Zračna luka Kansai lagano tone u more

Centar Lowry proglašen britanskom kućom godine

Prema odluci povjerenstva Kraljevske komisije lijepih umjetnosti najboljim britanskim arhitektonskim ostvarenjem u protekloj godini proglašen je mančesterski Centar Lowry arhitekta Michaela Wilforda, koji su članovi komisije opisali kao zgradu što se s veseljem gleda i s užitkom posjećuje. Podignut na Salford keju, Centar je bogatstvom kulturnih sadržaja središnji elemet regeneracije nekoć najvažnije sjevernoengleske industrijske zone, koja je donedavno bila svedena na napušteni konglomerat postmodernih ruševina. Sagrađen u kombinaciji kamene osnove i stakleno-metalnih volumena, što na uglačanim plohama reflektiraju nebo i okoliš uz istodobni odraz cijele složene građevine na površini vode kanala, Centar Lowry sadrži uz dva teatra i nekoliko izložbenih prostora, među kojima je najvažniji onaj u kojem je udomljena vrijedna kolekcija slika L. S. Lowryja, najpoznatijega sina Salforda. Michael Wilford, dugogodišnji suradnik i partner Jamesa Stirlinga, nakon smrti velikog majstora razvio je uspješnu samostalnu karijeru, a prošlogodišnja ostvarenja Britanske ambasade u Berlinu i napose Centra Lowry svjedoče da je Wilford definitivno izašao iz sjene Stirlingove neosporne veličine.

Saarinenovo remek-djelo u opasnosti

Znamenitom Saarinenovu terminalu TWA u njujorškoj zračnoj luci JFK, jednom od sinonoma tipologije, prijeti rušenje. Naime, uprava zračne luke odlučila je zemljište potrebno za gradnju novog terminala osigurati uklanjanjem Saarinenovih satelitskih struktura. Od namjere ne može ih odvratiti ni činjenica de su terminal TWA i jedan od satelita 1994. registrirani kao povijesne vrijednosti. Saarinenovo remek-djelo važno je po inovativnoj uporabi betona u svrhu kreiranja fluidne skulpturalne forme. Nakon dobivanja narudžbe 1956. arhitekt je svoj pristup zadatku obrazložio ovako: »Stvorimo najbolju moguću betonsku građevinu koja će odgovoriti svojoj namjeni... građevinu koja će svakim svojim dijelom mirisati na beton.« Terminal je završen 1962. i uistinu je svojom lebdećom formom nedvosmislena metafora leta. Kako je danas uobičajena primjena računalne dizajnerske metode u to doba bila nepoznata, ekstremno kompleksnu trodimenzionalnost građevine bilo je moguće ostvariti samo ekstenzivnom uporabom fizičkih modela u procesu projektiranja. Čini se da je sada jedna od ikona arhitekture šezdesetih u ozbiljnoj opasnosti.

Prada uz pomoć arhitektonskih zvijezda osvaja modno tržište

Miuccia Prada, vlasnica istoimene modne kuće, očito uz istančani modni ukus ima i dobar nos za biznis. Odluka da dizajn svojih modnih kuća povjeri vodećim svjetskim arhitektima nije nagrađena samo intrigantnim i provokativnim rješenjima što ruše barijere između mode i arhitekture, nego je polučila i izniman marketinški efekt nakon izložbe u sklopu ovogodišnjeg Milanskog sajma pokućstva. Izložba postavljena u vlastitom novouređenom showroomu dinamičnim multimedijalnim kolažom crteža, uzoraka materijala, postera, videozapisa i dijaprojekcija iznijela je na vidjelo još nezavršen proces nastajanja projekata za Pradine modne kuće u New Yorku, Los Angelesu, San Franciscu (autor Rem Koolhaas) i Tokiju (Herzog i de Meuron), kao i projekte za Pradin proizvodni centar u Italiji i Njujorško središte, koje su također izradili Herzog & de Meuron, te rješenje modularnog sustava prodavaonica kozmetike tipa shop-in-shop japanske arhitektice Kazuyo Sejima. Koolhaas, kojeg su neki kritičari zbog teoretskog bavljenja fenomenom suvremenoga konzumerizma prozvali idealnim pradaistom, u tercetu svojih projekata mobilni sustav skladišnih jedinica ubacuje u poznati vokabular presavijenih planova, švicarski tandem građevinu u Tokiju zaogrnuo je u kolosalni dijagonalni raster ustakljenih panela, dok je Sejima svoj prijedlog modularnog sustava, prilagodljiva raznim interijerskom postavama, zasnovala na ideji translucentnosti.

Zračna luka Kansai lagano tone u more

Sedam godina nakon otvaranja međunarodne zračne luke Kansai, izgrađene na umjetnom otoku u blizini japanskog grada Osake, ne prestaju debate da li je riječ o ekstravagantnoj inženjerskoj pogrešci ili pak o japanskom monumentu za novo tisućljeće. Druga ocjena, potaknuta i iznimnim arhitektonskim rješenjem pristanišne zgrade prema ideji Renza Piana, koju je potvrdio i naslov Milenijski monument Američkog udruženja građevinskih inženjera, dovedena je u pitanje činjenicom da umjetni otok na kojem je izgrađen kompleks lagano tone u more. Iako stručnjaci tvrde da je postupno popuštanje gravitaciji unutar prihvatljivih granica te da ljudskom rukom stvoren otok neće u potpunosti potonuti, do sada je za njegovo stabiliziranje i ojačanje utrošeno više od dvije milijarde američkih dolara, što je ozbiljno ugrozilo izgradnju još jednog umjetnog otoka s drugom poletno-sletnom stazom. Model Kansaia, prve zračne luke u svijetu izgrađene na zemljištu otetu od mora, slijedili su i drugi zemljišta gladni gradovi, prije svih Hongkong i Seul, čije su nove zračne luke također izgrađene na umjetnim otocima, ali s mnogo većom otpornošću zakonima gravitacije.

Vinko Penezić