Temeljitost, pouzdanost, svestranost — Eduard Hercigonja

Temeljitost, pouzdanost, svestranost — Eduard Hercigonja

»Dometi«, Rijeka, br. 7-12, god. IX/1999.

Sukladno povremenim dobrim običajima naše periodike, u »Dometima«, časopisu riječke podružnice Matice hrvatske, uključeni su — između ostaloga — prigodni radovi sa znanstvenoga kolokvija posvećena sedamdesetom rođendanu akademika Eduarda Hercigonje (r. 20. kolovoza 1929. u Zagrebu), prigodnoga i znanstvenoga karaktera, održana u listopadu 1999. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Blok je otvoren prilogom izravnoga svečarova nasljednika na Katedri za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljaštvo zagrebačkog Filozofskog fakulteta Stjepana Damjanovića. Pregledom kroz stručnu biografiju profesora staroga kova, nastavnu i istraživačku, kroz glavne objavljene knjige i radove, i organizacijske poslove, te brojne nagrade koje je zavrijedio (npr. Božidara Adžije, grada Zagreba, Vladimira Nazora, Stjepana Ivšića...) formira temeljnu prosudbu ističući Hercigonjinu temeljitost, strah od nedorečenosti i površnosti, iznimnu pouzdanost i svestranost (od jezičnih tema — gramatičkih i standardoloških, do stilističkih, književnopovijesnih i kulturoloških; interesi mu se protežu i izvan glagolitike, na cijeli korpus hrvatskoga književnog srednjovjekovlja).

Posebna metodologija — uspješna sinteza

Dominaciju književnih tema, osobito s obzirom na njegovu poznatu Srednjovjekovnu književnost (iz edicije Povijest hrvatske književnosti, knj. 2, Zagreb 1975), odrazila su dva priloga, profesora starije hrvatske književnosti — Dunje Fališevac (Eduard Hercigonja kao književni povjesničar) i Josipa Bratulića Hercigonjino viđenje hrvatske srednjovjekovne književnosti. Izvrsna je prigoda usporediti refleksije dvaju vrhunskih stručnjaka. U prvom se članku naglašava kako se tu srednjovjekovlje više ne shvaća tek kao pismenost, nego je posrijedi »prva povijest hrvatske srednjovjekovne književnosti koja srednjovjekovlje shvaća kao književno razdoblje te svim svojim rješenjima i zaključcima tu polazišnu pretpostavku i dokazuje«. Od tada to se razdoblje ne može više smatrati tek »predvorjem umjetničke riječi (za Kombola), sve to u skladu sa suvremenim književnoteorijskim koncepcijama (Jolles, Jauss, Curtius, Lihačov...). Hercigonja to bogato ilustrira opisima i interpretacijama tematskih, stilskih i estetskih sastavnica pojedinih djela. Jedan od najvažnijih rezultata jest i genološka klasifikacija korpusa, uvažavanje vrsta i žanrova te — senzibiliteta suvremenog čitatelja (pri čemu mu je pojam književnosti, kako ističe D. Fališevac, funkcionalne, a ne ontološke naravi /»ugovornoga karaktera«/, ovisan o čitateljevu iskustvu). Uspio je tako ostvariti posebnu metodologiju, što srednjovjekovlje zahtijeva, a rezultat (sinteza) kapitalna je povijest hrvatske srednjovjekovne književnosti, itekako aktualna i nakon četvrt stoljeća. Još će toliko zacijelo biti, baš kao što J. Bratulić procjenjuje da je svakih pedesetak godina vrijeme za novu povijest književne epohe. Bratulić ističe i pedagošku i stručnu odmjerenost, napominje kako je posrijedi i mala antologija probranih tekstova te posebno ustrajava na jedinstvenu motrenju trojnog pismovnog i jezičnog izraza. Posebice je važan komparatistički pristup, i prema južnoslavenskim književnostima, ali i ostalim slavenskima — ponajviše češkoj i ruskoj.

S obzirom na malen broj suvremenih paleoslavista, očekivana je opsežna suradnja dviju temeljnih nacionalnih jedinica posvećenih hrvatskom staroslavenskom udjelu — Katedre za staroslavenski jezik i Staroslavenskog instituta. Akademkinja Anica Nazor, ravnateljica Instituta, upozorila je na tekstove koje je prof. Hercigonja objavio u njihovu časopisu »Slovo«, te na recenzije brojnih im projekata, kao i na brojna mentorstva, prijedloge i ocjene zavodskim istraživačima. Prava je šteta što ostalim sudionicima koji su na Kolokviju bili govorili o profesorovoj suradnji s drugim institucijama, osječkim Pedagoškim fakultetom (doc. dr. Ivan Jurčević) te riječkim Filozofskim fakultetom (prof. dr. Iva Lukežić), izlaganja nisu ovdje otisnuta. Slika svečarove nastavne djelatnosti bila bi time bitno potpunija.

Drugi fragment Misala

Druga skupina tekstova nije se ponajprije odnosila prema Hercigonjinu životnom i stručnu putu. Milan je Mihaljević, slavljeniku u čast, prezentirao i opisao, kako mu i naslov kaže Novootkrivene glagoljske fragmente u Sveučilišnoj knjižnici Rijeka. Prvi, fragmenti dvolista, iz prve polovice 15. stoljeća, pronađeni su pri restauriranju knjige Mavra Orbinija Il regno degli Slavi, tiskane u Pesaru 1601, u koricama. Mihaljević je ustvrdio, i precizno dokazao, kako je posrijedi ulomak iz nepotpunoga Novljanskoga misala. U stražnjoj korici latinske knjige otisnute u Veneciji 1675. pronađen je drugi fragment misala, također iz 15. stoljeća. Autor prilaže precizan kodikološki i grafomorfološki opis te dodaje jezikoslovne zamjedbe. Posljednji prilog s održanoga kolokvija, kojemu je autor pisac ovih redaka, posvećen je paleografskoj (grafolingvističkoj — pismoslovnoj) dimenziji rada prof. Hercigonje; sažimaju se njegova glavna istraživanja s te trase te se priključuju vlastite procjene relevantnosti ligaturnoga stanja za datiranje i ubiciranje najstarijih glagoljskih fragmenata (Hrvatskoglagoljske ligature XII. i XIII. st.).

Pri samom kraju prigodnoga bloka uvršteni su tekstovi akademika Luje Margetića (Hrvati, glagoljica i slavenski apostoli) i Darka Dekovića (Dvije kasne glagoljičke isprave iz Kukljice), dodani naknadno, izvorno nenazočni na spominjanom Kolokviju. S obzirom na to da se po diskursu i po namjeni ti tekstovi posve ne uklapaju u cjelinu, bilo bi primjerenije da se to i izrijekom napomenulo. Primjedbu imamo i na redoslijed priloga: propuštena je prilika da se on tematski organizira, a pohvalu upućujemo uredničkoj inicijativi (Darko Deković) za objavljivanje bogatog slikovnog materijala, kao i samoj nakani ovakva obilježavanja Profesorova velikog jubileja.

S vremenom slijedi novi jubilej, a s njime i prilika da se zasebno osvijetle i druge razine svečarova znanstvenog bavljenja — jezikoslovne, kulturološke, stilističke, a svakako i njegov urednički rad, posljednjih godina osobito istaknut... Dotad će se zasigurno umnogome morati ažurirati i današnji prilozi, jer — kako pouzdano doznajemo — u pripremi su mu za tisak nove kapitalne knjige...

Mateo Žagar