Za Vukovar samo najbolje

Za Vukovar samo najbolje

Onima kojima tobože neće biti jasno čemu sada Vukovarski salon hrvatskih likovnih umjetnika, kada novca nema, Vukovar je napušten, zaboravljen i sl., možemo jedino poručiti: ako ih svrbi — stanovita, hm, državna granica i nije tako daleko, a svima koji željno očekuju izlazak i promociju kataloga te nisu u mogućnosti u navedenom terminu razgledati izložbu u Vukovaru, neka se strpe do početka rujna, kada izložba seli u Zagreb!

Dvije je godine za redom 27. svibnja bio slavljen kao Dan Gradskog muzeja Vukovar i obljetnica povratka Gradskog muzeja iz progonstva u Vukovar. Ove je godine središnji događaj obilježavanja povratka bilo otvaranje likovne izložbe nazvane (radno) U susret vukovarskom salonu (27. svibnja-31. kolovoza), čime se htjelo naglasiti i istaknuti kako pravi uvjeti za prihvat umjetnina te reprezentativnoga karaktera godišnjeg likovnog salona još nisu stvoreni, ali se ipak misli na skoru budućnost i atmosferu u kojoj će biti moguće postavljati i otvarati salone sa, eventualno, zadanim temama za izlagače iz cijele Hrvatske. Prva protosalonska izložba objedinila je djela naših najistaknutijih i najkvalitetnijih likovnih umjetnika svih generacija, s djelima koja u određenoj mjeri više ili manje (naslovima) sugeriraju svojesvrsnu nostalgiju, ili su nastala prijelomnih godina (1990, 1991, 1992, do danas), kao podsjećanje na trenutke jezive srpske agresije u kojima je za mnoge Vukovarce vrijeme stalo. Izbor je također zamišljen kao svojevrstan retrospektivni pregled suvremenih oblika izražavanja i likovnih tendencija u Hrvatskoj proteklih deset godina. Iznenadila nas je i obradovala činjenica da su odreda svi umjetnici poslali svoja vrlo karakteristična, prepoznatljiva i, nadasve, kvalitetna djela, karakteristična za neku njihovu fazu ili djelovanje, jer se lako moglo dogoditi da neki proračunato domoljubni umjetnici pošalju manje zanimljive ili zapažene komade, tek da sudjeluju i da im se na popisu za Vukovar pojavi ime. Ta pojava uopće ne bi bila iznenađujuća. No, uz umjetnički odbor u kojem su sjedili Igor Zidić, Borivoj Popovčak, Dalibor Jelavić, Petar Barišić, Hamo Čavrk, Boris Krstinić i Dubravko Adamović umjetnici nisu imali šanse preveslati ih žedne preko vode osrednjim radovima.

Odazvalo se 78 umjetnika

Autor koncepcije prve uvodne izložbe akademski je slikar Dubravko Adamović, čija je namjera na budućim vukovarskim salonima predstavljati reprezentativno recentno hrvatsko likovno stvaralaštvo. Umjetnički odbor izdvojio je i izabrao 98 hrvatskih umjetnika iz područja slikarstva, kiparstva, grafike, fotografije, instalacija i videa, a pozivu se odazvalo 78 naših modernih i suvremenih umjetnika, među ostalima Nevenka Arbanas, Đ anino Božić, Boris Bućan, Josip Butković, Darko Ćurdo, Damir Fabijanić, Ivan Faktor, Ivana Franke, Tomislav Gotovac, Ljubo Ivančić, Nina Ivančić, Duje Jurić, Zlatko Keser, Dora Kovačević, Kuzma Kovačić, Ivan Kožarić, Nikola Koydl, Ante Kuduz, Vatroslav Kuliš, Milena Lah, Branko Lepen, Ivan Lesiak, Siniša Majkus, Matko Mijić, Mejra Mujičić, Edo Murtić, Šime Perić, Goran Petercol, Ivan Posavec, Nika Radić, Dubravka Rakoci, Igor Rončević, Đ uro Seder, Damir Sokić, Ivo Šebalj, Lidija Šeler, Robert Šimrak, Miroslav Šutej, Matko Trebotić, Mirjana Vodopija, Zlatan Vrkljan, Šime Vulas, Vlasta Žanić, Petar Barišić, Hamo Čavrk, Dalibor Jelavić.

Bijes s opomenom

Posebna je kategorija kvalitete izložbe njezin postav u još napola razrušenim i razorenim prostorima dvorca Eltz. Velika središnja dvorana prizemlja zjapi otvorena kroz tri etaže sve do krovišta, nedostaju parketi, a o detaljima zidnih površina i štukatura da i ne govorimo. Prvi kat dvorca prizorište je na kojem se miješaju nevjerica, tuga, bol i bijes s opomenom da se nikada ne zaboravi tko je počinio ovako smišljenu agresiju i devastaciju. (U Zagrebu, naime, osjetno među pojedinim intelektualnim krugovima jača tendencija kolektivnoj amneziji.) Ostali su samo zidovi do sloja cigle i ponegdje prvog sloja žbuke, raspucali zidni kamini i kameni dijelovi poda. Taj jezivi ambijent poslužio je zapravo kao sjajan (ako to uopće može biti, ali — nedostaju mi riječi) prostor za instalacije i skulpture, koje su u toj ruševini od dvorca dobile potpuno novu kvalitetu (Gorki Žuvela, Davor Antolić-Antas, Anto Jerković, Petar Barišić, Ivana Franke, Mirjana Vodopija i posebno Dubravka Rakoci). U dvoranama i hodnicima prizemlja dvorca promišljeno su se smjenjivale slike, grafike i skulpture, postavljene tako da se svakom radu pronađe najbolji mogući arhitektonski okvir i mikroambijent (bilo obnovljene, bijelo obojene dvorane ili razrušeni zidovi i prozori). Iz razrušenoga se izvuklo najbolje, nije se skrivala šteta od agresije! Dio skulptura pronašao je mjesto na otvorenim površinama muzeja s pogledom prema rijeci (Nika Radić, Ivan Kožarić).

Onima kojima tobože neće biti jasno čemu sada Vukovarski salon hrvatskih likovnih umjetnika, kada novca nema, Vukovar je napušten, zaboravljen i sl., možemo jedino poručiti: ako ih svrbi — stanovita, hm, državna granica i nije tako daleko, a svima koji željno očekuju izlazak i promociju kataloga te nisu u mogućnosti u navedenom terminu razgledati izložbu u Vukovaru, neka se strpe do početka rujna, kada izložba seli u Zagreb!

Iva Körbler