Blisko, čitljivo, misaono...

Iz zbirke hrvatske fotografije Fotokluba Zagreb: Aleksander Kukec

Blisko, čitljivo, misaono...

Aleksander Kukec rođen je 1931. u Koprivnici. Član je Fotokluba Zagreb od 1952.

Nakon završena školovanja (fotografski dizajn) u Zagrebu dugogodišnji je nastavnik u Školi primijenjenih umjetnosti na Fotografskom odjelu (1958-1995) sve do umirovljenja.

Izložbenom aktivnošću bavi se intenzivno u pedesetim i šezdesetim godinama, kada postiže vrijedne rezultate. Za njegov kreativni fotografski rad Fotosavez Jugoslavije dodjeljuje mu godine 1958. počasno zvanje kandidata majstora fotografije, dok mu FIAP, Međunarodna federacija za fotografsku umjetnost, godine 1962. dodjeljuje počasno zvanje SFIAP (artist FIAP).

Izlagao je relativno malo, uglavnom u pedesetim i šezdesetim godinama, na oko šezdeset skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu, pri čemu osvaja dvadesetak nagrada, nakon čega se potpuno posvećuje nastavničkom pozivu i odgoju novih mladih vrsnih fotografa. Po tome će ga pamtiti generacije đaka.

U vremenu od 1955. pa do 1995. godine održao je devetnaest samostalnih izložbi fotografije.

Danas živi i radi u Zagrebu.

Vladko Lozić

Majstor fotografije Aleksader Kukec u svom velikom opusu nudi nam cijelu lepezu vlastitih interesa, koje je njegova kamera zabilježila, prenijela nam, oplemenila nas i učinila bogatijim za mnoga iskustva. Gledajući te fotografije osjećamo da prisustvujemo nečem što u sebi posjeduje svoje počelo i svoj kraj, doživljajnu zaokruženost koja nam svaku od njih predstavlja kao nešto potpuno dorečeno i završeno.

Radeći dugo kao nastavnik u Školi primijenjenih umjetnosti, prenosio je svoja iskustva mnogim mladim kreativcima, ali i bio u prilici susresti se i družiti s mnogim već priznatim stvaraocima s područja kulture i umjetnosti, mnogim likovnim umjetnicima, upoznao je mnoga kulturna dobra naše povijesti i sadašnjosti, a sve mu je to omogućilo da i sama sebe profilira u iznimnu umjetničku ličnost.

Po prirodi znatiželjan, zaokupljen ne samo fotografskim dizajnom nego i istraživanjem svijeta umjetnosti i života uopće, kao fotograf vrsni znalac, na području fotografske tehnike pravi stručnjak, u životu kao i u izboru motiva jednostavan — sve to čini realan mogući splet između njegovih emocija, izbora i konačnog izraza.

Ponukan vlastitim senzibilitetom odabire put istraživača, koji će mu omogućiti da konačno meritorno otvori i napiše novu stranicu unutar povijesnoga slijeda naše fotografije. U svakom njegovu djelu sadržaj je pretvoren u formu — odnos motiva i elemenata kojim ih stvara čitljiv je nedvojbeno kao nešto osobno, kao njegova volja, kao stvaralačko nastojanje kojim nastaje umjetničko djelo.

Njegova umjetnička misao samo je naoko koncentrirano životno iskustvo umjetnika, ono je i mnogo više — zrcalo njegova odnosa prema vlastitom okruženju i mogućem vlastitom sudjelovanju. Stoga se fotografije Aleksandra Kukeca ne doimlju kao nešto zaustavljeno u vremenu, to su istinske slike za koje čak i u posve pojednostavljenu pristupu kažemo da posjeduju ono najvrednije — bliskost, čitljivost, misaonu i likovnu prepoznatljivost.

Zdenko Kuzmić