Pijanist visoke klase

Pijanist visoke klase

Great pianists, Claudio Arrau, Philips

Ove se godine navršava deseta obljetnica smrti Claudia Arraua, pa je to prigoda za prisjećanje jedinstvenosti njegovih pijanističkih dosega, zabilježenih na brojnim nosačima zvuka u razdoblju duljem od pedeset godina. Arrau je, dakako, uvršten i u Philipsovu seriju velikih pijanista 20. stoljeća, u kojoj je, prije otprilike dvije godine objavljen njegov dvostruki album, kao kompilacija snimaka što ih je realizirao u rasponu od 1927. do 1976. godine. Na dvije kompaktne ploče odabrane su njegove interpretacije Albéniza, J. S. Bacha, Balakirjeva, Brahmsa i Liszta. Claudio Arrau uživao je ugled glasovirskoga velemajstora, jednog od velikih predstavnika stare pijanističke garde, izraslih na pijanističkoj tradiciji 19. stoljeća. Na tu je tradiciju Arrau imao izravni priključak zahvaljujući činjenici da je u Berlinu, između 1913. i 1918, studirao kod Martina Krausea, jednog od posljednjih učenika Franza Liszta. Arrau je svoj pijanizam izgradio na najboljoj školi i ona je postala temeljem oblikovanju njegova individualnog pijanističkog izričaja. Nazivali su ga pijanistom idealne sinteze virtuoznog i introspektivnog, no jednostavnije bi bilo reći da je bio pijanist visoke klase, kultivirani i predani tumač glazbe kojoj je služio cijeli život. U više od šezdeset godina aktivnoga pijanističkog djelovanja Arrau je izgradio golem repertoar.

Spomenuta Philipsova kompilacija otkriva Arraua u široku rasponu njegovih glazbenih afiniteta, dajući svojevrstan presjek evolucije njegova pijanističkog izričaja. Mladenačka snimka izrazito virtuozne fantazije Islamey Milija Balakirjeva (iz 1927), na prvom je CD-u dopunjena Lisztovom Španjolskom rapsodijom (snimka je iz 1936) i Bachovom kromatskom fantazijom i fugom (snimljeno 1945). Snimke Balakirjeva i Liszta imaju dosta šuma, no njihovo je uvrštavanje na kompaktnu ploču posve opravdano kvalitetom Arrauova izvođenja: Bachova kromatska fantazija i fuga pripadaju njegovim antologijskim interpretacijama. Virtuozitet čvrstoga protoka začudne slobode agogike, pedalizacija svedena na minimum, kristalna jasnoća fakture, sve to odaje Arrauov pijanistički potpis obilježen jedinstvenom uravnoteženošću logike i maštovitosti. Bach je inače bio jednim od njegovih trajnih pijanističkih izazova. O tome svjedoči i iznimni pijanistički pothvat-izvedba Bachovih klavirskih djela u dvanaest koncertnih večeri u Berlinu, u sezoni 1935/36. Na prvom CD-u, osim spomenutih glazbi, uvrštene su još i snimke tri stavka iz Albenizove suite Iberia, te tri Lisztove kompozicije (Benediction, Le jeu d'eaux a la Villa d'Este i Chasse-neige). Drugi CD posvećen je Johannesu Brahmsu. Na snimci iz 1974, Arrau izvodi najprije oba sveska Varijacija na Paganinijevu temu. U toj, pijanistički paradnoj seriji varijacija na popularnu, gotovo banalnu temu, Arrau pronalazi put i do Brahmsove skrivene osjećajnosti, u Paganini-varijacijama iskazane štihom salonski elegantnog glazbenog izričaja. Divan je primjer za to Arrauovo nostalgično-sentimentalno tumačenje valcera (druga varijacija) iz drugog dijela.

Za kraj CD-a ostavljen je Brahmsov prvi glasovirski koncert u d-molu (snimka je iz 1969), uz orkestar Concertgebouw pod ravnanjem Bernarda Haitinka. Arrauova svirka je energična, zvuk pun gotovo masivan, faktura savršeno transparentna! Svaki nastup klavira artikuliran je jasno, u potpunoj raspoznatljivosti svih linija, kantilena je zagasita, a ton blistave punoće. To je ukroćena vizija Brahmsove mladenački razbarušene partiture prvoga klavirskog koncerta, istovremeno neobično bramsovska po količini energije, po voluminoznosti zvuka, po suzdržanosti energetskog naboja! Riječju, velika interpretacija zbog duboka razumijevanja glazbe i perfektuiranosti visoko kontrolirana pijanističkog umijeća.

Bosiljka Perić-Kempf