Nenametljive ulične igre

Međunarodni festival uličnih kazališta u Sloveniji

Nenametljive ulične igre

Uspješnost kazališnih komedijanata zajamčena je komunikacijom publike, a publika je pokazala da oduševljeno prihvaća takav nenametljiv i spontan način igre na ulici

Međunarodni festival uličnih kazališta Ana Desetnica osnovan je 1996. godine u Ljubljani i od tada se uspješno širi po cijeloj Sloveniji. Riječ je o sveslovenskoj manifestaciji, koja svoje priredbe nudi slučajnim (ili namjernim) prolaznicima. Glavni organizator festivala, Gledališče Ane Monro, već četvrtu godinu uspijeva za nekoliko dana prometu oteti i iskoristiti nove gradske površine te ih oplemeniti magičnom energijom uličnih kazališta.

Tako je bilo i ove godine od 28. lipnja do 1. srpnja u Ljubljani. Predstave su se odvijale u prijepodnevnim i u večernjim satima do duboko u noć. U Ljubljani čak na petnaest lokacija, istodobno i u Novoj Gorici, a od 1. do 7. srpnja na najrazvikanijem slovenskom međunarodnom ljetnom festivalu Lent u Mariboru. Brojni gostujući umjetnici u gradske su jezgre unijeli živopisnu i višejezičnu radoznalost. Odaziv publike, slučajne (koja je tuda prolazila) ili planske (koju je vodio časopis s programom) posvuda je bio velik. Uspješnost kazališnih komedijanata zajamčena je komunikacijom publike, a publika je pokazala da oduševljeno prihvaća takav nenametljiv i spontan način igre na ulici. A to, da gledaoci sudjeluju u nastajanju predstave, zbog čega su one većinom improvizirane, poseban je čar i izazov uličnih kazališta. Upravo ta nepredvidljivost daje im pečat zanimljivosti. Zato ne ostaje sve samo na promatranju, veći dio njih opušteno i spontano sudjeluje u zajedničkom stvaranju veoma poučnih uličnih priča. Otud i bombastična efektnost većine predstava. Moglo se vidjeti devedesetak uličnih događanja u kojima su nastupili različiti izvođači s velikim i malim spektaklima, lutkama, žonglerima, klaunovima, mađioničarima, akrobatima, pirotehnikom.... Njima su se pridružile i osobe s posebnim potrebama te na Odru hendikepiranih dali na znanje kako može i drukčije biti poticaj za nevjerojatnu kreativnost i umjetničko izražavanje. U okviru Odra gostovao je dramski studio slijepih i slabovidnih Novi život iz Zagreba s uspješnom predstavom Kupujte Hrvatsku! te skupina gluhih i nagluhih umjetnika Uncommon Ground Sign Dance Theatre iz Velike Britanije.

Kakva je ulica, takvi su i artisti (u svojim nastupima) — okrutni, grubi, provokativni, a na kraju uvijek srdačni i topli. Kazališne teorije kod njih ne djeluju, podložni su samo nesmiljenu zakonu ulice, koji zahtijeva neposrednost, spontanost, duhovitost, smijeh, a ponajprije zabavu. Tu su se proslavili Talijan Dino Lampa što je virtuozno ovladao monociklom, žongliranjem (mala loptica u društvu s lubenicom) i raznim atletskim dodacima, pa zavodljiva Nizozemka Venus — Queen of Diabolo, koja žarom i entuzijazmom oduševljava sve prisutne gdje god bila simpatična, duhovita i akrobatski raspoložena komedijantica iz Australije Shirlee Sunflower, koja zbog strastvene ljubavi izvede dramatičan skok u kantu vode, spretni improvizator i animator François Volet iz Švicarske, koji s duhovitom Romancom na osamljenom otoku do krajnosti iskorištava pomoć publike, a živahno sudjelovanje publike iskoristio je i pantomimičar i ulični performer Ulrich Gottlieb iz Njemačke u javno-plesnoj predstavi Loop... Bile se tu mnogobrojne kazališne trupe, koje u sebi nose tradiciju grčkog i rimskog kazališta s ostacima procesijskih igara, liturgijske drame, commedie dell'arte... rekli bismo vagabundi bez stalna doma, koji igraju tamo gdje nađu publiku. Tako su je mnogi ovih ljetnih dana našli u Sloveniji. Među njima vrlo je zapažena bila nezavisna profesionalna kazališna grupa iz Češke Divadlo Continuo s predstavom Circus Vitae, koji sa svojim neobičnim lutkama, autorskom glazbom (za koju nadahnuće traže u tradicionalnoj češkoj i moravskoj narodnoj glazbi) i cirkuskom tehnikom, oblikuju posve osobit i poetičan stil igre, u kojoj se naziru elementi sajamskog i putujućeg kazališta.

Cilj je svih uličnih nastupa zaustaviti što više slučajnih prolaznika. Toga su i svjesni. Zato svoje nastupe grade na vizualnom, na fascinaciji tjelesnom spretnošću i efikasnim gegovima, što na kraju mora napuniti ispružene šešire. A slovenski gledaoci uglavnom su bili zadovoljni i velikodušno su punili ponuđene šešire, noćne posude, lavore, kante, lonce, vreće...

Činjenicu da ulična kazališta stvaraju i gledaoci u Sloveniji su vrlo dobro prihvatili. Bilo je zanimljivo gledati kako ih ulični glumci biraju i koliko su pritom (ne)uspješni. Strah i nepovjerenje pojedinca koji bi se mogao pojaviti pred publikom u ulozi glumca u mnogih pobijedi radoznalost. Pokazalo se da je u publici jako mnogo onih koji su odmah spremni surađivati. Slovenska publika pokazala se vrlo zahvalnom, sve bolje prihvaća ulična kazališta i kazališne predstave na ulici, što pokazuje i četvrti po redu organizirani festival uličnih kazališta, koji se iz glavnoga grada širi i na druge slovenske gradove.

Katarza i opuštanje uslijedilo je na zaključnom spektaklu, Torta-party, koji je završio kao prizor iz burleske: gađanjem tortama. Usprkos upozorenju publika se borila za mjesta što bliže torti. Nitko se nije ljutio, svi su bili zadovoljni, bez obzira na to gdje im je torta bila servirana... Kao što reče prolaznik, slučajni gledalac: »Pa da mi se i to jednom desi!«

Neda Galijaš