Prva akademska studija o skateboardingu

Prva akademska studija o skateboardingu

Knjiga Iaina Bordena Skateboarding, Space and the City prva je akademska studija o skateboardingu. A izdala ju je nakladnička kuća Berg Publishers. Subkulturnim skejterima do sada su se bavili mnogi publicisti i sociolozi poput Aarona Rosea (u knjizi Dysfunctional) pa ipak tek Bordenova knjiga donosi prvi cjelovitiji uvid u skejterski univerzum. Borden ispravno zapaža kako su disfunkcionalne urbane građevine postale odskočna mjesta s kojih mladi skejteri odvažno kreću u vozačku avanturu što se ne zaustavlja samo na običnu lučenju adrenalina, nego vodi i brzinskom obnavljanju uloge što ih u svakodnevnom životu ima opustošeni urbani krajolik. Prazni bazeni, nezanimljivi spomenici kulture te prostori ispod prometnih petlji samo su neki od urbanih objekata koji skejterima nude prostor za akciju ne bi li bezlični i anonimni okoliš ponovno reintegrirali u moderni život. Važnost Bordenove studije leži baš u tome što je pomalo izoliranoj subkulturnoj temi pristupio na nadasve širok i jedinstven način. I stoga zaslužuje i širi čitateljski odziv ne samo od strane životno zainteresiranih skejtera ili sociologa kulture, nego i svih onih koje zanima skriveno značenje našega današnjeg urbanog krajolika.

Pušten virus u ime umjetnosti

»Kompjutorski virus ne razlikuje se od djela klasične umjetnosti. Njegov izvorni kod proizvod je ljudskog uma baš kao Petrarkine pjesme ili Boschove slikarije.« Riječi su to umjetničke skupine European Net Art Collective, koja je na ovogodišnjem Venecijanskom bijenalu izložila računalni virus uz programsku suradnju softveraškog tima epidemiC. Njihov virus bienale.py izložen je na jednom od galerijskih kompjutora, na kojem će tijekom sljedećih mjeseci vršljati po sirotom računalu i naposljetku dovesti do pada njegova sistema. No, to dakako nije sve. Da bi performans do kraja uspio, posjetitelji će Bijenala moći slati inficirane fajlove i promatrati na webu kako se zaraza širi dalje. »Virus je legitimna umjetnička forma«, ustrajni su pri Net Art Collectiveu. Ali je li i potpuno legalna? Netartovci su dakako zavirili i u međunarodne zakone, koji propisuju kazne za distribuciju kompjutorskih virusa. Pa su odmah poslali obavijest u Microsoft i McAfree o svojem umjetničkom projektu te poslali instrukcije o tome kako se virus može uspješno neutralizirati. »Namjera nam je naviknuti običnog korisnika na udar kompjutorskih virusa. I nije tu u pitanju neka obična sabotaža«, oglasili su se o tome. No, bilo kako bilo, neki su, poput Jasona Catletta, predsjednika grupacije za zaštitu od mrežnog kriminala, na to odreagirali riječima: »Ne znam kako vam uopće može biti lakše ako vas lopov nazove i kaže — čujte, pokrao sam vas i baš mi je nekako žao zbog toga.« Čuvajte se, dakle, umjetničkih virusa.

Portreti iz urbane pustinje

Izložba fotografija Philip-Lorke DiCorcije što se ovih dana održava u Londonu privukla je pozornost brojnih ljubitelja dobra okidanja. No ne samo stoga što je tu riječ o još jednoj od izložbi kakva skandaloznog umjetnika, nego baš naprotiv. Nenametljivost, istančana promišljenost i temeljita ozbiljnost DiCorcijinih radova čine se miljama daleko od jeftina medijskog senzacionalizma, na koji smo navikli od umjetnika, današnjih dana. DiCorcia je autor izvrsnih portreta prolaznika koje je za londonsku izložbu objedinio u fotografski ciklus Street. Na njegovim fotkama prolaznici s ulica američkih gradova uhvaćeni su u mrežu pažljivo postavljenih rasvjetnih tijela. Neprimjetna, skrivena kamera gotovo uvijek hvata studiozno isplaniran kut gledanja. A promišljena kombinacija danjeg svjetla i umjetne rasvjete daje dojam nadrealnoga slikarskog chiaroskuroa. Ljudi zatečeni na fotkama čista su slučajnost, ali takva koja razotkriva inače prikrivene stvari o stanovnicima urbanih prostora. Izolacija, izgubljenost, osamljenost i unutrašnji bijeg u obliku odsutnoga dnevnog sanjarenja uhvaćeni su na licima DeCorcijinih prolaznika na nevjerojatno precizan način. A odslik kakve prošle ili tekuće drame ogleda se s autentičnom istinitošću. Ulice su samotna mjesta, kao da hoće reći DeCorcia, u kojima je čovjek, iako u gomili, naposljetku prepušten sebi.

Umjetnička radionica na webu

Obično četiranje i dopisivanje na webu više nije dovoljno za uspješnu elektronsku komunikaciju. Tako barem misle autori internetskoga sajta vectorama.org. Zašto bismo samo razmjenjivali tekstualne poruke preko chat linea ili e-maila, pitaju se oni, kad bismo mogli razmjenjivati i slike? Ili još bolje — zašto ne bismo razmjenjivali i umjetničke radove ili kolektivno sudjelovali u njihovu stvaranju? Vectorama.org omogućava baš to razmjenjivanje umjetničkih djela, koja nastaju na licu mjesta, što će reći online i pod znalačkim klikanjem umjetnikova miša. Logirate li se na spomenuti sajt, možete skupa s desetak drugih umjetnički nastrojenih korisnika ubacivati sličice na ekranu, mijenjati njihov izgled i intervenirati u djela drugih autora u nastajanju. Završena i pohranjena djela možete zatim čupati iz memorijske arhive sajta i pratiti sve etape koje su dovele do njihova nastanka. »Vectorama.com postat će idealni priručnik za sve buduće online umjetnike«, nadaju se autori sajta i dodaju, »pogotovo onda kad kreativna inspiracija umjetnika zašteka«. Svi su dakle pozvani u otvorenu klik-radionicu.

Predrag Madžarević