Hrvatski filatelistički oskarovac

Orsat Franković, dizajner

Hrvatski filatelistički oskarovac

Svidjela mi se ideja da nešto što slavi stotu godišnjicu ne obilježimo nečim što se dogodilo u tih sto godina, nego zajedničkim momentom koji može predstaviti i budućih sto godina. To je marka koja nije tipična ni za filateliste, ni za poštare, ni za komisiju. To je čisto dizajnersko rješenje, pobjeda dizajna

Pisaća mašina i prazna stranica na savršeno čistom papiru. Kreativnost, ali u isto vrijeme i užas, granica koju mora prijeći svatko tko se nađe ispred nje. Opisana neobična slika predstavlja poštansku marku, vrijednosti 2,30 kuna, autora Orsata Frankovića, s datumom izdanja 22. travnja 2001, u čast stote obljetnice Društva hrvatskih književnika koja je u Asiagu dobila međunarodnu nagradu za umjetnost u filateliji. Ta najvrednija svjetska nagrada za poštanske marke dodjeljuje se pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Italije, Carla Azeglia Ciampia. Komisija za izbor najljepše marke bila je sastavljena od književnika Marija Rigonija Sterna, filmskog redatelja Emanna Olmija, umjetnika Franca Filancija, Lorenza Pellizzarija, predsjednika Olimpijske akademije iz Vicenze, i filatelista Maurizija Stelle.

U obrazloženju nagrade navodi se da se ona dodjeljuje »za vrlo originalnu ideju što ističe ulogu pisaca koji će ispuniti čiste stranice mislima namijenjenima čovječanstvu, i tako povijest, poezija, znanost postaju pristupačne svima. Prazna stranica postaje sama za sebe simbol, poziv svima onima koji se osjećaju odgovornima da prenesu radost, nemir misli.«

Hrvatska pošta osvojila je nagradu, rad kipara Gija Pomodora, nagradu Grada Asiaga, »najmanjeg, ali najsunčanijeg grada u Italiji«, i medalju Predsjednika Republike.

Nagrade su uručene gosp. Nevenu Marčiću, generalnom konzulu Hrvatske i gosp. Orsatu Frankoviću. Gđa. Željka Čorak, koja je inače članica Povjerenstva za marke Hrvatskih pošta, u vlastito je ime i u ime Hrvatske izrazila zahvalnost za nagrade, posebno članovima žirija Mariju Rigoniju Sternu i Emannu Olmiju, koje smatra velikanima europske i svjetske kulture.

Komisija, ističući poteškoće pri odlučivanju između stotinu sudionika natjecanja, posebno je pohvalila poštanske uprave Austrije, Češke, Nizozemske i Ujedinjenog Kraljevstva za njihovu iznimnu kvalitetu. Asiagovu nagradu za zaštitu okoliša dobio je arak poštanskih maraka iz Švedske za svoje šume, koji predstavlja ljude koji žive u prirodnom okolišu, iskorištavajući šume i čuvajući njihovu vrijednost. Nagradu za kulturu dobio je Macao, nekad davno kolonija Portugala, sada dio Kine, koji još ima autonomiju, pa je i Pošta Makao samostalna. Arak maraka komisija je posebno pohvalila jer obilježava susret između europske i azijske civilizacije, u ovom slučaju portugalske i kineske, a riječ je o azuleiosu, keramičkoj umjetnosti postavljenoj uz bok tradicionalnim kineskim vazama i zdjelama, što naglašava skladno stapanje kultura. To je umjetnost izvan svih kolonijalnih oblika, konstruktivna integracija nužnog i neizbježnog procesa globalizacije.

Nagradu za turizam dobila je poštanska uprava Ujedinjenih naroda iz New Yorka, za poštansku marku izdanu u čast UN-ova natjecanja za međunarodnu zastavu mira. Na tom natjecanju pobijedio je dvanaestogodišnji dječak iz Slovenije. Na zastavi mira je sunce, izvor života i topline što obasjava cijeli svijet, simboličan prikaz da svaka društvena, kulturna, etnička granica nastaje uz uspostavu pravoga mira.

U čast svečanosti Talijanska pošta izdala je poseban žig sa slikom maćuhice i Poštom Republike San Marino. Pošta San Marina u čast natjecanja izdala je žig koji je izradio Cecco Bonanotte, umjetnik, autor dizajna portala novog ulaza u Vatikanski muzej i kovanica što obilježuju velike trenutke u Jubilarnoj godini.

Uspješni mladi hrvatski dizajner Orsat Franković rođen je 1971. u Dubrovniku. Završio je interfakultetski studij dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, u prvoj generaciji studenata tog smjera, upisanoj 1989. Magistrirao je na Royal College of Arts u Londonu. U međuvremenu je radio na projektu vizualnog identiteta obljetnice Zagreb 900, zatim na grafičkom uređivanju mjesečnika »Cosmopolitan«, a već nekoliko godina art-direktor je u marketinškoj agenciji TFM. Dizajnirao je desetak poštanskih moraka, a prošle je godine izradio i vizualni identitet Dubrovačkih ljetnih igara. Dobio je Grand Prix na ZGRAF-u 7, bio je u hrvatskoj selekciji za grafički dizajn na Torinskom biennalu mladih Mediterana, a još kao student dobio je studentskuu nagradu Icograda. Povodom ovom razgovoru vrijedna je nagrada za najljepšu marku na svijetu, za marku što ju je Hrvatska pošta izdala o stogodišnjici Društva hrvatskih književnika.

Možete li nam nešto više reći o nagradi koju ste dobili u Asiagu?

— Nagradu za najljepšu marku na svijetu dodjeljuje Filatelističko društvo u Asiagu, ona u filatelističkom svijetu ima status svojevrsnoga filatelističkog Oscara, a dodjeljuje se pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Italije. Ona se sastoji od tri plakete: grada Asiaga, regije Veneto i medalje Predsjednika Republike. Društvo je dodijelilo i posebne nagrade za marku s područja ekologije i za marku turističkoga sadržaja. Sama svečanost održana je u divnoj gradskoj vijećnici Asiaga, uz nazočnost konzula zemalja čije su marke nagrađene.

U žiriju su bili vrlo ugledni umjetnici: talijanski redatelj Ermano Olmi i književnik Rigoni Stern.

Ta je marka dobila još jednu vrijednu nagradu...

— Da, u travnju ove godine dobila je nagradu na Danima dizajna, na izložbi 02. Budući da je paralelno s izložbom u sklopu Dana dizajna bio i regionalni kongres Icograd, sastao se i međunarodni žiri, koji je dodijelio posebnu nagradu Icograda Excellence Award, upravo ovoj marki. To čini tu marku najnagrađivanijom markom Hrvatskih pošta.

Kako je nastala marka?

— Kad sam dobio poziv na natječaj za izradu marke koja bi trebala obilježiti nešto kao što je stogodišnjica Društva hrvatskih književnika, kroz glavu su mi prošla brojna pitanja. Stoga je bilo teško izabrati nešto što bi predstavljalo posljednjih sto godina te književnosti. Tražio sam motiv koji bi bio svima njima zajednički. To je mogla biti pisaća mašina, dok je pero već izašlo iz uporabe i kao najstereotipniji motiv bilo potrošeno. No, svi književnici u jednom trenutku imaju pred sobom i prazan papir, jer on znači početak. Svidjela mi se ideja da nešto što slavi stotu godišnjicu ne obilježimo nečim što se dogodilo u tih sto godina, nego zajedničkim momentom koji može predstaviti i budućih sto godina.

To je marka koja nije tipična ni za filateliste, ni za poštare, ni za komisiju. To je čisto dizajnersko rješenje, pobjeda dizajna.

Kakav je danas u Hrvatskoj odnos prema dizajnu? Ima li on status umjetnosti?

— Problem je što u Hrvatskoj dizajn još nije priznat i ne postoji općeprihvaćena potreba da se on koristi. Aktivan sam u Hrvatskom društvu dizajnera u pomlađenom Upravnom odboru i posljednjih šest mjeseci pokušavali smo pokrenuti neke akcije prema državnim institucijama da to promijenimo. Osjećamo odgovornost tih institucija prema nama i smatramo da nije u redu da raspisuju natječaje na način na koji ih raspisuju ili ih uopće ne raspisuju i do rješenja koja bi trebala biti dizajnerska dolaze na vrlo čudne načine. Natječaje uglavnom raspisuju na krivi način, nikada se ne konzultirajući sa strukom kako bi došli do najboljeg rješenja. I u Strategiji kulturnog razvitka Republike Hrvatske nema spomena dizajnu, iako Ministarstvo kulture financijski pomaže Hrvatsko društvo dizajnera. Ako je na toj razini, koja bi trebala biti najosjetljivija, s obzirom da se troši javni novac, situacija tako loša, ne znam da li ima smisla govoriti o stanju na drugim područjima.

U praksi se ipak događa da se u privatnim tvrtkama razvojem sustava odgovornosti ostvaruju pomaci. U grafičkom dizajnu situacija nije toliko teška kao u industrijskom dizajnu. U hrvatskoj industriji nije razvijena svijest da može znatno dobiti u svojoj konkuretnosti na tržištu ako u svoje razvojne programe inkorporira dizajn. Kolegica Andrea Milovanović radila je dizajn vatrogasnih aparata za Pastor, koji im danas čine sedamdeset se posto proizvodnog programa, a osamdeset posto ukupnog asortimana se izvozi.

Koja su vam se dizajnerska rješenja u Hrvatskoj u posljednje vrijeme najviše svidjela?

— Sviđaju mi se radovi mlađe generacije. Tu su brojni dizajneri: Numen grupa, Bruketa i Žinić, Lana Cavor-Paer, Špoljar, Ivana Vučić, Ivana Ivanković, pa i Ljubičić. Od časopisa smatram da dobar dizajn imaju »Godine nove« i »Nomad«.

U kojem su području dizajna po vašem mišljenju hrvatski dizajneri najuspješniji?

— Ponajprije u grafičkom dizajnu. Tu mislim na letke i kazališne plakate, gdje se dizajnerima ostavlja veća sloboda, jer te stvari ne donose veliku dobit. To se može zapaziti i kod CD-a, koji već pripadaju u industriju. Ima i dobrih kampanja, pa i godišnjih izvješća.

Koji su ostali vaši najpoznatiji projekti?

— Dizajnirao sam novu bocu Studenca, kao i vizualni identitet njihove kampanje, reklame i plakate. Radio sam na kampanji za Plivit C i Andol C, na Plidentama i Rosalu.

Koje ste marke radili prošle godine osim spomenute?

— Bile su to marke u povodu obljetnica: Toma Arhiđakon, Ivan Ranger i grad Kastav. Prije sam radio i doplatnu marku Zrinski-Frankopan, kao i marke Zagreb 900.

Kakva je po vašem mišljenju razina hrvatskoga dizajna danas?

— Iako dizajn nije u dovoljnoj mjeri prepoznat kao potreba, rad ljudi koji se bave dizajnom sve je bolji i bolji. Profilirali su se neki ljudi, opusi i autentični stilovi. Nakon dugo vremena možemo govoriti o hrvatskom dizajnu, kao što smo mogli to činiti pedesetih. Između je bilo nekih imena, ljudi i radova, ali ne u tolikoj količini na toj razini. Ovogodišnja izložba je kako neki kritičaru kažu bila ekskluzivistički koncipirana i nije predstavila sve, ali je po mom mišljenju predstavila najbolje. Ti radovi dokaz su da hrvatski dizajn ima budućnost.

Marijana Lisjak