Sajam taštine

Sajam taštine

Prvi vikend srpnja pokrenuo je i u Hrvatskoj i u Sloveniji nešto što bismo možda mogli nazvati, parafrazirajući termin iz dalje prošlosti, beatom na moru, ali i beatom na kopnu. Prvoga dana vikenda u Sloveniji užici u Otočcu i Ljubljani. U prekrasnim ljubljanskim Križankama Patti Smith. Igor Vidmar, slovenski promotor, godinama je nastojao dovesti Smithovu i uspjelo mu je konačno na početku stoljeća. Istina, Patti možda nije okupila mnogo ljudi, oko dvije tisuće, ali to i nije važno. Odbila je nastupiti u Münchenu da bi nastupila u Ljubljani i koncert posvetila Igoru Vidmaru. Prvih desetak minuta pokazivala je dosta živčanosti, čemu su pridonijeli i neuljudni neprofesionalni fotoreporteri, koji su je, usprkos zabrani slikali s blicem. Jednom je čak osobno oduzela aparat i, dakako, poslije ga vratila. Smetali su joj i mobilni telefoni, ali nije zapaženo da je neki oduzela.

Možda čuvena punk poetesa i nije onako dramatična i napeta kao nekoć, ali u Ljubljani je bila šarmantna, strastvena i puna energije kao u najboljim danima iz tzv. bolje prošlosti. Dok je slušate i gledate, nemoguće je zaboraviti njezin burni život izvan pozornice, koji se dakako reflektira i na ono što radi na pozornici. Okružena mladahnim gitaristima, ulijeva strahopoštovanje i na početku stoljeća. Toliko da je teško zamisliti da je imala bolju prošlost i da je danas samo nostalgično prodaje. Daleko od toga.

I sastav publike ukazivao je na njezinu generaciju, ali ni onima mlađima nije bio manji užitak izravno uživati u njezinim pjesničkim akrobacijama, unikatnom pjevanju, gitarističkoj eksplozivnosti.

Novi je pak naraštaj publike u Sloveniji i u Hrvatskoj istodobno uživao u prvom danu Rock Otočca, gdje su zvijezde bile Asian Dub Foundation, jedan od prototipova modernoga benda koji istodobno razgibava i tijelo i um. Idealni krajolik šumovite Dolenjske i krasna rijeka Krka pridonose tome da Otočac mnogi nazivaju slovenskim Woodstockom. Bijeg od svakodnevice ovdje je ipak više hinjen, nema spontanosti kao u Woodstocku. U Otočcu ne nedostaje hrane i pića kao što je bio slučaj na Woodstocku. Ako slučajno ne pada kiša, u Otočcu nema problema ni s blatom. U sušnim danima festivala u akciju stupaju vatrogasci s cisternama i eto blata koliko hoćeš. A tu su i tuševi za ispiranje blata. A tu su i Zoran Predin i Fun Lovin' Criminals, Living Colour i niz manjih atrakcija.

Istodobno u Splitu Melodije hrvatskog Jadrana 2001. Tu stvari ne da ne stoje dobro nego stoje lošije nego ikad prije. Ni traga antologijskim pjesmama poput Cesarice. Sve se svelo na najgoru konfekciju, sajam jadne taštine i bijednih pjesmuljaka. Uostalom, festival se održava u slatkovodnom bazenu tri metra od mora. A Zdenko Runjić, direktor, molio je da ga i ne pitaju koliko je (malo) ulaznica prodao. Istodobno u Splitu nikakvih problema s ulaznicama nisu imali Jinxi na Bačvicama. A i kako bi kad su jedna od najboljih proizvoda hrvatskoga popa, pametni i nadahnuti što jednako vrijedi za autorski rad Cocca i pjevanje Jadranke Bastaić Yaye. Nekada su se antologijske pjesme splitskoga festivala premijerno izvodile na Bačvicama!?