Lapidarnost Lema Kamena

Poezija

Lapidarnost Lema Kamena

Dragutin Tadijanović, Gozba/Festmahl, izbor i prijevod Nada Pomper, Gerhard Hess Verlag, Ulm/Donau, 2000.

Treba zabilježiti pojavu Tadijanovićeve njemačke knjige, jer riječ je o reprezentativnu i pažljivo priređenu izdanju koje doajena suvremenoga hrvatskog pjesništva vrlo primjereno predstavlja dijelu zapadnoeuropske književne javnosti. Pod lijepim naslovom Gozba/Festmahl okupljeno je više od stotinu najvažnijih i najkarakterističnijih autorovih pjesama, pa nije pretjerano kazati da prisustvujemo pravoj svečanosti, proslavi, simpozionu poetske riječi. Dvojezično izdanje — uz njemački prijevod tiskan je sučelice i hrvatski izvornik — omogućit će i kompetentnim i tek zainteresiranim čitateljima potpuniji užitak, a njemačkim slavistima-kroatistima dati priliku da se odmjere s klasičnim izrazom i približe duhu jednog amblematičnog opusa.

Obiteljska suradnja

Dakako, to nisu prvi prijevodi Tadijanovićevih pjesama na njemački jezik. Okušao se na tome zadatku, tijekom desetljeća, niz zaslužnih poslenika, ali je ulmsko oknjiženje daleko najcjelovitije i najambicioznije. S podnaslovom Izabrane pjesme 1920-1995 priredila ga je Nada Pomper, zagrebačka germanistica koja od 1970. živi i radi u Münchenu, gdje se uz prevođenje i sama bavi književnim radom na oba jezika. Uz izbor i prijevod ona se pobrinula i za redaktorsko-kompjutorsko uređenje tekstova, dok je opremu dao njezin suprug, akademski slikar Stjepan Pomper, koji je na naslovnoj strani reproducirao svoj peterostruki portret pjesnika. Dakle, za izdanje u najvećoj mjeri treba zahvaliti obiteljskoj suradnji ljudi koji nisu zaboravili zavičaj, nego u novoj sredini s ponosom i angažmanom žele predstaviti domete kulture iz koje potječu.

Posebnu vrijednost knjizi Gozba/Festmahl daje predgovor iz pera akademika Ive Frangeša, a u znalačkoj njemačkoj verziji Viktora Žmegača. Lajtmotiv predgovora, prave male studije, posebno je prikladan svrsi kojoj je namijenjen: Dragutin Tadijanović i njemačka književnost. Naime, i u formativnom i u receptivnom smislu nekoliko je njemačkih autora zadužilo našega pjesnika, a on im je na najbolji mogući način uzvratio prepjevima i kreativnom asimilacijom. Praktički, nakon ranih uzora iz hrvatske poezije, njemački su tekstovi Tadijanoviću bili i ostali najbližima. U dvadesetim godinama prošloga stoljeća posjećivao je Beč, Dresden, Leipzig, Düsseldorf, München i Berlin te nabavljao knjige koje su na njega utjecale počevši od Heineovih pjesama, preko Leopardija i Poea (u njemačkim prijevodima), pa do antologija Kurta Pinthusa i Rudolfa Kaysera, pomoću kojih je došao u dodir sa suvremenijim, ekspresionističkim tokovima.

Dječji pogled vs. dimenzija vremena

Intertekstualni elementi Tadijanovićeve lirike svjedoče izravne veze s Hölderlinom, Traklom ili Rilkeom, a pjesma Prsten posvećena predmetu izrađenu od nirnberškog zlatara, pravi je primjer pjesnikova povezivanja dviju epoha, dvaju prostora i dviju razina: piščeve i čitateljeve. Naravno, Frangeš se ne zadovoljava tematološkim (Stoffgeschichte) inventariziranjem, već iz analize navedenih pjesama izvlači i relevantne poetološke zaključke. Primjerice, kako je nakon pedesetih godina Tadijanovićevo nadahnuće napustilo neposrednost dječjega pogleda i odalo se pretežno kontemplaciji prolaznosti, dimenziji Vremena. Kad pak spominje pjesnikove prepjeve Goethea, Hölderlina, Novalisa, Heinea i van Hoddisa, isto tako ne propušta napomenuti da je riječ o svojevrsnu izboru po srodnosti, odnosno kako je Heineova ravnoteža ironije i patosa komplementarna Tadijanovićevoj kolokvijalnosti ili kako je Goetheova jasnoća i čistoća bliska jezgrovitosti i prozirnosti izraza našega pjesnika. Prevoditeljsko druženje s Hölderlinom i Novalisom moglo je ojačati smisao za metafiziku i simboličnost svakodnevice, dok je dodir s van Hoddisom znak neravnodušnosti na izazov aktualiteta.

Europski kontekst

Knjiga Gozba/Festmahl dobro dolazi da nas podsjeti na mogućnosti komparatističkog proučavanja i potrebu smještanja Tadijanovićeva opusa u europski kontekst. Ali pouzdano priređen izbor izvanredno precizno zrcali također unutarnji imanentni raspon Tadijanovićeva pjesništva, njegovu bitno diptihalnu ili komplementarno binomnu narav. Po prilici polovica knjige otpada na pjesme do četrdesetih godina, a polovica na one nakon pedesetih, odnosno na pjesme nastale nakon stvaralačke krize (od gotovo punoga desetljeća), koja ujedno znači razdjelnicu između pjevanja u ključu neposredne zavičajnosti i pisanja s jakom refleksivnom intonacijom. Dakle, i jedno i drugo autentični je Tadijanović i neslučajno sve to povezuje heteronim-pseudonim Lema Kamena (vezan uz pjesmu iz 1927. i uz tekst iz 1995). Tri četvrtine stoljeća pjesnikovanja uvijek ga je odlikovala iznimna sažetost, zbitost i jedrina — lapidarnost i monolitnost po kojima može biti prepoznat i u Njemačkoj.

Tonko Maroević