Ugođaj tišine

Ugođaj tišine

Portret Branimira Jerneića

Raznoliki interesi i snažno izražena znatiželja bili su osnovni pokretači koji su Branimira Jerneića vodili u nove istraživalačke pokušaje.

Izražavajući se s gotovo matematičkom točnošću, ostvario je djela u kojima prepoznajemo posebnost koja ga u mnogočemu odvaja od autora njegove generacije. Sivo kao znak prepoznavanja, znak njegove likovne osobnosti, prisutno je već u izboru tema, da bi se poslije postupno razvijalo unutar kadra. Izražaj je to koji nas tjera da i mi sami, barem nakratko, prestanemo biti tek promatrači. U svakoj fotografiji otkrivamo dominaciju sivog, koje u savršenu suglasju s bjelinama donosi posve nov pristup crno-bijeloj fotografiji.

U samo nekoliko godina koje je posvetio radu u Fotoklubu Maribor prenio je vlastito iskustvo na druge autore, a rezultat je njihova prepoznatljivost, koju i danas nazivamo mariborskim krugom.

Tišina u njegovim radovima samo pridonosi ugođaju, a nama omogućuje posebni doživljaj. Prostori koje nam Branimir Jerneić nudi jesu tihi, ali ne i beživotni, sjajnom skalom polutonova osjećamo onaj trenutak koji je za nas zaustavio taj doista pravi fotografski umjetnik.

Zdenko Kuzmić

Branimir Jerneić rođen je 1931. u Zagrebu, gdje završava gimnaziju. Za vrijeme studija minerologije osniva Rafineriju plemenitih kovina. Nakon Drugog svjetskog rata radi kao stručnjak za plemenite kovine u Zagrebu i Zemunu.

Fotoklubu Zagreb pristupa 1942. Neko je vrijeme u Klubu obnašao tajničku dužnost.

Za Branimira Jerneića i njegov živi i radoznali istraživački duh može se reći da je posljednji renesansni čovjek u sferi tehničke kulture u svojoj generaciji. Radio je i kao instruktor te kao poslovni tajnik i savjetnik u Gradskom odboru Narodne tehnike u Zagrebu. Bio je i tajnik Auto-moto društva u Zagrebu. Godine 1960. nalazimo ga na dužnosti tajnika u Republičkom odboru za Hrvatsku Foto-kino saveza Jugoslavije.

Između 1965. i 1972. živio je u Mariboru, gdje je osnovao privatnu rafineriju plemenitih kovina. U tom je vremenu i član Fotokluba Maribor. Njegovom inicijativom i utjecajem Fotoklub Maribor tih je godina postao prepoznatljiv po posebnom stilu, prozvanu mariborski krug.

U amaterskom radu na području fotografije i filma sudjeluje u organizaciji brojnih tečajeva, zatim domaćih i stranih izložbi fotografije, natjecanja i susreta. Kao aktivni izlagač i kao član žirija sudjelovao je na mnogim međunarodnim susretima i izložbama kao predstavnik Foto-kino saveza Hrvatske.

Počasni je član Fotokluba Zagreb i Fotokluba Maribor.

Za svoj fotografski rad dobitnik je počasnoga zvanja EFIAP (Excellence FIAP) međunarodne federacije fotografske umjetnosti, dok je za iznimni i angažirani društveni rad dobitnik niza priznanja.

Umro je 2000. u Zagrebu.

Vladko Lozić