Izvrsne snimke

CD klasika — hrvatska

Izvrsne snimke

Zaun, Ono — Wagner, Schuman

Šef-dirigent (!) Zagrebačke filharmonije, valja to ponoviti i ovom prigodom, diskografska je edicija rađena prema provincijskim kriterijima, koji već dulje vrijeme vladaju zagrebačkim glazbenim miljeom. U nimalo atraktivan dizajn umotan je podosta diskutabilan izbor snimaka prezentiranih dirigentskih imena (od kojih su neki nominalno bili šefovi dirigenti Zagrebačke filharmonije, a neki i nisu). Kompaktna ploča o kojoj je riječ u ovom kratkom članku predstavlja dva dirigenta neobično važna u poratnoj povijesti Filharmoničara. To su Friedrich Zaun i Kazushi Ono. Očekivalo bi se da će Ono, čijih je desetak godina u Zagrebačkoj filharmoniji ostavilo vidljiva traga i u pogledu repertoara i u pogledu kvalitete muziciranja orkestra, dobiti u seriji istaknutije mjesto no što mu je dodijeljeno. Odnosno, da neće biti predstavljen samo prvom Schumannovom simfonijom i skladbom Likovi i plohe pisca tekstova i urednika edicije, skladatelja Dubravka Detonija! Usput rečeno, u tekstovima ovog izdanja Detonijeva rutinska retorika potpuno je nadvladala kreativnu komponentu njegova pisanja. A to je velika šteta, jer znači još jedan minus za ovu diskografsku ediciju. Što se pak tiče samoga glazbenog izbora za spomenuti CD s interpretacijama Zauna i Onoa, on predstavlja neke od najkvalitetnijih snimaka Zagrebačke filharmonije. Zaunove interpretacije Wagnerovih predigri muzičkim dramama Majstori pjevači, Lohengrin i Tannhauser zabilježene su u nekadašnjoj Koncertnoj dvorani Istra 1955. godine. Snimke su izvrsne! Istra je bila prostor u kojem se onodobnom tehnikom snimanja ostvarivala kvaliteta snimljene građe iznad standarda uspostavljenih u kasnije otvorenom studiju Dvorane Lisinski. Dokaz tome je i ovaj Wagner pod ravnanjem Friedricha Zauna. Ne samo da Filharmonija zvuči kompaktnije i u zvuku plemenitije (što je, dakako, u prvom redu znak tadašnje finije zvukovne odnjegovanosti orkestra), nego je i tonski zapis transparentniji i izjednačeniji no većina poslije ostvarenih snimaka Filharmoničara. U impresumu izdanja pod »digitalnu montažu i zvukovnu obradu« potpisan je ing. Mladen Škalec, no mislim da bi bilo korektno navesti i ime tonmajstora iz 1965.

Za one koje zanima samo izvedba, a ne žele se opterećivati povijesnim okolnostima i faktografskim preciznostima, spomenuti CD može biti veoma atraktivan. Tri Wagnerove predigre u izvedbi obilježenoj znalačkim Zaunovim vodstovm zvuče voluminozno, mjestimice čak i onim glancom njegovana, u svim orkestralnim sekcijama izjednačena zvuka koji je odlika dobro uvježbanih orkestara. Dio tih značajki muziciranja Filharmoničara čuje se i na 35 godina poslije ostvarenoj snimci prve Schumannove simfonije pod ravnanjem Kazushija Onoa, do angažiranja Shipwaya posljednjega dirigenta Zagrebačke filharmonije, koji je još povremeno uspijevao finije izbrusiti orkestar i angažirati ga do mjestimice vrlo kvalitetnog muziciranja. Ovo je pravi CD za svakoga tko se želi informirati o umjetničkim dosezima Zagrebačke filharmonije iz njezinih boljih dana.

Bosiljka Perić-Kempf