Utemeljitelj moderne hrvatske enciklopedije

Rječnik s izvorišta

Tomislav Maričić Kukljičanin, Rječnik govora mjesta Kukljica, ur. Šime Batović, Matica hrvatska, Zadar, 2000.

Mukotrpan i dugogodišnji posao prikupljanja leksičke građe i njezine leksikografske obrade urodio je objavom još jednoga u nizu rječnika čakavskih mjesnih govora u posljednjem desetljeću — rječnika kukljičke čakavice, fonetski, morfološki, leksički osebujne činjenice unutar dijalekata otoka zadarskog arhipelaga. (Prisjetimo se: Ričnik spliskog govora T. Radišića, Hrvatski dialekt u Devinskom Nuovom Selu J. Balaža, Rječnik govora mjesta Sali A. Piasevoli, Dalmatinski pučki ričnik L. Vlahova i Libar viskiga jezika A. Rokija — Fortunate.)

Čakavski poeta Tomislav Maričić Kukljičanin svojim Rječnikom govora mjesta Kukljica na otoku Ugljanu, s približno 6630 riječi i natuknica skupljenih s izvorišta u rodnoj Kukljici, nastoji oteti zaboravu, nemaru, raznim novim utjecajima i uvjetima suvremene komunikacije jezik pradjedovski; ne znanjem filologa, nego neizmjernom ljubavi entuzijasta prema kulturnoj baštini svoga zavičaja i naroda, prema čakavskoj riječi kao sažetku povijesti i življenja, kao jezgri opstojnosti. Rječnici imaju svoje vrijednosti i nedostatke. Uvaženi mr. Sanja Vulić i prof. dr. Josip Lisac izdvojili su i obrazložili propuste i nedostatke preostale nakon korekcije i dorade prvobitne verzije, koje se amaterskom zanesenjaku ipak mogu oprostiti. Rječnik su načelno ocijenili uspjelim leksikografskim djelom, koje može korisno poslužiti hrvatskoj leksikografiji.

Marijana Lisjak

Godišnjice i jubileji

»Valpovački godišnjak«, br. 6, Valpovo, lipanj 2001.

Ovogodišnji valpovački godišnjak izašao je u ozračju obilježavanja tridesete godišnjice osnutka Matice hrvatske u Valpovu. Tim povodom tiskana je povjesnica Matica hrvatska Valpovo 1971-2001. u kojoj je prikazan povijesni put tog ogranka od prvih članova u 19. stoljeću pa sve do kraja 20. stoljeća, a u godišnjaku je donesen njezin sažetak.

Baštini su tekstove posvetili Branka Ban, koja piše o Johannu Ivanu Markoviću — vrijednom dvorskom učitelju ili malo poznatom skladatelju 19. stoljeća iz Valpova, Damir Stanić koji piše o Sudbini pročelnih ukrasa i ograda oko valpovačkog dvorca i Duško Topić s tekstom o Valpovačkim narodnim nošnjama. O prošlosti Valpovštine piše Vladimir Geiger u tekstu Radni logor Valpovo 1945-1946, dok Zdenko Samaržija donosi tekst Koška u 16. stoljeću — doba osmanlijske vlasti, a Stjepan Rakitovac — Migi o Zadružnoj knjigovodstvenoj školi u Valpovu.

U poglavlju posvećenu godišnjicama i jubilejima Stjepan Najman piše o Trideset godina Matice hrvatske Valpovo, Olgica Vuković o Pola stoljeća društva »Naša djeca«, a Marin Janković o 50. godišnjici utemeljenja škole u Brođancima.

Na svijet prirode osvrnuli su se Zdravko Pavlović s tekstom Biseri u vegetaciji Valpovštine i Ivan Šimić, koji piše o Kinologiji u Valpovu.

Između dva godišnjaka poglavlje je koje prati zbivanja u proteklih dvanaest mjeseci, a donosi i pregled rada Matice hrvatske Valpovo u protekloj godini.

Od tradicionalnih svečanosti Valpovštine koje su obilježile proteklu godinu u godišnjaku je prikazano Valpovačko ljeto 2000, Petrijevačke žetvene svečnosti 2000. i Olimpijada starih športova Brođanci 2000.

U portretima tekst je Stjepana Najmana o Josipu Štifteru, zagonetačkom inovatoru, Marija Varžić-Biuklija piše o Dvjesto dvadeset sedam godina osnovnog školstva u Valpovu, a Ivan Benak o Pjesničkim zbirkama valpovačkih »poeta«.

U pedagoškim pristupima o Afirmativnom značaju zavičaja u školskoj praksi piše Vilko Čuržik, dok u sjećanjima Mandica Đ uranić donosi tekst Vodila sam dječju igraonicu, a Željko Lovošević o Poljoprivrednoj stanici Valpovo.

Ovo je bila i prigoda za sjećanje na neke poznate ličnosti kao što su Matija Ljubek, Fabijan Šovagović i vič. Stjepan Cvetnić.

Na kraju je i dodatak u kojem je donesena bibliografija članaka po autorima »Valpovačkog godišnjaka«, br. 1-5.

Antonija Vranić

Zavičajna duša

Alojz Buljan, Šljivin cvijet, ur. Olga Suknjaić, Matica hrvatska, Novska, 2001.

Poezija oduzimanja, kako neki teoretičari nazivaju haiku poeziju zbog njezina reducirana lirskog oblika i izraza — u trostihu zgusnuta doživljaja, bila je logičan slijed puta pjesnika istančana senzibiliteta, aforističara, epigramista, satirika i kritika, kojega se sklonost kratkoj formi i jezgrovitu, čistom izrazu očitovala i u prethodnim zbirkama: Anarime, Perom sna — Spomenar, Od Zagreba do Beograda.

Unutar džepnoga formata knjige kao namjere i načina da se uvijek nađe pri ruci, s podnaslovnom naznakom HQ (rebusno ha i ku), krije se sedamdesetak ekspresija od po tri stiha, dubok doživljaj trenutka, podugačka priča, krije se izraz od formata koji Buljana nepobitno uključuje u književni krug hrvatskih haiku pjesnika.

Tematski i naslovno neuobičajeno za haiku, Buljan je trostihom, u kojem se iščitava duboka poetičnost i snaga doživljaja, ispričao i hrvatsku ratnu dramu, pa je uvršten u antologiju Haiku iz rata/War haiku.

(Knin: Na snijegu vrapci/nožicama izvezli/hrvatski pleter.)

Stihom, strofom, slogovnim metrom, spontanošću, poimanjem, suživljenosti čovjeka i prirode, jednostavnošću i jezgrovitošću naslonjena na tradicionalnu japansku lirsku formu, Buljanova haiku poezija nosi u mirisu šljivina cvijeta, kao tradicionalnoga slavonskog znaka, dušu zavičajnu slavonsku i dušu hrvatsku.

Marijana Lisjak

Utemeljitelj moderne hrvatske enciklopedije

O stotoj obljetnici rođenja Mate Ujevića, priredio Stjepan Sučić, Matica hrvatska Imotski, Imotski, 2001.

Matica hrvatska Imotski izdala je prigodno izdanje O stotoj obljetnici rođenja Mate Ujevića, koje na 56 stranice s mnogim slikovnim prilozima prikazuje rad i djelovanje utemeljitelja moderne hrvatske enciklopedije.

Knjiga započinje tekstom Josipa Bratulića Mate Ujeviću kome nalazimo podatke o Ujevićevu životu, književnom radu, te o njegovu doprinosu hrvatskoj kulturi na polju leksikografije i enciklopedistike. Od Ujevićevih književnih tekstova u knjigu je uvršteno prvo poglavlje njegova romana Mladost Tome Ivića. Slijedi Ujevićev tekst iz 1936. Imoćani i ekonomske prilike u Imotskom kotaru, popraćen s nekoliko razglednica Imotskoga s početka dvadesetoga stoljeća.

Od Ujevićevih tekstova koji opisuju njegova nastojanja oko stvaranja Hrvatske enciklopedije, najvažnijeg i najopsežnijeg projekta kojega je Mate Ujević bio urednik, zanimljiv je tekst iz njegove rukopisne ostavštine o potrebi stvaranja narodne enciklopedije. O ovoj je ideji, nezavisno od Ujevića, u to vrijeme razmišljao i Dragutin Schulhof koji je Ujevićeva nastojanja objeručke prihvatio. Uređivanjem Hrvatske enciklopedije (I-V, 1941-1945), Mate Ujević započeo je put koji je nastavio radom u Leksikografskom zavodu izdanjima Pomorske enciklopedije (I-VIII, 1954-1965) te Bibliografije rasprava, članaka i književnih radova (I-VIII, 1956-1965).

Izdavanju Hrvatske enciklopedije (1941-1945) prethodili su prospekti s oglednim arcima enciklopedije koji su obrazlagali vrijednost i potrebu stvaranja jednog takvog djela, i iznosili koncepciju razmišljanja i rada uredništva Hrvatske enciklopedije. Analizirano je stajalište kako sastav hrvatskoga jezika nije pogodan za analitički način prikazivanja kakav podrazumijevaju leksikoni, jer pojmovi koji čine cjelinu ne slijede u abecednom nizu (kao što je slučaj u njemačkom jeziku), te je iz više kratkih natuknica nemoguće dobiti sustavan pregled. Stoga je trebalo stvoriti enciklopediju, a ne leksikon koji u tadašnjim okolnostima ne bi mogao zatvoriti prazninu u sistematiziranju svih grana ljudskoga znanja na hrvatskom jeziku. Kao jedan od važnijih motiva uredništva isticana je potreba da se Hrvati oslobode stranih leksikona i enciklopedijskih djela.

Važna godišnjica

Velika zasluga Mate Ujevića došla je do izražaja u toleranciji koju je uspješno nalazio među mnogim idejama i ljudima. Ova se njegovs sposobnost odrazila na impozantnom popisu suradnika Hrvatske enciklopedije. Biti glavnim urednikom u takvom kontekstu značilo je raditi kvalitetno, s ujedinjenim nastojanjem raznorodnih stručnjaka u namjeri da objektivnim objašnjenjima daju vjernu sliku svijeta. Slikovni prilozi u ovom izdanju predstavljaju samo neke od suradnika Hrvatskog izdavalačkog zavoda (Julija Benešića, urednika Vienca; Vladimira Nazora, suradnika enciklopedijskog zbornika Znanje i radost; Dragutina Tadijanovića, književnog tajnika HIBZ-a) kojega je upravitelj od 1943. bio Mate Ujević, a u čijoj je nakladi, osim Hrvatske enciklopedije, izlazilo mnoštvo drugih knjiga.

Rečenica iz Ujevićeva teksta Jedini put (Vienac, 1944) možda najbolje objašnjava značenje Hrvatske enciklopedije: »Povijest kultura pokazuje nam da su samo oni narodi postigli velik stupanj duhovnog života koji su kulturnom stvaranju dali vlastiti lik i koji su u sebi i svojim duhovnim osobinama tražili izvore za svoj rad.«

Značajan doprinos ovome izdanju nalazimo u dva teksta Nataše Bašić. Oni ističu Ujevićevu zaslugu u ostvarenju Pomorske enciklopedije i opsežnom poslu oko bibliografije znanstvenih, književnih i publicističkih radova Južnih Slavena od svršetka 18. stoljeća do 1945.

Od slikovnih priloga izdvajamo reprodukciju Ujevićeva portreta Jerolima Miše iz 1961, te bogati izlog naslovnica Hrvatskog izdavalačkog bibliografskog zavoda.

Na rodnoj kući Mate Ujevića u Krivodolu, 13. srpnja ove godine postavljena je spomen-ploča, rad akademske kiparice Marije Ujević. Ovom prigodnom edicijom Matice hrvatske Imotski dan je doprinos obilježavanju godišnjice koju će znanstvenim simpozijem o Mati Ujeviću na jesen dostojno obilježiti i Leksikografski zavod »Miroslav Krleža«.

Vesna Zednik

Izvrsno!

»Riječi«, časopis za književnost, kulturu i znanost, ur. Slavko Jendričko, Matica hrvatska Sisak, 1-2/2001.

Časopis utemeljen još 1969. ovim brojem samo potvrđuje svoju kvalitetu, i to kako tekstovima tako i izgledom.

Tematski se broj može podijeliti na dvije cjeline, od kojih prvu čine eseji, proza i poezija, a mogu se pronaći tekstovi brojnih autora, poznatih i manje poznatih. Iz ostavštine Josipa Severa doneseni su ulomci njegove izgubljene poeme, a o njegovoj poeziji piše Branimir Bošnjak. Tu su i eseji Žarka Paića, Nikice Petraka, Stanka Andrića, Cvjetka Milanje, Milorada Stojevića, Gorana Rema, Valentina Poluhina i Borisa Vrga. U broju se mogu naći stihovi Sanjina Sorela, Saše Rajkovića, Borne Tadića, Božice Zoko, a prozu pišu Marina Šur Puhlovski, Boris B. Horvat, Dragan Božić, Tomislav Prgomet, Snježana Babić Višnjić, Milan Zagorac, Žarko Milenić, Miroslav S. Mađer i Sergio Roić.

Druga cjelina posvećena je filmu, ali kao odmak od klasičnih kritičarskih priloga, koji se mogu naći po brojnim časopisima, u »Riječima« su se ovaj put pozabavili drugim temama. Tako nam tekst Film ceste kao korektivni žanr Siniše Runjaića pojašnjava o kakvu je tipu filma zapravo riječ, objašnjavajući njegov kompleksan okvir. Svakako su zanimljivi i prilozi Sadašnji trenutak zaštite filmskog nasljeđa i Projekt zaštite, restauracije i rekonstrukcije nacionalne filmske zbirke, autora Mate Kukuljice što su teme kojima se bavi i malo koji od stručnih časopisa, a svakako bi trebali, jer je i film dio kulturnog nasljeđa. Danas smo pak svakodnevno suočeni s njegovim nestankom i uništavanjem, posebno starijih filmova, s početka dvadesetog stoljeća koji su pohranjeni u beogradskoj Kinoteci.

Na kraju tu su i nezaobilazni kritičarski osvrti Igora Gajina, Romana Simića i Sanje Jukić o najnovijim izdanjima hrvatskih nakladnika. Dok Vladimir Čavrak piše o siščaninu dr. Vasiliju Beloševiću, profesoru i rektoru ekonomsko-komercijalne visoke škole u Zagrebu.

Svi tekstovi obogaćeni su fotografijama u boji kojima su prezentirana djela hrvatskih umjetnika druge polovice dvadesetog stoljeća.

I ovaj broj »Riječi« dokaz je da vrijedna djela nastaju i u manjim sredinama, a kvalitetom konkurira najboljim hrvatskim časopisima.

Antonija Vranić

Rasprave o prošlosti

»Hrvatska obzorja«, časopis udruge Matica hrvatska Split, br. 2, lipanj 2001.

Najnoviji broj časopisa udruge »Matica hrvatska Split« donosi niz različitih tema, od pjesama i proze, preko članaka, studija i rasprava do kritika, osvrta i prikaza.

Nikša Krpetić donosi nam nekoliko svojih pjesama, pripovijetka Vlatka Karduma Prokleta objavljivat će se u nastavcima, dok je Cmok za Smokvicu autora Duška Salečića nastavak putopisa započeta u prošlom broju. Renato Vučetić u tekstu popraćenu fotografijama Sjećanje na velikog Tina piše o Tinu Ujeviću, a Josip Braenović o uspomenama na Neke operacije hrvatskih oružanih snaga posljednjih mjeseci Drugoga svjetskoga rata u Slavoniji i Moslavini.

U dijelu časopisa posvećenu člancima, studijama i raspravama Stjepan Pantelić piše o Venetima u Dalmaciji, dok Milan Ivanišević nastavlja tekst o franjevcima pod naslovom Pax franciscana. O Dominikancima u bokokotorskom zaljevu od ovoga broja, također u nastavcima, pisat će Stjepan Krasić, kao i Tomislav Jonjić o Povijesno-političkim okvirima postanka ustaškog pokreta. Nediljka Mirja Tabak nastavlja tekst o Doprinosu Vjenceslava Novaka hrvatskoj crkvenoj glazbi.

U povodu predstavljanja knjige Progoni biskupa, svećenika i redovnika splitske metropolije i zadarske nadbiskupije 1941-1992. fra Petra Bezine, prigodne tekstove objavili su fra Žarko Maretić, odvjetnik Željko Olujić, mons. dr. Marin Barišić te sam autor. Dok su u povodu predstavljanja knjige Tomislava Jonjića Hrvatska vanjska politika 1939-1942, izašle u izdanju udruge »Matica hrvatska Split«, prigodne tekstove objavili Ivan Bošković, predsjednik udruge »Matica hrvatska Split«, Branimir Lukšić, župan splitsko-dalmatinski, Ivan Mužić i autor.

Sjećanja su posvećena nedavno preminulom Jean-Louisu Depierrisu, francuskom pjesniku i diplomatu, koji je živio i radio u Hrvatskoj. U prostoru rezerviranu za mišljenja, reagiranja i suprotstavljanja Stjepan Pantelić piše o nedavnoj splitskoj izložbi Hrvati i Karolinzi.

Sve je popraćeno likovnim prilozima istaknutoga hrvatskog slikara Matka Trebotića.

Antonija Vranić