Novi park za južni Zagreb

Prijedlog perivojnog projekta za Novi Zagreb: Vrtovi naroda i Balthazar-grad

Novi park za južni Zagreb

U pola stoljeća Zagreb je dobio samo dva nova gradska parka, Krešimirov i Park mladenaca (ako taj uopće možemo i zvati parkom!?) — najveći i najznačajniji — već je više od dva desetljeća (a približava se danas i trećem) samo na papiru. Što se čeka?

Na pragu novoga milenija čini se da Zagreb ponovno sagledava neke svoje vrijednosti, zapravo potencijalne mogućnosti harmonična rasta u suglasju s prirodom: planira se izvedba parka južnog Zagreba, ostvaruje se konkretna priprema ostvarenja jedne ideje na dugogodišnjem čekanju. Sazrela su i neka saznanja o parku kao izrazitoj gospodarskoj kategoriji, kao o objektu koji će zapošljavati dosta ljudi, a i ostvarivati gospodarske učinke, a ne samo ljepotu i punoću ugođaja i opuštanja u dosluhu s raznolikošću prirode.

Budući park prostorno je veoma dobro smješten unutar urbanistički definirana rastera Novog Zagreba, njegovih potencijalnih približno 57 hektara proteže se od tzv. Mamutice do željezničkog triangla. Presijecaju ga (ali i povezuju) dva prometna koridora. Još vrijedi tvrdnja novinarke »Večernjega lista« Nine Godrijan Videc na već pomalo požutjelim stranicama popularnoga »Večernjaka«: »U pola stoljeća Zagreb je dobio samo dva nova gradska parka, Krešimirov i Park mladenaca (ako taj uopće možemo i zvati parkom!?) — najveći i najznačajniji — već je više od dva desetljeća (a približava se danas i trećem) samo na papiru. Što se čeka?« pita zagrebačku javnost »Večernjakova« novinarka.

Neki novi ljudi u gradskoj upravi, nakon održane promotivne izložbe Dossier parka južnog Zagreba (autori Dragutin Kiš i Branka Hlevnjak) održane u Galeriji Modulov na Trešnjevci prihvatili su ponovnu inicijativu (jedna je nažalost propala u sklopu priprema za svetkovinu devetstote obljetnice Zagreba, kada je pripremljen i natječaj za ovaj park). Razmotrena je konkretna mogućnost pripreme, a zrelost prijedloga ogleda se u definiranju brojnih sadržaja prema kojima se takav park bitno razlikuje od dosadašnjega poimanja parka kakav je, primjerice, Maksimir ili Ribnjak (premda bi navedeni trebali doživjeti obnovu i rekonstrukciju napose u svrhu potpunije uporabe, ali uz potpuno poštivanje povijesne matrice). Pojednostavnjeno bi trebalo reći da se park južnoga Zagreba tretira kao veliki zeleni dnevni boravak cijelog Zagreba, a prema nekim sadržajima i cijele Hrvatske. I to sadržaja koji će, kao i drugdje u svijetu, u sličnoj prigodi ostvarivati gospodarske učinke, zaposlenost, pokrivenost potreba održavanja, ali i primjerenu zaradu.

Vrtovi prijatelja Zagreba

Na prvom mjestu takvih sadržaja treba istaknuti vrtove onih naroda među kojima su gradovi prijatelji Zagreba, zasada njih osamnaest, uz dodatak tradicijskih vrtova iz Hrvatske. Zamišljeno je da te vrtove prati ugostiteljska ponuda specifična za zemlju iz koje su vrtovi. Ugostiteljstvu treba pridodati suvenire, kao i ostale promotivne mogućnosti zemlje, zaokruživši tako snažniju marketinšku prezentaciju ponajprije u području turističkog gospodarstva.

Za sada vrtovi gradova prijatelja Zagreba obuhvaćaju ove gradove: Birmingham (Velika Britanija), Bologna (Italija), Bombay (Indija), Brno (Češka), Cluj — Napoka (Rumunjska), Krakow (Poljska), Kioto (Japan), Leipzig (Njemačka), Lisabon (Portugal), Mainz (Njemačka), St. Petersburg (Rusija), Pittsburg (USA), Plovdiv (Bugarska), Salzburg (Austrija), Šangaj (Kina), Tromso (Norveška) i Ljubljana (Slovenija), dodana u posljednje vrijeme. Pretpostavlja se da ovim nisu iscrpljeni svi gradovi — prijatelji Zagreba u budućnosti pa treba računati s rezervacijom prostora i za neke dopune.

Također treba računati i s domaćim tradicijskim vrtovima karakterističnim za određenu hrvatsku regiju, primjerice: zagorski tradicijski vrt (već dobrano obrađen slijedom dvadeset i više godina traganja za izgledom takva vrta, a u sklopu intenzivnih aktivnosti Turističke zajednice Donje Stubice i gospođe Marije Krušelj, jedinstvene pobornice i promicateljice te ideje), zatim slavonski tradicijski pučki vrt (treba se samo podsjetiti na osobito selo Otok kod Vinkovaca, gdje je autor ovih redaka pokrenuo inicijativu oko tradicijskog uređenja i uporabe seoskog gospodarstva uz jedinstven objekt tradicijske pučke arhitekture, tzv. suvare za meljavu žita pomoću konja), slijedi posavska regija (Čigoč, selo s rodama), pa Podravina, Gorski kotar, Lika, jadranska regija i Istra s brojnim raznolikostima tradicijskih hrvatskih vrtova koje tek treba otkriti.

Taj dio parka Novog Zagreba bio bi prema tome jedinstvena svjetska kulturološko-gospodarska kategorija, koja bi uvelike obogatila i turističku ponudu Zagreba.

Balthazar-grad

Drugi veliki sadržaj parka odnosi se na Balthazar-grad. Glavni prihod za njegovo održavanje bio bi dobiven ulaznicama. Za potpunije razumijevanje Balthazar-grada treba citirati drugog autora ponovne inicijative oko obnove ideje samog parka, povjesničarke umjetnosti Branke Hlevnjak: »Balthazar-grad kao dječji odjel Vrtova naroda. Crtani filmovi s likom prof. Balthazara zagrebačke, međunarodno afirmirane, škole crtanog filma u potpunoj su suprotnosti s američkim crtićima. Dok u američkim crtanim filmovima vlada nasilje i stradanje kao dio ukupne dinamike koja zaokuplja dječju pozornost, crtani filmovi s likom prof. Balthazara zasnovani su na svakodnevnim životnim problemima običnih (nesavršenih) ljudi, koji u priči bujaju do nevjerojatnih razmjera, da bi djeci postali uočljivi, a onda ih prof. Balthazar rješava na neočekivano zanimljiv način, na opće veselje svih, pa i zavađenih građana. Lik prof. Balthazara, dakle, lik je suvremenoga čarobnjaka-znanstvenika, koji razumno, kreativno i s mnogo ljubavi nalazi miroljubiva i ekološki opravdana rješenja za sve tekuće životne probleme. To je lik suvremenoga mirotvorca, čovjeka znanja, intuicije i razumijevanja, koji vidi razrješenje svih problema u nenasilju, karitativnoj djelatnosti i toleranciji. Stoga lik prof. Balthazara savršeno odgovara da postane zaštitni znak, ime i mjesto odgoja najmlađe djece u duhu mira, međunarodne i osobne tolerancije te kreativne suradnje. Dječje zabavište s imenom i likom prof. Balthazara logični je produžetak ili dječji odjel Vrtova naroda, jer je promišljan u istom međunarodnom duhu, a polazi upravo od nacionalnoga junaka. Balthazar-grad zabavište je za djecu zasnovano na ekološkoj svijesti, ideji međunarodnog mira, karitativnoj ideji i toleranciji. Po svom karakteru teži da postane međunarodni projekt. Poput vrtova naroda u Balthazar-gradu nalaze se međunarodni odjeli dječjih zabavišta — igrališta (prema ključu prijatelja gradova), posvećeni pozitivnim nacionalnim junacima — dobročiniteljima međunarodnog ugleda: od šegrta Hlapića Ivane Brlić Mažuranić, do Wilhema Tella, Maxa i Moritza, Hyawate, Petra Pana, Asterixa i Obelixa, Loleka i Boleka, Kekeca, Malog princa, Mogula... Po svojoj naravi Balthazar-grad suprotan je ideji mehaničkih sprava i kompjutorskih animacija Disneylanda, posve je originalna tvorevina. U Balthazar-gradu kao u pričama profesora Balthazara nema spektakla i dinamike bez sudjelovanja same djece. U gradu bi bili zaposleni animatori, pedagozi, za rad s djecom, čuvanje djece ili suradnju sa školama i vrtićima. U tu svrhu Balthazar-grad imao bi svoj dječji program (od crtanih filmova do dječjih kazališta, baleta, folklora, zborova, nastupa poznatih zvijezda za djecu i slično) — dizajn Balthazar-grada i njegove opreme proizlazio bi iz estetike crtanoga filma zagrebačke škole, iz estetike crtića prof. Balthazara. Imao bi dakle dozu licitarskog šarenila. Balthazar-grad prostorno podrazumijeva gradske zone (za igru prodavača novina, prodavača listića, kamenčića, za igru kazališta lutaka, za slikanje, modeliranje, hodanje na štulama, poligone za vožnje biciklima, triciklima, rolama; zone prikladnih površina za rekreativne igre ping-ponga, badmintona, odbojke; slobodnih livada za trčanje bosih nogu, puhanje velikih i malih balona, puštanje papirnatih zmajeva, za igru loptama, loptama skakalicama te potoke i jezerca za igru s vodenim spravama, za prskanje, šumice za igranje skrivača i tome slično. Cvjetno bogatstvo i sitne parkovne životinje bile bi prilagođene sadržaju i karakteru zona u Balthazar-gradu. Balthazar-grad bio bi odjel Vrtova naroda u koji odrasli mogu ući jedino u pratnji djece! Balthazar-grad moguć je kao kombinacija slobodnog i naplatnog parka, stoga je gospodarsko dobro.«

Hrvatski nacionalni cvijet

Sljedeća komponenta ili sadržaj budućeg parka odnosi se na peruniku — predstavljenu kao hrvatski nacionalni cvijet na velikoj svjetskoj izložbi Japan, Flora 2000. i to na dan Hrvatske 19. lipnja 2000. Hrvatska perunika (Iris croatica) zapravo je reprezentant petnaestak vrsta perunika koje pretežno od prirode, a dijelom i duboko udomaćeno, rastu na cijelom području Hrvatske. Dvije od njih su i endemi — spomenuta hrvatska perunika te jadranska ili dalmatinska (ili po nekim autorima blijeda perunika), Iris dalmatica ili Iris pseudopallida. U novom parku trebale bi se naći sve hrvatske perunike okupljene oko nekadašnjih savskih rukavaca preoblikovanih u jezerca i uz pratnju ostalog bilja koje uobičajeno raste uz vodu. Zamišljeno je da se u parku svake godine događa Svečanost perunike, promotivna priredba u prilog vraćanju perunike u hrvatske vrtove i kao cvijeta tipična za ures bakinih vrtova. Svečanost perunike već je počela, u jesen 2000. krapinska školska djeca, slijedom saznanja o proglašenju perunike hrvatskim cvijetom, samo u jednom danu posadili su u Krapini 1.700 gomolja perunike sakupljenih iz cijele Hrvatske, a dugogodišnji organizatori unapređenja tradicijskih vrtova u Stubici (gopođa Marija Krušelj) uz već posađene perunike ispred dvorca Golubovec tek pripremaju veliku Svečanost perunike (i ime akciji dala je gospođa Marija Krušelj). To znači da ćemo već razgranati Svečanost perunike diljem Hrvatske prije nego što bude ostvaren park južnog Zagreba. Bit će to prava svečana završnica općeg slavlja perunike — hrvatske cvjetne poruke mira uznemirenom i do ruba propasti dovedenom ljudskom rodu. Poseban tim stručnjaka utvrdit će još brojne sadržaje novoga parka: od potpore sadašnjem boćalištu uz dodatak drugih sportova primjerenih parkovnom ustrojstvu prostora do posebne livade za pse, a od kulturoloških sadržaja pretpostavlja se izgradnja baletne škole s pozornicom te rubno smještenim atelijerima za umjetnike uz dodatak vrtova za izlaganje skulptura i sl.

U ovoj prigodi dobro je podsjetiti se na iskustvo nekih modernih europskih parkova, kakav je primjerice Luisen-park u Mannheimu. Uz brojne turiste koji posjećuju taj park potaknuti na posjet već na autocesti velikim posterom i pozivom, dnevni život parka zbiva se u dirljivu kontrastu dviju dobnih skupina: djece i starijih ljudi (umirovljenika). Umirovljenici, umjesto da čekaju u četiri zida kada će im poslovima opterećena djeca darovati koju minutu, ovdje u parku, u cjelodnevnom boravku društveno žive svoj puni život (dobivaju posebne bonove za ručak u restoranu parka). Smijeh i radost djece te društva, grupe starijih ljudi okupljenih oko vrtnih šahova ili sličnog dio su ostvarenja velikoga humanog scenarija gradskih i državnih vlasti.

Posebna tema vezana je uz životinje u parku. Moderni parkovi omogućuju život životinja u parku, napose ptica. Nije riječ o klasičnom tipu zoološkog vrta, nego o spontanoj prisutnosti životinja — primjerice vjeverica ili pataka na jezercima.

U dugotrajnijoj i etapnoj izvedbi uz dobru pripremu sadržana je i realnost ostvarenja te zamisli. Prva, kreativno-papirnata etapa traži uz znanje i stručnost dosta vremena, a relativno malo novca (u odnosu na ukupne troškove izvedbe) pa treba ponoviti upit novinarke »Večernjega lista« iz članka Tko gricka Južni perivoj? otisnuta i u katalogu izložbe Dossier, park južnog Zagreba: »Što se (još) čeka?« Nema se više što čekati. Zapravo, već smo krenuli na posao!

Dragutin Kiš