Pa, čitljivo i zabavno...

Proza

Pa, čitljivo i zabavno...

John Irving, The Fourth Hand, Bloomsbury, 2001

Najnoviji roman Johna Irvinga, The Fourth Hand, posvećen je Richardu Gladsteinu i Lasseu Hallströmu, producentu i redatelju filma The Cider House Rules, za koji je Irving napisao scenarij.

U međuvremenu je pak objavljena vijest da su i za The Fourth Hand već potpisana prava za film — Gladstein će ga producirati, Hallström režirati, a Irving će napisati scenarij, dok se za glavnu ulogu pregovara s Georgeom Cloonyjem. Drugim riječima, može se pretpostaviti da je roman unaprijed osuđen na to da postane bestseler, ali to za Irvinga ionako nije novost.

Kao i mnogi njegovi romani, i ovaj počinje kao komedija, da bi se postupno pretvorio u nešto ozbiljnije, nakon što se i najbizarnije epizode dovedu do krajnje točke pretjerivanja, nakon što se pomiješa ozbiljnost i farsa, vjerojatno s nevjerojatnim. Ovaj put u središtu je priče Patrick Wallingford, ženama nevjerojatno privlačan televizijski novinar, koji radi za katastrofa-kanal, stanicu koja se specijalizira za bizarne smrti, elementarne nepogode, i uopće sve u čemu ima mnogo krvi, sperme i boli.

Mikrofon u kavezu

Wallingford je poslan u Indiju da izvijesti o apsurdnoj smrti muža trapezistice, koja je svojem čovjeku pala na glavu jer je izvodila akrobacije bez zaštitne mreže. Nakon što se s mikrofonom malo previše približi kavezu, Wallingfordu pred uključenom kamerom izgladnjeli lavovi pojedu lijevu ruku, dok njegova ton-majstorica negraciozno pada u nesvjest u kolica puna krvava mesa pred očima zaprepaštenih muslimanskih hranitelja životinja. Wallingfordovo sakaćenje na malim ekranima popratit će milijuni ljudi, a snimak tog događaja godinama će se održati na top-listi najprodavanijih videokaseta.

U međuvremenu bostonski kirurg, dr. Nicholas Zajac pati zbog nesposobnosti da zadobije ljubav vlastitog sina i sanja o prvoj uspješnoj američkoj transplantaciji ruke. Uskoro se za Wallingforda pronalazi i davatelj ruke, muž neke Doris Clausen, koji je doduše još živ, zdrav i mlad. Ipak, uskoro će Otto Clausen poginuti na vrlo glup način, o njegovoj će smrti naravno izvijestiti i Wallingfordova televizijska postaja, a udovica će prisebno ruku odmah uputiti na transplantaciju. Njezin je jedini uvjet pravo na posjećivanje muževljeve ruke i promptni seks s Wallingfordom, koji ispunjava želju koju godinama nije uspio ispuniti njezin muž — Doris ostaje u drugom stanju.

Nakon tog iskustva, Wallingford, čija transplantacija ne uspijeva, počinje svoje putovanje prema samome sebi — između izvještavanja o pogibiji Johna Kennedyja Jr. i potpune seksualne anarhije, Patrick će uspjeti otkriti smisao i izrasti iz adolescenta koji se tek prepušta ženama u muškarca koji će shvatiti što je ljubav i biti spreman za nju se i boriti. Kako sam autor, koji od početka upozorava da je zapravo riječ o Bildungsromanu, neumorno ponavlja: »Patrick je dvaput izgubio ruku, ali je možda dobio dušu.«

Seks i prava ljubav

Kao i najpoznatiji Irvingov roman, The World According to Garp, i The Fourth Hand bavi se temama gubitka i boli, roditeljstva i djece, seksa i prave ljubavi, ali i pomirenja sa sobom i drugima kao višeg oblika sreće i samoispunjenja. I ova priča obiluje začećima, rođenjima, pobačajima, amputacijama i tjelesnom boli. I, također vrlo irvinovski, pripovjedač ne prestaje s intervencijama u kojima čitatelja ne samo da upozorava na to što je htio reći, već i na ono što će se liku tek dogoditi.

No, dok su u Garpu autorove intervencije i pretjerivanje s brojem nezgoda koje čovjeka mogu zadesiti služile pripovjedačkoj svrsi i sudjelovale u izgrađivanju teme, The Fourth Hand kao da zastaje pred ciljem. Poruka je na kraju krajeva jednostavna: naravno da je poželjnije od nezrela prepuštanja seksu pronaći pravu ljubav (Patrick Wallingford), i naravno da je ispunjenje bolje naći u ljubavi žene i djeteta te zaokruženu životu nego u isključivoj opsjednutosti poslom (dr. Zajac). Ipak, to je jasno već i na početku knjige. Dakle, dok su u Garpu senzacionalizam i sentimentalnost imali svoju svrhu, The Fourth Hand na kraju ipak podbacuje. Sve to još ne znači da ovaj, Irvingov deseti roman, nije vrlo čitljiv i zabavan, a kako će se dalje njime baviti već jednom uspješna ekipa, valja se veseliti i filmu.

Iva Krtalić-Muiesan