Tradicionalni blues

Tradicionalni blues

John Lee Hooker, Blues is My Favourite Colour, Going for a Song — GFS074

Od trenutka kad je nedavno John Lee Hooker otišao u Galeriju slavnih, bogata diskografija te legende country-bluesa dobiva sve više na važnosti. Britanska se tvrtka Going for the Song, naslućujući događaje s obzirom na respektabilne godine tog interpreta, pobrinula za jednu od kompilacija već objavljenih snimaka Johna Leeja Hookera, ostvarivši sampler koji će ljubiteljima svih glazbenih pravaca, te dakako napose onih koji vole blues, dočarati ličnost tog, u sferi tradicionalnoga blues-izričaja doista iznimna interpreta — interpreta koji je u velikoj mjeri utjecao na niz mlađih američkih crnih i bijelih izvođača bluesa, ali i nekih britanskih glazbenika koji su oponašajući s više ili manje uspjeha fenomen crnačkoga bluesa pokušali taj specifični američki izričaj inkorporirati u europsku pop-glazbu.

Pod naslovom John Lee Hooker — Blues is My Favourite Colour, sastavljači su pokušali iz raznih izvorišta te iz raznih razdoblja sublimirati logičan i povijesni presjek Hookerova vokalnoinstrumentalnog stvaralaštva, uvrstivši na spomenuti disk devetnaest izvedbi. Takvih je pokušaja bilo već i prije, prisjetimo se samo kompilacije ekipe Media Control iz godine 1994. s nizom Hookerovih ostvarenja starijih datuma. Blues is My Favourite Colour sastavljen je od recentnijih, ali i nešto starijih snimaka u dinamici od čistih country-blues-izvedbi poput Dimples s karakterističnim arhaičnim načinom izvođenja, preko ritmičkih i po formi čistijih izvedbi, pa sve do evidentnog rhythm & bluesa u izvedbi originala Ride 'Till I Die, ostvarena s izrazitim malim r & b sastavom te s obveznim tenor-saksofonom.

Karakterističan Hookerov stil, zasnovan s jedne strane i na utjecajima nekih elemenata afričke glazbe, a s druge na približavanju bluesa jazzu, možda će se ponekom slušatelju doimati pomalo uniformnim, jednoličnim, možda i monotonim. No Hooker ima ipak tu i svoju dinamiku, mijenjajući tonalitete i tempa, a pritom ne bi trebalo zanemariti ni njegove tekstove, koji u ovom slučaju nisu više u potpunosti nadređeni pratnji gitare ili pak pratećem sastavu. Hooker naime, za razliku od nekih drugih protagonista country-bluesa, poštuje već džezističku 12-taktnu formu i relativno čvrst 4/4 metar. S druge pak strane ne zaboravlja način tretiranja gitare kao tradicionalnoga crnačkog blues-instrumenta s karakteristično ugođenim strunama, što u neupućenih može na trenutke stvoriti dojam o falšodsviranim akordima.

U svemu tome niz na disku predstavljenih Hookerovih skladbi i interpretacija, nazvanih Dimples, Shake, Holler and Run, Hobo Blues, Crawlin' King Snage, Gotta Boogie, Wednesday Evening Blues, I'm in the Mood, Blues Before Sunrise te i drugih, odiše posebnošću koja je tog blues-interpreta i skladatelja uz bogat višedesetljetni opus svrstala u sam vrh toliko važna američkoga glazbenog fenomena kao što je blues!

Mladen Mazur