilaznim pitanjima, u ovom slučaju nasilja nad ženama.

Napokon, treba izdvojiti i prikazivanje radova Radoslava Jovanova — Gonza (Duel i Vjesnik »Oluja«), dva IDS-ova politička spota Maurizija Ferlina, reklamu Dražena Žarkovića te ambiciozni trailer za Motovun film festival Tomislava Rukavine, Tomislava Vujnovića i Andreja Korovljeva. Izabrani popis i nije mogao biti veći, jer to ove godine ionako nije zanimalo one kojima je namjenski film poslovna namjena — producente.

Boško Picula