Lara Croft: Tomb Rider, music from motion picture

Vitalno

Lara Croft: Tomb Rider, music from motion picture

Juu-huu! Freakovi igrice toliko su brojni da film mora biti spektakularan uspjeh. Kako premijera tek slijedi, CD s glazbom iz filma sjajan je uvodnik u foršpane u kojima gledamo nemilo okrutno izazovnu Angelinu Jolie. Koga je još briga što joj je Jon Voight tata i tko joj je suprug? No, vratimo se CD-u. Uvodnik je najbolji U2 u posljednjih deset godina; čvrst, rockerski, pulsirajući Elevation u posebnom miksu. Bono »zavija« kao u najboljim danima, ritam se valja a Edgeova gitara podsjeća zašto smo se uostalom i zaveli pričom zvanom »U2«.

Nine Inch Nails nastavljaju razvaljivanje, a ludnica počinje adrenalinom The Chemical Brothersa, da bi se nastavila sjajnom Missy Elliott i hitom Get Ur Freak On, ali u ekskluzivnoj verziji uz Nelly Furtado. Nelly je mlada, ima milijunski ugovor i bit će mega, megazvijezda. Upamtite to ime. Slijedi uobičajeno mekani Moby, s pjesmom u kojoj je važno jedino njegovo ime. Outkast je sasvim nešto drugo, ponajbolji hip hop ove godine! Fatboy Slim na CD-u je u društvu Bootsya Collinsa, a ovakav film, pa i soundtrack, teško bi prošao bez Fluke i Letfielda. Delerium će oboriti sve mistici new age electronica zvuka sklone, a apsolutni favorit je Groove Armada i skladba Edge Hill. Oxide i Neutrino na CD-u su kako bi upozorili da imaju samostalni CD brzog electro hip hopa, a što rade Die Toten Hosen na albumu, to mi nije uspjelo shvatiti. Vjerojatno je netko mislio na veličinu njemačkog tržišta, no taj inače dobar band ovamo nikako ne pripada. Njemačka scena ima barem desetak primjerenijih bandova. Što se Lare Croft tiče, CD-kompilacija bit će ljetnji hit 2001.

Unlogic Skill, Nelogični

Domaći hip hop gotovo nevjerojatno ali istinito, često nas natjera da se zamislimo kakve veze imamo mi sa scenom izvorno namijenjenoj američkoj tamnoputoj populaciji. Eminem jest iznimka, nekima možda i namjerna diskografska pojava industrijske potrebe za bijelim hiphoperom, ali hrvatska scena bez pretjerivanja može stati uz bok ponajboljima u Europi, dakle francuskoj i njemačkoj. Koliko je užas stalnih socijalnih, političkih, sirotinjskih problema preeduciranog urbanog dijela nacije kojoj mozak traži više nego džep može pružiti razlog tomu, ne znam. Unlogic Skill možete i iščitati, tekstovi meni mogu opstati i bez glazbe, a to je većdaleko od zafrkancije.

Uvodnik Groznica subotnje večeri tipična je priča o provodu bez provoda, novcima kojih nema, željama koje se ne ostvaruju, ali sve to ipak ide (»polagano, baš lagano...«) samo tko zna kamo i zašto baš tako. Draga je težnja za nekim pored, najbolje nagim, bilo bi dobro idealnim, ali prolazi i »nekim«, pa »ako me želiš, zvat ću te draga...«.

Pivski break u Daj pive zapravo je kratak eskapizam nacije, kojoj pivo i pljuga ponekad budu jedina zabava. I urlanje na televizor dok gube nogometaši, jer na stadion uživo idu samo odlikaši (krenulo me...). Johnny je junkie stravična je slika hrvatskoga narkorealizma. Ponekad, nerijetko kad čujemo da nam je to familija, susjed ili netko blizak, zgrozimo se nad nemoći mnogih sudbina koje je isproducirao veliki kriminal. El Bahattee u Rifčini i Prlja u Obećanje ludom radovanje gosti su u svjetskoj maniri. Posljednji je toliko eksplicitan opis, da ga trebate konzumirati sami, sa svog CD-a. Politika je kurva, meni je to objasnio još davno na pravnom faksu uvaženi profesor. Hvala mu, znao sam da je to tako prije nego sam se morao osobno uvjeriti.

Aleksandar Kostadinov