Svi marš u grad!

Izazovi prostora

Svi marš u grad!

Ujedinjeni narodi procjenjuju da će 2010. biti 500 milijunskih gradova, a 2025. čak 640. Trenutno je najmnogoljudniji svjetski grad, ako nepregledne konurbacije i nadalje možemo zvati tim imenom, aglomeracija japanske metropole Tokija s 29 milijuna stanovnika, drugi po redu je New York City s 20 milijuna, a ubrzano im se približavaju megalopolisi trećega svijeta, u kojima su rast i promjene najizrazitiji

Sadašnjost u kojoj živimo doba je velikih gradova. Njihovo eksplozivno bujanje, praćeno dramatičnim urbanim transformacijama, jedan je od temeljnih fenomena suvremene civilizacije. Akcelerirajući rast u proteklih sto pedeset godina, jednako zabrinjavajući zbog povećanja broja stanovnika kao i zaposjedanja sve većeg teritorija, kulminirao je u posljednjem desetljeću. Prema podacima Centra za ljudska naselja Ujedinjenih naroda (Habitat) 1900. tek je desetina svjetske populacije živjela u gradovima, a danas, prvi put u povijesti, više je od polovice pučanstva urbanizirano. Proces ne samo da je nezaustavljiv nego sve više izmiče kontroli, tako da će prema predviđanjima za tridesetak godina odnos urbanog i ruralnog stanovništva biti u omjeru tri prema jedan u korist prvih. Strelovito se približavamo vremenu kada će globus preplaviti jedinstveni planetarni grad bez početka i kraja — endless city. Posljedica je to strukturalnih promjena u svjetskoj ekonomiji i ubrzane globalizacije što ne poznaje granice, koja je osobito pogodovala razvoju najvećih urbanih središta. Još prije pedesetak godina samo 78 svjetskih gradova brojilo je više od milijun stanovnika, a već 1985. bilo ih je 258. Ujedinjeni narodi procjenjuju da će 2010. biti 500 milijunskih gradova, a 2025. čak 640. Trenutno je najmnogoljudniji svjetski grad, ako nepregledne konurbacije i nadalje možemo zvati tim imenom, aglomeracija japanske metropole Tokija s 29 milijuna stanovnika, drugi po redu je New York City s 20 milijuna, a ubrzano im se približavaju megalopolisi trećega svijeta, u kojima su rast i promjene najizrazitiji.

Borba gradova za kapital

Uz planetarnu dimenziju urbanih transformacija najčešće se povezuju negativnosti prostorno-fizičkog bujanja, zagađenje globalnog okoliša i uništavanje prirodnih resursa, socio-ekonomski sukobi i podjele, veliki priljev novog stanovništva bez urbanih navika, periodične navale emigranata i izbjeglica, stari i novi oblici siromaštva, očaj i strepnje, ali i opravdana nadanja i očekivanja, kolosalna energija, procvat informacijsko-komunikacijskih tehnologija, razvoj novih kultura u kojima su pomiješani razni izvori i identiteti, nevjerojatna vitalnost i poticajne kontradikcije.

Stare podjele i ekonomske suprotnosti pojačane su procesom globalizacije koja je, osim prednostima ekonomskoga razvoja, rezultirala i bespoštednom borbom među svjetskim gradovima za privlačenje kapitala. Uspjeh u globalnoj utakmici ne znači međutim beneficije za sve građane. Širi se nepromostiv jaz između bogata poslovnog središta te siromašnih slamova i divljih naselja, koja pak iskazuju nevjerojatnu vitalnost.

Promjene u fizičkoj realnosti jednako su zastupljene u internim strukturalnim mutacijama kao i u nezaustavljivu proždiranju nekadašnjeg hinterlanda, važnog krajobraznog međuprostora što je tvorio ravnotežu između prirodnog okoliša i artificijelne urbane tvorevine osiguravajući nužne resurse za život i razvoj grada. Svojevrsna implozija i erodiranje urbane supstancije potpuno su izmijenili tradicionalnu sliku grada koju smo naslijedili od 19. stoljeća i za koju smo nostalgično vezani. Policentričnost i fragmentacija koja u ekstremnim slučajevima poprima obilježja atomizacije, zamijenili su sklad središta i predgrađa te uravnoteženost urbane ispune i gradskih monumenata. Izazovne i stalno promjenjive prostorne realnosti traže temeljno nove pristupe i strategije u svrhu stvaranja humanijih oblika urbanizacije.

Grad suprotnosti = moderni grad

Modernističko planiranje proizišlo iz Atenske povelje i pod utjecajem CIAM-a odavno je propalo. Zasnovano na idealističkom univerzalnom modelu apstraktne podjele na pet diferenciranih funkcija značilo je apsurdnu redukciju ljudske prirode i civiliziranog života na planetu s ograničenim resursima, stoga je potpuno neprimjereno i neprimjenjivo u složenim uvjetima suvremenih urbanih aglomeracija koje je tako jezgrovito opisao Joseph Rykwert u svojoj posljednjoj knjizi The Seduction of Place:

»Moderni grad je grad suprotnosti. U njemu su izmiješani mnogi narodi, kulture, klase i vjere. Takav grad odveć je fragmentaran te pun kontrasta i sukoba zbog čega posjeduje mnogo lica, ne samo jedno. Prije svih okolnosti otvorenost je ta koja naš grad konflikata čini tako atraktivnim rastućem mnoštvu stanovnika. Nepostojanje koherentne, eksplicitne slike može u takvim okolnostima postati pozitivna snaga, nikako greška ili čak problem.«

Narav suvremenih gradova stoga ne podnosi militantna, isključiva i trajna, nego prilagodljiva, uključiva i promjenjiva rješenja, zasnovana na održivom razvoju autoreprodukcije, cirkularnom metabolizmu nadahnutu ekosustavima, pojedinačnim i ograničenim zahvatima urbane akupunkture, modelima stanovanja, low-rise/high-density zamjeni individualnog prometa javnim, prevladavanju općih i kolektivnih interesa nad pojedinačnim i individualnim i oživljavanju javnoga gradskog prostora kao sinonima urbaniteta. Razrješenje problema nastalih bujanjem gradova traži angažman svih: od gradske administracije i planera do arhitekata i samih građana. Dinamika i dimenzija promjena ne trpi odlaganja. Angažman mora biti brz i snažan. Svaki napor vrijedan je truda jer zamjenu za grad jednostavno nemamo.

Vinko Penezić