Rasturi me

Baise-moi, red. Virginie Despentes i Coralie Trinh Thi

Zanimljivo je kako francuski filmaši u posljednjih nekoliko godina kroz mala vrata na srednjostrujašku filmsku scenu uvode više ili manje eksplicitne seksualne elemente brišući polako granicu između tradicionalno prihvatljive seksualnosti i erotike na filmu i pornografije. Slučajnost ili ne, no broj se sve više povećava: Pola X Lea Caraxa, Romansa i Debela djevojka Catherine Breillat, Intima Patricea Chereaua — riječ je o britanskom filmu koji je na ovogodišnjem Berlinskom festivalu čak proglašen najboljim osvojivši Zlatnog medvjeda, ali ga potpisuje Francuz — a u Puli smo imali prilike vidjeti i film Rasturi me koji scenaristički i redateljski potpisuju Virginie Despentes i Coralie Trinh Thi. Sve su to redom filmovi različitih žanrovskih predložaka koji inkorporiraju elemente hard-core pornografije s više ili manje uspjeha i s više ili manje smisla.

U filmu Rasturi me pornografski su elementi nabacani bez ikakva smisla, i u tom kontekstu oni su čisto eksploatacijska dosjetka, baš kao i sam naslov, jer prijevod francuskog naslova zapravo bi glasio Jebi me, no engleska je inačica Siluj me, od čega je nastala domaća verzija Rasturi me. Fabula o dvije djevojke koje na svom proputovanju ubijaju koga stignu i ševe se s muškarcima kad im se prohtije neobična je kombinacija žestoka road-krimića s očiglednim posttarantinovskim utjecajem i pornića, no vezivnoga tkiva među njima nema. I eksplicitni seksualni prizori i krvava ubojstva i odnosi među likovima odvijaju se mehanički i hladno. Istini za volju, Despentes (radila u salonima za masažu i striptiz barovima) i Trinh Thi (bivša pornoglumica) uspjele su nekim slučajem stvoriti žestoku i sirovu poludokumentarističku atmosferu, no za više od toga trebao je netko darovitiji i pametniji. Najbolje od svega u filmu odlična je glazba Varoua Jana.

Stjepan Hundić