Pisci koji se ne čitaju

Pisci koji se ne čitaju

Četiri od pet mladih autor(ic)a koji su na natječaju Studentskog centra zaslužili objavljivanje prvih knjiga još ih nisu dočekali, a kad će, ne zna se

Prošlo je već više od pola godine otkako je zagrebački Studentski centar objavio pobjednike natječaja za izdavanje prve knjige u ediciji Naraštaj X, a da one još nisu otisnute. U više od osamdeset pristiglih rukopisa koji su zadovoljili kriterije natječaja u pet književnih kategorija, prvo ukoričenje trebali bi doživjeti: Tanja Krajnović za roman, Maša Kolanović za knjigu-projekt, Darko Brkulj za pjesme i Mario Kovač za ciklus kratkih priča, a petoj dobitnici, Andrei Pisac, tek je nedavno izašla knjiga Odsuće, financirana novcem privatnih sponzora. Do kad će ostali čekati, ne zna se.

Nije posebno čudno da stvari u Studentskom centru kasne i da se svaki nedostatak opravdava besparicom, pogotovo na području kulture, no ovaj put bivšega je ravnatelja Zdenka Protuđera zamijenio nedavno ustoličeni Mate Pavković, za kojega kažu da za kulturu nema sluha, kao ni bivši. Znakovito je da posao voditelja kulture u SC-u i dalje obavlja isti Stipe Zeba, koji je nizom cenzura i zabrana upropastio izdavaštvo u SC-u, a izravno je odgovoran za zamiranje kulturnog sektora. SC je u prošloj godini samo porezima Student servisa ostvario profit od 42 milijuna kuna, od čega je 30 posto namijenjeno financiranju kulture, pa tako i izdavaštva. Vjekoslav Boban, urednik izdavačke djelatnosti, tvrdi kako sektor kulture taj novac nije potrošio, da novca za knjige ima i kako ni njemu ne daju jasna objašnjenja zašto knjige još nisu otisnute. Različita tumačenja dobivaju i mladi pisci. Razgovarali smo s Mašom, Tanjom i Mariom.

Studentski centar već je odavno trebao objaviti vaše knjige. Kakve su vaše informacije, što se događa s tim? Gdje je zapelo?

Tanja: Prvo je sve pobjednike trebalo dovesti u SC, a poslije nije bilo sredstava i sad treba pronaći sponzore za tisak.

Maša: Knjige Naraštaja X, koje su trebale biti objavljene najkasnije u svibnju, kako stvari stoje, neće biti vani još neko vrijeme. Studentski je centar u stečaju i nema novca za izdavanje, a informaciju o nedostatku novca dao mi je Vjekoslav Boban, koji je obećao da će projekt dovesti do kraja, te u slučaju neizlaska knjiga do lipnja potražiti sponzorstvo za njih. Nisam stručnjak za ekonomska pitanja pa ne znam detaljnije objasniti kamo je otišao novac namijenjen objavljivanju naših knjiga.

Mario: Do sada je objavljena samo knjiga Andree Pisac, i to je barem nešto. Vjerujem da je zapelo u nedostatku novca u kombinaciji s blokiranim računom SC-u zbog dugogodišnjih financijskih malverzacija svih uprava, od Milasa naovamo. A da ne spominjemo inertnost i apsolutno nepoznavanje posla većine zaposlenih u kulturnom sektoru, na čelu sa Stipom Zebom.

Kako je prošao natječaj? Tko se sve mogao prijaviti?

Mario: Ne sjećam se točno svih detalja. No, znam da se mogla prijaviti bilo koja osoba s važećom iksicom, kojoj bi to ujedno bila prva knjiga.

Tanja: Konkurencija je bila jaka s obzirom da je natječaj bio prilično nepoznat. U kategoriji romana prijavljeno je trideset rukopisa.

Znajući za katastrofalnu situaciju u SC-ovu izdavaštvu, očekujete li uopće da će vaše knjige ugledati svjetlo dana? Jeste li razmišljali knjigu objaviti negdje drugdje?

Maša: Iskreno, prije mislim da neće izaći, nego da hoće, no ja još nisam razmišljala hoću li knjigu objaviti negdje drugdje.

Tanja: Nadam se da hoće, premda je jedini koji se trudi iz sektora kulture gospodin Boban. Nisam razmišljala o objavljivanju knjige negdje drugdje, jer ne znam kome bih se obratila.

Mario: Ja nijednom nisam išao pitati kad će moja knjiga izaći jer mi se ne da natezati, niti ikoga navlačiti za rukav. Pratim medije i vidim što se događa sa SC-om pa pretpostavljam da su im ove knjige posljednja stvar na pameti, baš kao što im je i kultura općenito zadnja rupa na svirali. S druge strane, sve dok je većini studenata važnija cijena neke pohane mrtve životinje u menzi nego kulturna ponuda, bolje nismo niti zaslužili. Ja sam optimist i mislim da će knjige na kraju izaći, ali s velikim zakašnjenjem u odnosu na predviđene datume.

Kakva je perspektiva mladih pisaca u Hrvatskoj?

Mario: Ne bih znao, nisam pisac. No, na bilo koje pitanje o perspektivi mladih u Hrvatskoj slobodno se može odgovoriti: »Nema perspektive za mlade u Hrvatskoj!«

Tanja: Vrlo slaba. Ne postoje tečajevi, natječaja je vrlo malo, a sami pisci ne znaju kome da se obrate.

Maša: Perspektiva mladim piscima u Hrvatskoj nije blagonaklona, ako se sami ne izbore za nju. Slučaj X svjedoči o tome.

Kako ocjenjujete SC-ovu izdavačku djelatnost?

Tanja: Ne poznajem njihovu dosadašnju djelatnost.

Maša: Zapravo nitko i ne zna da postoji izdavačka djelatnost SC-a. Zašto? Upravo zbog stila rukovođenja i nekreativnosti programske uprave, kojoj nedostaje kvalitetna intelektualna snaga koja bi pokrenula energije studenata. Naravno i studenti snose djelomičnu krivicu jer olako prihvaćaju takvu, pasivnu situaciju. Studenti su stalno pred pitanjem: Postoji li SC zbog studenata ili studenti zbog SC-a? Kao urednica studentskog časopisa za književnost »Vrisak«, koji je pod upravom SC-a, mislim da je nesposobnost uprave zapravo presudna za čitav slučaj. Koliko god je odgovor, zašto nam nisu izdali knjigu, jednostavan (Nemamo novca za to!), iza njega se krije svojevrsna opskurnost, što, ako ništa drugo, odgovara naslovu biblioteke — generacija X.

Mario: Znam za »Vrisak«, »Godine« i »Anale«, a možda postoji i još nešto za što ne znam. Nije da SC-ova izdavačka djelatnost ne postoji, nego je problem što ona praktički ne postoji izvan SC-a. Ljudi koji su zaduženi za propagandu i distribuciju — ako oni uopće postoje — očigledno ne znaju na koji način plasirati svoj proizvod, što samo uzrokuje goleme remitende. Meni bi bilo idealno da propagandu i distribuciju moje knjige, ako ikada izađe, u potpunosti prepuste meni jer mislim da bih obavio desetak puta bolji posao od cijeloga tima SC-ovih stručnjaka za marketing.

Razgovarao Oliver Sertić