Vučja družina

Le pacte des loups, red. Christoph Gans

Francuska kinematografija svako malo izbaci neki nacionalni blockbuster koji potuče holivudske hitove. Dovoljno je sjetiti se naslova kao što su Daleki rođaci, Asterix i Obelix, Taxi, a sada im se pridružuje i Vučja družina Christopha Gansa, koji ove godine ruši sve rekorde gledanosti. Francuzi su uvijek samozvano prvi na europskom braniku obrane od američke celuloidne kolonizacije pa je zbilja zabavno vidjeti da svoje holivudske kolege mogu potući samo njihovim oružjem snimajući raskošne i skupe eskapističke spektakle za najšire mase, a ne umjetničkim i autorskim rukopisom kojim se toliko ponose. Gansov film temelji se na navodno istinitim događajima iz sredine 18. stoljeća o mitskom čudovištu, vukodlaku koji je u izoliranoj planinskoj pokrajini Gevaudan u jugoistočnoj Francuskoj zaklao više od stotinu ljudi. Tako je nastala legenda o zvijeri iz Gevaudana koja je autorima filma dala veliki manevarski prostor za kombiniranjem povijesnih činjenica s fikcijom, a oni su to maksimalno iskoristili.

Iako Gansov film ima praznoga hoda i na trenutke nedostatka ritma — film traje ipak preduge 143 minute — ne može mu se osporiti atraktivnost i spektakularnost. Posebno je zanimljiv žanrovski eklekticizam, jer Gans je u Vučjoj družini zbilja uspio umiješati sve i svašta. Vrlo je spretno ukomponirao elemente kostimiranoga povijesnog spektakla, ljubavne drame, horora, hongkonškog borilačkog filma, vesterna i detektivskog filma, spojivši taj nevjerojatan cušpajz s odličnim specijalnim efektima i izvrsnim akcijskim prizorima. Vizualno vrlo atraktivan, režijski razigran i atmosferično jezovit film mogao bi biti hit i u našim kinima, a filmofilima će biti vrlo zgodno vidjeti Marka Dacascosa — američku akcijsku B-zvijezdu — u vrlo efektnoj i originalnoj ulozi sjevernoameričkog Indijanca koji utjelovljuje kung fu majstorstva Brucea Leeja i Jackieja Chana.

Stjepan Hundić