Romantizam u srcu grada

Weldenov gradski perivoj u Zadru

Romantizam u srcu grada

Perivoj je podignut u doba kad je Zadar bio grad tvrđava, a bio je to još daljnjih četrdeset godina, pa su građani nakon povečerja i zatvaranja gradskih vrata tople ljetne večeri mogli provoditi u perivoju, uživajući u povjetarcu s mora i prekrasnom pogledu s brežuljaka. U zahvalnost barunu Weldenu Zadrani su u perivoju 1844. podigli malu umjetnu špilju u kojoj su na komadu afričkog mramora uklesali i pozlatili natpis — akrostih čija početna slova daju Weldenovo ime

Gradski perivoj u Zadru (danas Perivoj kraljice Jelene) malen je, ali vrlo značajan perivoj za hrvatsku baštinu pejzažne arhitekture. Bitan je zbog više značajki. Kao prvo, najstariji je javni perivoj u vlasništvu grada nastao unutar gradskih zidina, tada još grada-tvrđave. Samo za primjer, stariji je od Haulikove postave Maksimira za punih 14 godina, a onda je, kako se doznaje iz tadašnjih vijesti, Maksimir bio udaljen tričetvrt sata od grada Zagreba. Zadarski je perivoj sačuvan u nepromijenjenoj površini uz minimalnu promjenu rastera staza. Sačuvani su i neki arhitektonski elementi iz izvornog postava, unatoč razaranjima u Drugom svjetskom ratu i dugogodišnjoj zapuštenosti gradskih perivoja. Zamišljen u duhu romantizma koji se još uvijek jako osjeća, usprkos činjenici da su mnogi elementi stranih kultura postavljeni u perivoju nestali. Bio je zamišljen kao vrsta botaničkog vrta posvećenog dalmatinskoj flori kojom je njegov osnivač bio opčinjen. Gradski perivoj bio je i muzej na otvorenom, jer tada u gradu nije bilo muzeja, pa su razne biste, skulpture i vrijedni rimski ulomci bili raspoređeni po njemu; također i odlična prirodna kulisa za različite predstave i koncerte zbog romantičarskih elemenata i brežuljaka u sredini samog parka.

Pretvaranje vojnog objekta u perivoj

Gradski perivoj podignut je na bastionu Grimani, dijelu mletačkih utvrda iz XVI. st. na jugoistočnoj fronti grada. O pretvaranju vojnog objekta u javni perivoj mogao je odlučiti samo vojni upravitelj grada, a to je upravo njegov osnivač — barun Franz Ludwig von Welden. Ovaj zaljubljenik u botaniku svoj je kratki boravak u Dalmaciji iskoristio da je cijelu obiđe i što bolje floristički istraži. Rezultat tog puta bilo je, kako sam kaže, ostvarenje davnog sna, a to je napraviti perivoj za javnost i to posvećen flori Dalmacije.

Gradski perivoj svečano je otvoren 16. rujna 1829. godine. Postojeći umjetni brežuljak u sredini bastiona tzv. cavaliere prikladno je iskorišten kao vidikovac. U podnožju brežuljka uređena je podzemna prostorija u kojoj se držao led donesen s Velebita, a služila je kao javna hladnjača. Njome se služila i obližnja kavana za izradu sladoleda, izgrađena u maurskom stilu. Bila je to niska prizemnica s vodoravnim prugama od crvene cigle i tipičnim ukrasima maurskog stila nad prozorima, te šiljastim ukrasima uz rub krova. Često je služila za manje varijetetske i kazališne predstave. Nije sačuvana do danas, srušena je u bombardiranju Zadra u II. svjetskom ratu. Na istočnom vrhu bastiona podignut je maleni paviljon u obliku kineske pagode u kojem je svake nedjelje svirala glazba. Kasnije je, za posjeta cara Franje Josipa I. Zadru, na vrhu brežuljka podignuta još jedna veća pagoda. Do danas se nije sačuvala ni jedna. Jedan od sačuvanih objekata je eksedra, paviljon polukružnog tlocrta s klupom, što se nalazi u istočnom dijelu perivoja. Ukopana je u kosinu kavaljera, a pročelje joj se sastoji od tri velika otvora. Središnji je otvor između dva pilastra s polufigurama satira od mramora. U polukružnom su zidu bili ugrađeni mnogi kameni ulomci s natpisima iz rimskog doba. Do danas su u eksedri ostali samo kapiteli koji nose kamenu klupu, dok su ostali ulomci premješteni u Arheološki muzej.

Romantičarski ugođaj

U perivoju se još čuva i ukrasna ploča s prigodnim natpisom otvorenja: WILLKOMMEN DEN 16 SEPT 1829. Na ulazu je uređena fontana u obliku poligonalnog bazena, s dražesnom igrom vode dovedene iz obližnje cisterne Pet bunara. Po perivoju su bile raspoređene biste, te kameni stolovi i klupe napravljeni od stupova, kapitela i drugih ulomaka. Tu se nalazila i polukružna kolonada — tzv. grčki hramić, zatim obelisk, a na sjeveroistoku velika skupina stijena oblikovana po Weldenovoj ideji — poput kamenjara s autohtonim mediteranskim biljkama. To su sve elementi koji dokazuju romantičarski ugođaj perivoja, tako čest u ono doba kad su se otkrivali daleki krajevi, a dio se njihove kulture i vegetacije nastojao prenijeti i u Europu. Zadarski perivoj tipičan je primjer toga doba i stoga vrlo zanimljiv, kako sa stajališta pejzažne arhitekture tako i povijesti umjetnosti. Perivoj je podignut u doba kad je Zadar bio grad-tvrđava, a bio je to još daljnjih četrdeset godina, pa su građani nakon povečerja i zatvaranja gradskih vrata tople ljetne večeri mogli provoditi u perivoju, uživajući u povjetarcu s mora i prekrasnom pogledu s brežuljaka. U zahvalnost barunu Weldenu Zadrani su u perivoju 1844. podigli malu umjetnu špilju u kojoj su na komadu afričkog mramora uklesali i pozlatili natpis — akrostih čija početna slova daju Weldenovo ime:

VENTURIS

EXIMIUS

LARGITOR

DIADORENSIS

ELISII

NOTESCAT

MDCCCXLIV

Sam natpis ima ovo značenje: Oni koji dođu u perivoj neka znaju da je za ovo zaslužan proširitelj zadarskih Elizejskih poljana — Welden — 1844. godine.

Dalmacija u srcu

Čak i kada je napustio Zadar, barun Welden se nastavio baviti pejzažnom arhitekturom, pa je u Grazu šumu na Schlossbergu iznad grada pretvorio u perivoj s vrlo sličnim elementima arhitekture kao u zadarskom perivoju. U Grazu se još čuvaju njegovi crteži kineskog kišobrana, kapelice, vodotornja i glazbenog paviljona podignutih u perivoju. Welden je i u Innsbrucku napravio javni perivoj s alpinetumom, u kojem je pomoću stijena i mahovine rekonstruirao stanište svakog cvijeta tirolskih Alpa. Međutim, Dalmacija mu je uvijek ostala u srcu, pa u jednom svom članku u časopisu »Flora« piše: »...Flora živi najradije tamo gdje je priroda ostala u svom praiskonskom izgledu, gdje je klima blaga, a razlike u visini svoj njenoj djeci daju odgovarajuće mjesto. Dalmacija je upravo takva zemlja gdje svaki botaničar može doživjeti posebno zadovoljstvo. Još uvijek onakva kakva je bila u doba postanka svijeta, leži smještena u blagoj klimi između Grčke i Apulije, a širine je često samo nekoliko sati hoda od ruba gorja visokog 5-6000 stopa do morske obale, dapače, njezina najviša planina Biokovo ruši se okomito u more...« Ta izjava mora nas podsjetiti da i današnji turisti vide Dalmaciju drugim očima od nas kojima su maslina i lovor nešto sasvim obično. Nekad su se masovno sadile palme kako bi se dokazala blaga klima, a sada sve više uviđamo da su čempres, maslina i smokva simboli Mediterana i da je za turiste poseban ugođaj moći ubrati zrelu smokvu sa stabla. Iz makije možemo izabrati dovoljno biljaka za upotpunjenje ponude ukrasnog bilja u vrtovima i perivojima. Zato se već neko vrijeme radi na tome da se Gradskom perivoju u Zadru vrati izgled botaničkog vrta mediteranske flore koji bi bio turistički atraktivan i imao edukativni karakter za obrazovanje djece i pomoć odraslima u uređenju vlastitih vrtova. Već je posađen velik broj mediteranskih grmova i trajnica, počelo se sa sanacijom postojećih objekata, a u perivoj je ponovo dovedena i voda. Grad bi trebao naći sredstva za obnovu fontane na ulazu, a kako projekt rasvjete već postoji, trebalo bi ga što prije i realizirati. Obnova kavane posebno bi bila privlačna za građane i turiste. Pejzažni arhitekt Dragutin Kiš već je povukao svoje prijateljske veze iz Japana, potvrđene nedavnom zlatnom medaljom na međunarodnoj izložbi Japan flora 2000. pa bi Gradski perivoj mogao dobiti originalnu japansku pagodu. Kako kaže Kiš, ostvarenjem ove ideje zadarski Perivoj kraljice Jelene, uz Trsteno, bio bi prvi javni perivoj u Hrvatskoj uređen prema standardima ostalih mediteranskih zemalja te postao vrijedan turistički proizvod u dosada prilično uskoj turističkoj ponudi.

Mirna Petricioli