Patnje mlade Wertherice na Internetu

FASTFOOD

Autor Kluba boraca izdao novi roman

Hoće li Chuck Palahniuk, autor kultnoga Kluba boraca, uspjeti još jednom od svojih mačo junaka napraviti legendu, ostaje tek da se vidi. No, sudeći po prvim mlakim reakcijama koje je požnjeo za roman Choke, to teško da će biti slučaj. Predvidljivo, tanko i zabavno — riječi su koje sažimaju kritičarske komentare na Palahniukovo novo štivo. No, isprazna kritičarska zvrndanja ipak ne mogu ozbiljnije pogoditi u književni pleksus tako prekaljena literarnog borca kao što je Palahniuk. Stoga i u romanu Choke on čini ono što zna najbolje — ponavlja predvidljive, i umri muški teme, s kojima se prije nekoliko godina vinuo i do holivudske slave. Na mjestu glavnoga lika ovaj je put propali student medicine Victor Mancini, koji, iako živi životom punim žestoke mačoidne frustracije, žudi za toplinom i ljudskim razumijevanjem. No, kako to već kod izgubljenih (ali zato izbildanih) dušica biva, njegova čežnja za intimom postiže zadovoljenje u posve izopačenoj formi. Što će reći Mancini, kao promašeni seksualni ovisnik, danomice traži partnerice preko Plavog oglasnika. A umjesto obnašanja korisne funkcije u kakvoj junačkoj misionarskoj postrojbi karijeru završava kao djelatnik u lunaparku u kojem se posjetitelji zabavljaju na temu kolonijalnih osvajanja. Art never comes from happiness, kaže jedan od Palahniukovih likova, dodajući u konačnici romana poetičku ljutu travu na ljutu mušku ranu.

Dođite na čvenk s Isusom

Zakupljivanje domena na Internetu već je dugo iznimno lukrativan posao. Pokušate li primjerice registrirati sajt pod imenom sex.com ili možda madonna.com, teško da ćete u tome uspjeti, jer se netko drugi dosjetio profitabilne ideje i tako registrirani prostor sada iznajmljuje za dobre pare. No tek se odnedavna pojavila domena jesus.com, koja na pomalo iščašen način daje online prostor najpoznatijem sinu božjem. Dođite na čvenk s Isusom, veliki je natpis na prvoj stranici sajta, na kojoj uz sliku bradata i dugokosa mladca stoji ljubavni oglas duhovne naravi upućen svim zainteresiranim ženama svijeta. »Plavooki Isus«, piše u obraćanju javnosti između ostaloga, »traži ljupku djevu koja želi živjeti u vječnom duhu... onu koja se želi izdići iz materijalne laži. Zauzvrat nudim čistu duhovnu egzistenciju. Sve zainteresirane kandidatkinje moraju dakako poznavati Evanđelje po Ivanu.« Na sljedećim stranicama nalaze se zatim Jesusove propovijedi o sveopćoj praznini i duhovnoj pustoši koje je proizvelo moderno društvo. S posebnim osvrtom na teme kao što su: Kurt Cobain i generacijsko mrtvilo te Amerika kao natražno društvo. A da se mrežni Isus pojavljuje u nadasve trendovskom ruhu potvrđuje i stranica na kojoj možete naručiti duhovnu kreditnu karticu s Isusovim likom koja dolazi u četiri različite verzije: kao Classic Jesus, Cool Jesus, Miracle Jesus i Sensual Jesus. Preostaje još samo da se vatikanski sistemski operateri zainteresiraju za sajt i predlože Papi otkup domene prije negoli ona otklizne u potpuno svetogrđe.

Džepni ep u stripovskom izdanju

»Tu nije riječ o običnom stripu nego o velikoj literaturi.« Tim su riječima kritičari brojnih trendovskih magazina dočekali izlazak stripa Jimmy Corrigan — the Smartest Kid in the World, američkoga crtača stripa Chrisa Warea. Kao pravi mali džepni ep sa petstotinjak tvrdoukoričenih stranica, Jimmy Corrigan bliži je već i po samom fizičkom formatu nekom monumentalnom djelu Tolstoja nego petparačkom Spidermenu u roto-izdanju. No, ono što je posebno oduševilo kritičare Wareova strip romana način je na koji se na tematskom i formalnom planu tretira »potisnuta egzistencijalna srdžba« što pritajeno tinja u duši glavnoga junaka. Taj junak, Jimmy Corrigan, sredovječni je američki činovnik koji živi osamljeno i bez prijatelja. Radi u skučenu uredu ograđenu kartonskim pregradama. U svijetu Wareova egzistencijalnoga stripa superheroji poput Supermena ostavljaju samoubilačka oproštajna pisma, a svakodnevni životni porazi koji snalaze samoga Jimmyja prikazani su na grafički dojmljiv način s gotovo dijagramskom i matematičkom preciznošću. Iako su neki Wareov strip opisali kao »roman idealan za bolnički krevet«, to primite kao najbolju moguću preporuku. Jer toliko istinskog razumijevanja za nenametljivu ljudsku suosjećajnost ne možete naći ni u nekim klasičnijim djelima svjetske književnosti. Jimmy Corrigan dakle nije običan strip. To je Sartreova Mučnina za postpokemonsku generaciju.

Patnje mlade Wertherice na Internetu

Da je Wolfgang Goethe danas kojim slučajem živ, bio bi sigurno pretplatnik dnevničkoga sajta na Internetu http://www.LiveJournal.com. Zajedno sa 245 000 ostalih online-pretplatnika on bi, barem tako spekuliramo, postavio web-kamerice po stanu i stao odašiljati dnevničke zapise svim zainteresiranim voajerima diljem weba. Upravo to učinila je Njujorčanka Stacy Pershall, koja je u duhu patničke verterovštine odlučila ne samo povjeriti svoju privatnost na uvid drugima, nego se i ubiti pred kamericama. Nakon što ju je dečko preveslao i to saopćio preko e-maila, nesretna Stacy zgrabila je bočicu s tabletama za uspavljivanje, nakljukala se njima i polegla na WC-školjku. I sve se to moglo pratiti na webu uživo i na Real Playeru. Oproštajna poruka koju je ostavila iza sebe dala je naslutiti da je riječ o očajničkom pokušaju samoubojstva. Uslijedila je brza reakcija njezinih mrežnih prijatelja, koji su obavijestili hitnu pomoć i policiju. Da stvar bude bizarnija i u duhu današnjih reality sapunica, kamerice su pratile i njezinu hospitalizaciju što je uslijedila. Kad se bura oko događaja stišala, Stacy je izjavila da se nije htjela ubiti nego samo malo pridrijemati. No, bilo kako bilo, s tekstualnom zaostavštinom koju je poslije nemila događaja ostavila iza sebe teško da bi se mogla nazvati nasljednicom besmrtnih rečenica iz Goetheovih Patnji mladoga Werthera.

Predrag Madžarević