Ne želim biti ograničena glumica

Razgovor: Patricia Arquette

Ne želim biti ograničena glumica

Ne igram holivudsku igru i ne pojavljujem se u javnosti i medijima ukoliko nemam film. Ne trčim za ulogama, nisam baš sklona velikom tulumarenju na svečanim promocijama. Nakon uloge u Pravoj romansi mogla sam postati nova holivudska zvijezda, ali to me nije zanimalo jer ja želim biti glumica, a ne starleta ni zvijezda

U dosadašnjoj je karijeri Patricia Arquette radila s velikim redateljskim imenima kao što su John Boorman (Beyond Rangoon), Tim Burton (Ed Wood), David Lynch (Lost Highway), Tony Scott (True Romance), Stephen Frears (The Hi-Lo Country), Martin Scorsese (Bringing Out the Dead), a to se isto može reći i za njezine glumačke partnere kao što su Johnny Depp, Christian Slater, Woody Harrelson, Nicolas Cage, Tim Robbins itd. Izdvojeni popis naslova govori i da Patricia Arquette voli riskirati kao glumica, jer iskušala je mnoge žanrove kao što su vestern, komedija, horor, fantastika, politička drama, triler, što pokazuje da je ne zanima bezlična karijera holivudske zvijezde u ljetnim hitovima za američke obitelji.

Na nedavno završenu filmskom fetivalu u Cannesu Patricia Arquette predstavila je svoj posljednji film, Human Nature, u kojem su joj partneri ugledni glumac (Igrač, Iskupljenje u Shawshanku, Građani opasnih namjera, Misija na Mars) i redatelj (Bob Roberts, Odlazak u smrt) Tim Robbins i otkačena velška zvijezda Rhys Ifans (Ja u ljubav vjerujem, Twin Town, Zamjene). U toj duhovitoj i nekonvencionalnoj crnoj komediji Robbins tumači znanstvenika koji eksperimentira na mladom muškarcu (Ifans) koji je čitav život proveo u šumi živeći poput majmuna i pretvara ga u elokventna, obrazovana urbanog tipa. Patricia je žena čije je tijelo od glave do pete prekriveno gustom dlakom i koja za život zarađuje kao cirkusko čudo prirode. Jednog dana odluči živjeti u šumi kao od majke rođena, uskoro postaje autorica bestselera pa se odlučuje vratiti u civilizaciju. Dalje nema smisla prepričavati, a kad se zna da je autor scenarija Charlie Kaufman (Biti John Malkovich), sve postaje jasnije. Režiju pak potpisuje Francuz Michel Gondry, koji je uvrnuto vizualno autorstvo dokazao glazbenim spotovima Chemical Brothersa, Rolling Stonesa, Björk, Becka, Oasis i mnogih drugih. Film je najjednostavnije opisati kao potpuno suludu komediju o tome kako je u današnjem svijetu, u kojem za sve postoji drušvena norma i standard ponašanja, gotovo nemoguće biti svoj. Bavi se i egzistencijalim i antropološkim pitanjima, a onda se u posljednjem prizoru filma sve opet pretvori u totalnu sprdnju.

Uživo Patricia Arquette ostavlja dojam najsimpatičnije američke glumice, koja se baš ni u jednom trenutku ne ponaša kao zvijezda. Blistav osmijeh vrlo je često na njezinu licu, vesela je i ljubazna te komunikativna i zabavna sugovornica. Na razgovor je došla u trapez trapericama s cvjetnim uzorkom i istom takvom traper jaknom, dok je na nogama imala špicaste kaubojske čizme koje su jedva provirivale kroz široke nogavice koje su se vukle po podu. Otkako je završen njezin brak s Nicolasom Cageom, Patricia Arquette izgleda bolje nego ikada: duga plava kosa, izražajno mršavo lice iznimne ljepote i prodorne plave oči u mnogih bi supermodela mogli izazvati pravu ljubomoru.

U filmu ne samo da ste u mnogim prizorima goli nego ste i prekriveni dlakom po cijelom tijelu. To je neka sasvim nova vrsta golotinje na filmu.

— Ha, ha, pa mogla bih se s tim složiti. No, ako gledate na te dlake kao na odjeću, jesam li onda zbilja gola ili imam krzneni kaput? Ego mi je stalno zvonio u glavi i govorio da ne prihvatim ulogu jer će muškarci misliti da je gola dlakava žena ružna i više mi nitko nakon toga neće dati novu ulogu, no onda vam onaj drugi hrabriji dio vaše ličnosti kaže da to treba učiniti jer je uloga posebna, zanimljiva i neobična. Osim toga ljudi su čudni: ako je žena prekrivena dlakom od glave do pete, to je nešto odvratno i ružno kao da je riječ o luđakinji koja je ubila i pojela vlastitu djecu.

Kako biste vi definirali ljepotu?

— Nemam pojma! Čistoća ljudskog bića je lijepa, otvorenost prema drugima, nevinost, dobrota je lijepa. Svi smo mi pod pritiskom da se svidimo jedni drugima tjelesno, a mislim da je to pogrešno. U ovom filmu mi se dopalo što golotinja koje ima dosta nije seksualno eksploatirana. Seksa ima, ali on nije jeftin, već prikriven.

Što ste mislili kad ste pročitali scenarij?

— Odmah mi se jako svidio jer tako zanimljive ženske uloge ne nude se odveć često u Hollywoodu. Ionako sam htjela ponovo raditi s Michelom Gondryjem, s kojim sam snimila videospot Rolling Stonesa, a i činjenica da je autor scenarija Charlie Kaufman, koji se proslavio filmom Biti John Malkovich, bila je vrlo bitna. Činilo mi se da bi to moglo biti zanimljivo putovanje kroz ljudsku psihu jer film dotiče mnogo egzistencijalnih civilizacijskih pitanja s kojima se susrećemo svakoga dana. Priča ima i ljubavnih elemenata, a koliko je pametna i ozbiljna, toliko je i duhovita i zabavna. Film govori o kontroli života, dominaciji jednih nad drugima, unutarnjoj ljepoti. Kad sam završila snimanje, otišla sam sa svojim sinom na odmor na Havaje i tamo vidjela djevojčicu koja je bila vrlo dlakava po leđima i pomislila sam kako znam kako se osjeća, kako će je društvo smatrati drukčijom, i ponadala se da će možda ovaj film barem nekoga natjerati da ne misli tako.

Je li vaša obitelj vidjela film?

— Vidjela ga je moja sestra Rosanna dva puta i oduševila se. Dala mi je toliko komplimenata da ne znam mogu li joj vjerovati.

Jeste li u privatnom životu ljubiteljica prirode kao i vaš lik u filmu?

— Da, jako volim prirodu i mogla bih živjeti negdje u šumi, nekakvoj divljini ili na planini. Trenutno me jako privlači more, uživam sjediti na plaži i gledati ocean. Nisam baš neka ljubiteljica kukaca, ali nemam ni fobiju od njih, no zato me strah zmija i medvjeda. Jednog sam ljeta sa sinom gledala videokasete o životu u divljini i sve je bilo super dok nismo naletjeli na dokumentarac National Geographica o napadima medvjeda na ljude, a na kaseti ništa nije pisalo. Bilo je grozno i od tada se jako bojim medvjeda.

Nalazite li dovoljno vremena za svoju obitelj? Kako biste se opisali kao majka?

— Moj sin navršio je dvanaest godina, što znači da dolazi u godine kada se njegova seksualnost mijenja i budi. Kad sam dobila ponudu za ovaj film, ispričala sam mu o čemu je riječ, kakav je film u pitanju, rekla mu da ću dobar dio filma biti gola i obrasla dlakama i upitala ga za mišljenje. Ne želim ga gnjaviti s takvim stvarima, no želim znati što misli. Rekao mi je da je misli kako bih trebala snimiti taj film. Takav je naš odnos, jer želim da on u pravom smislu riječi bude dio mog života. Nedostaje mi dok sam ovdje u Cannesu, no zato će čitav tjedan provesti s ocem, što je također jako važno za njega, a dok otac radi, opet će biti sa mnom. To je naš interni dogovor i za to nam nisu bili potrebni odvjetnici ni sudovi.

Utječu li na vas uloge koje tumačite? Nosite li svoje likove u sebi i kad ste kod kuće u pauzi snimanja?

— Mislim da utječu, iako to vjerojatno ne vrijedi baš za sve uloge. Kad sam dobila ponudu za snimanje filma Martina Scorsesea Bringing Out the Dead bila je to zanimljiva koincidencija, jer mi je majka neposredno prije toga umrla nakon duže bolesti. Kako su moja braća i sestre bili zauzeti snimanjem, ja sam se u bolnici brinula o njoj, bila uz njezinu postelju i stekla neke nove osjećaje koje prije nisam poznavala. Ti osjećaji izgubljenosti, tuge, straha, frustracije, koje sam iskazivala u filmu, bili su stvarni jer su bili moji, a ne glumljeni. To je obrnuta situacija od vašeg pitanja, ali je smisao isti. Bog mi je već nekoliko puta podario uloge za koje nisam trebala istraživati vlastite osjećaje jer sam ih već spoznala u životu. Što sam starija, sve češće likovi koje tumačim ostaju negdje u mojoj psihi. Zato mi nije drago kad moram odglumiti neku nasilnu scenu u kojoj se tučem jer se moje tijelo biokemijski mijenja, znojite se, adrenalin vam raste i onda se tri dana osjećam uzbuđeno i zbunjeno jer to ostaje u meni. Zato recimo trenutno uopće nisam spremna na takve prizore jer se ne želim tako osjećati.

Podsjetili ste me na zbilja krvav i nasilan prizor koji ste podijelili s Jamesom Gandolfinijem u filmu Prava romansa. Gledate li ga u Obitelji Soprano?

— O da, svakako, to je sjajna serija, a James je u njoj izvrstan iako ne pratim redovito seriju jer ne gledam previše televiziju. Nisam sigurna, ali mislim da je Prava romansa njegova prva filmska uloga i sjećam se kako je bio simpatičan i uvijek na mjestu. Jako mi je drago što je uspio jer je to zaslužio.

Ne biste li sada pristali na neki dobar akcijski film u kojem ima nasilja?

— Trenutno ne želim nikakvo nasilje ni pucnjavu, no to ne znači da se ne bih predomislila kad bih dobila neku doista dobru ponudu. Moram vam priznati da jako volim Darija Argenta — mislim da je Suspiria odličan film — i voljela bih s njim raditi. S vremena na vrijeme volim snimiti dobar horor ili suspens, ali trenutno se ne osjećam tako.

Kako je prošla suradnja s Timom Robbinsom i Rhysom Ifansom?

— Rhys je skroz otkačen i divan i kad s njim radite imate osjećaj kao da ste ušetali u područje velike ljubavi. Tko god da se pojavi u njegovoj blizini, odmah je zapljusnut njegovom dobrotom i toplinom i, što je najvažnije, on ne glumata jer su ti osjećaji stvarni. Vrlo je ozbiljan kad je vrijeme snimanja i ne znam da li bih mogla reći ijednu ružnu riječ o njemu. Krasan je osjećaj biti u blizini nekoga tko je dovoljno hrabar da pokaže svoju nevinost i potpunu otvorenost prema drugima. Tim je odličan glumac i vrlo pametan čovjek koji uvažava svoje kolege i suradnike. Kao što znate, osim što je glumac, on je i redatelj i razumije proces snimanja filma, što je svima od velike pomoći. Bilo je vrlo ugodno raditi s njim.

Često se može čuti kako ste odlična, ali podcijenjena glumica.

— To je vjerojatno zato što ne igram holivudsku igru i ne pojavljujem se u javnosti i medijima ukoliko nemam film. Ne trčim za ulogama, nisam baš sklona velikom tulumarenju na svečanim promocijama. Samo sam jednom imala publicista i to je trajalo devet mjeseci jer sam zaključila da mi ne treba sve vrijeme, a kad snimim neki film, uvijek sam voljna podržati ga u vrijeme predstavljanja kao što je to slučaj sada s Human Nature. Dio mene mrzi autoritete i volim svoj život ovakvim kakav jest. Drago mi je kad dobijem komplimente od publike ili medija, ali nije mi cilj biti na vrhu i biti najpopularnija ili najbogatija. Nakon uloge u Pravoj romansi mogla sam postati nova holivudska zvijezda, ali to me nije zanimalo jer ja želim biti glumica, a ne starleta ni zvijezda. Tako su me odgojili roditelji, koji su me naučili da cijenim svoj posao i tražim više od života. Ne želim biti ograničena kao glumica, jer to bi bilo isto kao da slikar stalno slika samo zalaske sunca.

Što radite kad ne snimate?

— Ništa i svašta. Kad se odmaram, najviše volim spavati i biti sa sinom. Nedavno sam preselila u novu kuću na obali i uživam sjediti na terasi i gledati u ocean. To me opušta. Inače ne volim bez veze gubiti vrijeme pa uvijek imam sto tisuća ideja i planova u glavi, a onda mi se učini da ništa ne stignem jer život teče jako brzo.

Plaši li vas što vrijeme brzo prolazi?

— Ne znam da li me plaši, ali ne volim kad nemam stvari pod kontrolom. Ne sviđa mi se ideja o predaji.

Radite li već na sljedećem filmu?

— Upravo sam završila snimanje filma u kojem mi je partner Billy Bob Thornton. Riječ je o zanimljivu niskobudžetnom trileru s neočekivanim obratom, a naslovljen je Behind the Sun.

Negdje sam pročitao da vaša sestra Rosanna snima film o tome što znači biti glumica.

— Ovdje u Cannesu snima dokumentarac o tome. Jako mi je drago da je i ona ovdje.

Kako to da ste baš svi postali glumci? I vaš brat David Arquette je poznati glumac.

— Ne znam ni sama. U našoj su obitelji i roditelji, i djed i baka, i pradjed i prabaka bili glumci, pa je to valjda nešto u genima. Znam da me nitko nije tjerao da se počnem baviti glumom, to je bila moja želja, a ona je vjerojatno došla vrlo spontano jer sam od malih nogu bila okružena glumom.

Iako ste svi u obitelji glumci, ipak su vam karijere što se izbora uloga tiče drukčije.

— Iako smo u istom poslu, naš pristup nije isti, što se odražava na naš izbor. Mislim da postoje velike sličnosti među nama — sigurna sam da bismo se međusobno uvažavali i voljeli i da nismo obitelj — ali isto tako postoje i razlike jer bilo bi grozno da nije tako. Baš sam jučer na televiziji vidjela Rosannu kako daje izjavu nakon projekcije filma Human Nature, u kojoj kaže: »Moja sestra je super, baš je divna u filmu i jako je volim i uvijek ću biti tu za nju. Naši bi roditelji bili jako ponosni da je sada vide.« Skoro sam se rasplakala na to jer naši su roditelji umrli. Jedva sam zaustavila suze.

Razgovarao Stjepan Hundić