Vijenac 195

Književnost

Proza

Pomirba djece i roditelja

Joan K. Rowling, Harry Potter i plameni pehar, prev. Dubravka Petrović, Algoritam, Zagreb, 2001.

Proza

Pomirba djece i roditelja

Joan K. Rowling, Harry Potter i plameni pehar, prev. Dubravka Petrović, Algoritam, Zagreb, 2001.

E, pa tražili ste knjigu za ljeto i dobili ste je. Joan K. Rowling u prva se tri nastavka Harryja Pottera sasvim lijepo zagrijala i četvrti Harry Potter i plameni pehar idealno je štivo za ležanje pod ozonskom rupom na nekoj jadranskoj plaži i za vidanje ispečenih leđa nakon toga. Dvije ozbiljne opasnosti prijete konzumentu ove literature. Prva što ovaj nastavak, — bez obzira što je sa 577 stranica najopsežniji dosad — zbog svoje napetosti pokazuje tendenciju da ni slučajno ne traje koliko i ljetovanje prosječne hrvatske obitelji, dakle cijela tri dana. I druga, što bi vam pustolovine čarobnjaka-školarca mogle pokvariti noćni provod, jer bi vam se lako moglo dogoditi da umjesto uzbudljive šetnje po nekoj primorskoj rivi noć provedete uz društvo iz Hogwartsa. Da ne govorimo o otežavajućim okolnostima imate li djecu s kojom još i ljetujete, u toj će varijanti borba s njima za ovo zabavno štivo biti jednako uzbudljiva kao i Harryjeve pustolovine.

Tri zadatka

A u ovom nastavku mali junak čarobnjačkoga svijeta susreće se sa tri smrtonosna zadatka u Tromagijskom turniru, pa tako otkrivamo da su čarobnjačke škole svuda oko nas, a nikako isključivo u Velikoj Britaniji, samo ih treba znati vidjeti. Finale natjecanja neočekivano je režirao sam Voldemort, utjelovljenje Zla, pa će Harry morati u obračun i s njim. Da je preživio, slutite i sami, jer Rowlingova već (pre)dugo — na opću žalost desetaka milijuna nestrpljivih čitatelja — piše peti nastavak, što jasno sugerira da je Harry živ i zdrav završio četvrti nastavak i četvrti (od sedam) razreda. Kako je međutim preživio i što mu se sve događalo, saznat ćete iz dobro izbalansirana prijevoda Dubravke Petrović, koja je na iscrpljujućem prevoditeljskom poslu zamijenila Zlatka Crnkovića.

Razumljivo prije svega

Ovaj je nastavak Rowlingova — koja u svijetu magije i čudnovatih stvorenja već pliva kao riba u vodi, pa vam se posve prirodnim čini da se romanom motaju nekakvi praskavi repani i raznorazne pojave flore i faune neprilične svijetu odraslih — iskoristila i za malu kritiku jednog zanimanja koje joj se očigledno u posljednje četiri godine zamjerilo. Riječ je o novinarima žutog tiska, pa je stanovita Rita Skeeter, predstavnica takve sorte (ovdje opremljena brzocitatnim perom, snom svakoga senzacionalističkog novinara koje samo izmišlja senzacije) po strahotama koje izaziva ravna gotovo gospodaru zla. Nažalost, njezina sudbina da završi kao kukac u staklenki vjerojatno neće opametiti nikoga tko piše o privatnom životu Rowlingove.

Autorica je posebno uspješna u nastojanju da i ovaj nastavak bude razumljiv i bez čitanja prethodnoga, premda je malo vjerojatno da netko tko pročita Plameni pehar neće posegnuti za njegovim prethodnicima. Ili, još točnije, da se itko u ovaj nastavak uputio, a da nije progutao prethodne. Rowlingova šaranju po komercijalnim proznim žanrovima, kojima je sasvim dobro ovladala, ovaj put dodaje i znatno više scena dostojnih najboljih horora i sigurno mnoge od njih neće pomoći dječjem mirnu snu. Bitna trilerska komponenta i ovdje funkcionira do savršenstva, a završetak u duhu legendarnoga Poirota koji će objasniti sve kroz što smo upravo prošli mnoge će ostaviti razočaranima. Ne zato što bi bio žanrovski nevješt, nego zbog same činjenice da smo došli do kraja i da će se do sljedećeg nastavka čekati možda i godinu dana.

Kako podnijeti vlastite roditelje

U svakom slučaju čuda u ovoj priči je toliko da se i voda u koljenu međugorskoga kipa doima manje uzbudljivom, a olakšavajuća okolnost prigodom čitanja na plaži jest i u činjenici da vam se nitko više neće smijati što se bavite dječjom literaturom. Harry Potter odavno je izišao iz fenomena dječje literature i služi za oslobađanje od svakodnevnoga stresa svakoga poštenog roditelja. Serijal koji intenzivno radi na pomirenju djece i roditelja i u ovoj je izvedbi uspješan. Nakon ove knjige čovjek je spreman, ako ne potpuno se pomiriti, a ono barem lakše podnijeti sve ono što su mu kadra napraviti vlastita djeca. A i djeca postaju svjesna da su u životu, kad već govorimo o roditeljima, mogla i gore proći. Na ljetovanju ili izvan njega.

Jasen Boko

Vijenac 195

195 - 26. srpnja 2001. | Arhiva

Klikni za povratak