Snažna i dojmljiva drama

Film na prvi pogled: R-Xmas, Abel Ferrara

Snažna i dojmljiva drama

Pedesetogodišnji njujorški redatelj Abel Ferrara tipičan je primjer filmaša koji je svojim opusom stekao epitet kultnog autora, čije filmove šefovi najvažnijih filmskih festivala u svijetu bez gledanja uvrštavaju u glavni program, filmofili se trude da pogledaju baš svaki njegov film, dok je s druge strane široj filmskoj publici prilično nepoznat. Imao je Ferrara i lijepih uspjeha u svojoj karijeri: King of New York (1990) s Christopherom Walkenom kao bivšim mafijaškim bossom koji se ponovo želi osoviti na vlastite noge ili Bad Lieutenant (1992) s impresivnim Harveyom Keitelom kao njujorškim policajcem uhvaćenim u labirint nasilja, kocke, droge i nemorala, no danas je ponovno u poziciji da se mora dokazivati kako bi skupio dovoljno novca za novi projekt. Tome su kumovali filmovi koje je snimio tijekom devedesetih koji su — bez obzira na (ne)kvalitetu — redom komercijalno propali: voajeristička drama Dangerous Game (1993) o filmskom redatelju kojemu se raspada brak; drugi remake SF klasika Body Snatchers (1994); urbana metaforička vampirska drama The Addiction (1995); mafijaško-gangsterska drama iz tridesetih The Funeral (1996), drama The Blackout (1997), high-tech SF drama New Rose Hotel (1998). Njegov najnoviji film R-Xmas predstavljen na ovogodišnjem Cannesu, još je jedan koji nema budućnosti u kinima iako je riječ o vrlo solidnu ostvarenju.

Vjerovali ili ne, Ferrara se ovaj put pozabavio Božićem u New Yorku, no zaboravite prigodne holivudske obiteljske pričice kandiranih poruka: Ferrara u središte priče postavlja dobrostojeću obitelj koja se bavi raspačavanjem heroina! Ferrara je ostao dosljedan sirovom, kvazidokumentarističkom vizualnom stilu, pripovjedačkoj rafiniranosti, moralnoj distanciranosti i kršćanskom simbolizmu. Raspela koja se svako malo pojavljuju u pozadini postala su obvezna ornamentika Ferrarina kadriranog svijeta, a u njegovim rukama Božić je na površini sentimentalan, kičast i veseo, a iznutra ironičan blagdan koji se pretvorio u raspojasani materijalistički sajam bofla.

U filmu korumpirani tamnoputi policajac upozorava hispanski bračni par da prestanu s prodajom heroina u crnačkim kvartovima, iako im je upravo oteo kćer tražeći veliku otkupninu, dok na početku filma vidimo iste predane roditelje kako nakon božićne školske predstave svoju kćer odvoze u raskošni stan na Manhattanu da bi se njih dvoje uputili u oronuli stančić u Bronxu, odakle raspačavaju heroin. Iako na um pada Traffic Stevena Soderbergha, ovo je tipičan Ferrara: ironičan, crnohumoran, ciničan, ali realističan, bez mizantropskih primisli pa i optimističan. Uostalom, film završava postavljenjem legendarnoga Rudolpha Giulianija za gradonačelnika New Yorka, koji će u drugoj polovici devedesetih ulice Velike jabuke temeljito očistiti od droga i kriminala.

U Ferrarinim najosobnijim djelima semantička je paleta uvijek puna gubitnika, ljudskog šljama, marginalaca, a njegova vizija mračna, turobna i izopačena, no riječ je o samo o rukopisu koji ispisuje metaforične slike ljudskog otuđenja i egzistencijalističkog labirinta: u R-Xmasu bračni par raspačivača droge uopće nema imena. Ferrarina snažna i dojmljiva drama nije bez slabosti, no riječ je o njegovu najboljem filmu posljednjih godina, što bi mogao biti i znak njegova povratka kvaliteti.

Stjepan Hundić