Dénes Koromzay (1913-2001)

GLAZBENI GLOBUS

Barenboim ruši tabu o Wagneru?

Jeruzalem Sve je govorilo u prilog tome kako su organizatori ovogodišnjeg Izraelskog festivala uspjeli uvjeriti Daniela Barenboima da odustane od izvođenja prvoga čina Wagnerove opere Die Walküre na nastupu u Jeruzalemu. Da sve, ipak, neće proći tako jednostavno, postalo je jasno već u Berlinu, kada su se među instrumentima spremljenim za putovanje u Izrael našle i dvije harfe, nepotrebne za izvođenje djela na najavljenom programu, no nužne za izvođenje predigre Wagnerovoj operi Tristan i Izolda. Po završenu službenom dijelu programa Barenboim se okrenuo publici i kao dodatak koncertu na hebrejskom jeziku predložio Wagnerovu uvertiru dodajući da mu nije namjera bilo koga uvrijediti te, ako postoje ljudi koji ne žele slušati dodatak, da ih moli da napuste dvoranu. Nakon tridesetominutne rasprave za koju predstavnici medija tvrde da je u momentima bila na rubu fizičkoga konflikta, te nakon što je pedesetak uvrijeđenih posjetitelja uz povike napustilo dvoranu, Orkestar Berlinske državne kapele izveo je predloženo djelo. Uvertira je prihvaćena s burnim ovacijama. Oduševljenje s publikom nisu, međutim, podijelile službene izraelske institucije. Gradonačelnik Jeruzalema Ehud Olmert za Vojni je radio izjavio kako je Barenboimovo ponašanje »drsko, arogantno, necivilizirano i bezosjećajno« te da će morati razmotriti buduće odnose s tim dirigentom, dok je Ephraim Zuroff, direktor Centra Simon Wiesenthal u Izraelu, u službenom dopisu javnosti ustvrdio da se ono što je Barenboim izvodeći Wagnera učinio može opisati jedino kao »kulturno nasilje«. Zubin Mehta, koji je 1981. morao prekinuti nastup s Izraelskom filharmonijom nakon što je svjedok Holokausta, izazvan Mehtinim pokušajem da u dodatku koncerta izvede ulomak iz Wagnerove opere Tristan i Izolda, skočio na pozornicu pokazujući ožiljke zadobivene u nacističkom koncentracionom logoru, izjavio je da u potpunosti podupire Barenboima, dodajući da je »optimističan u pogledu budućih izvedbi Wagnerove glazbe u Izraelu«. Barenboimov potez nije prvi primjer rušenja nepisanog konsenzusa o neizvođenju Wagnerove glazbe u Izraelu: prošle su godine Izraelski orkestar Rishon Letzion i dirigent Mendi Rodan, i sam preživjeli svjedok Holokausta, izveli Wagnerovu Siegfriedovu idilu, no izraelska je javnost, osim protesta na samom mjestu događaja, tada reagirala mnogo blaže s obzirom na to da ipak nije bio posrijedi nacionalni godišnji festival.

Nastavlja se bitka za Bayreuth

Bayreuth Istodobno se u gradu Wagnerova festivala nastavlja borba za mjesto njegova direktora. Nakon što je Eva-Pasquier Wagner odustala od nadmetanja s Wolfgangom Wagnerom (koji na tom mjestu vidi — isključivo — svoju ženu Gudrun), nova je kandidatkinja Wagnerova praunuka Nike Wagner (poznata po nekonvencionalnom pristupu operi i želji da donese novi život stotinu-dvadeset-i-pet godina staru festivalu). Wagnerova se u kandidaturi udružila s Klausom Zeheleinom, direktorom Državne opere iz Stuttgarta, ustanovom koja je pod njegovim vodstvom u tri navrata bila proglašena »opernom kućom godine«.

Je li odzvonilo audiopiratstvu?

California Novi sustav protiv glazbenih pirata zove se SafeAudio i razvijen je u okrilju tvrtke Macrovision. U digitalni kôd umetnute su male greške koje CD player preskače, no CD drive u računalu ih ne može popraviti pri prebacivanju na hard disc. Kao rezultat na hard se ne kopira ništa ili se pak kopira gadna buka. Predstavnici tvrtke tvrde da umetnute greške u kodu nije moguće zapaziti sluhom, no mnogi se audiofili groze nove tehnologije koja »svjesno kontaminira zvuk«. Prvi CD-i s novom tehnologijom već se nalaze na američkom tržištu. Informacija o tome koji albumi nose Macrovisionovu zaštitu nije, međutim, obznanjena.

Dénes Koromzay (1913-2001)

Boulder U ovom je američkom gradu, u osamdeset i osmoj godini preminuo violinist i violist Dénes Koromzay (1913, Arad u Mađarskoj), stalni član Mađarskoga gudačkog kvarteta od njegova osnutka 1935. do raspuštanja 1972.

I-časopis

»Andante«

Internetski časopis »Andante« nalazi se na adresi http://www.andante.com/. Vijesti, razgovori, komentari, kalendar događaja, prijenosi, slušaonica, učionica, direktorij s više od tisuću i dvjesto web-adresa samo su dio sadržaja časopisa čije bi stranice na zaslonu vašega računala mogle postati više od jednokratne pojave.

Knjiga

Leksikon glazbenih uvreda

Nicolas Slonimsky i Peter Schickele, Lexicon of Musical Invective: Critical Assaults on Composers Since Beethovens Time, W. W. Norton & Company, 2000. Tko piše mačju glazbu? Koji je skladatelj nedarovita mrcina? Čiji treći stavak počinje lavežom pasa u ponoć? Na ta i mnoga druga pitanja odgovore možete dobiti zavirite li u Leksikon glazbenih uvreda. Među autorima bodljikavih misli nalaze se George Bernard Shaw, Virgil Thomson, Hans von Bülow, Friedrich Nietzsche, Eduard Hanslick, Oscar Wilde i mnogi drugi. Knjiga je opisana kao »otrov, žuč, zloba i pakost namijenjeni skladateljima 19. i 20. stoljeća«. Recenzent na stranicama Amazona tvrdi da se »zbirka zločestih primjedbi na račun skladatelja i njihovih djela, i sama po sebi već klasika, mora naći na polici svih onih koji vole — ili mrze — klasičnu glazbu«. Cijena: 11,96 dolara.

Borko Špoljarić