Osječki memoari

Osječki memoari

Antun Stojanović, Opisanje mog života — Memoarski zapisi o Osijeku (1822-1866), prir. Stanislav Marijanović, Matica hrvatska Osijek i Osječka riječ

Memoari osječkog pravnika i zapaženog hrvatskog političara Antuna Stojanovića granična su prozna vrsta, nastali prije gotovo sto i pedeset godina i zapravo su autobiografski memoari, ljetopisni i dnevnički zapisi u kojima je tematizirao opise, prikaze, portrete, svoj Osijek i brojne sugrađane u svoje dječaštvo, mladenaštvo i zrelo doba, vrijeme prijelomnih povijesnih zbivanja. Koncepcijski, ovi su memoari podijeljeni u nekoliko odjeljaka. Tako u prvom donosi podatke o svojoj obitelji i njihovu načinu života, dok je drugi posvećen prvim uspomenama i sjećanjima iz djetinjstva. Treći odjel posvećen je narodnim običajima, a četvrti i peti njegovu školovanju. Posljednji, šesti odjel donosi niz podataka vezanih uz tadašnje političke prilike grada Osijeka i njegove službe u državnim tijelima. Na kraju je i dodatak u kojem Stojanović opisuje sebe sama i pojedine važne trenutke iz života, a na samu kraju slikovni su prilozi. Izvornik ovih memoara u cijelosti je pisan vlastoručno. Kontekstualno, vremenski i stilski pisani su stilom opisne poetike, te iz njih zrače estetski nazori i etički standardi solidnoga građanskog svjetonazora, kao i istinitost i objektivnost. Piše potanko i živo, s darom vrsna portretista i pripovjedača kakva Osijek do tada nije imao.

Stojanović svoja zapamćenja, sjećanja i ispovijedi svodi u narativno-deskriptivne blokove pronizane dijalozima, obuzet svojom osobom i patrijarhalnim životom obitelji, narodnim običajima, zavičajem i profesijom. Opisanje je prinos hrvatskom književnom bidermajeru predšenoinskoga doba, zanimljiv i povjesničarima, etnolozima i svakom ljubitelju baštine. Ovo djelo vrelo je za osječko-slavonsku i hrvatsku političku i kulturnu povijest.

Antonija Vranić

Međugorje i mediji

»Motrišta«, glasilo Matice hrvatske u Mostaru, br. 20, lipanj 2001.

Nakon osnutka Matice hrvatske u Mostaru prije pet godina krenuo je i prvi broj njezina časopisa »Motrišta«, i to u prilično teškim uvjetima, što nije omelo uredništvo u želji da pridonese boljitku hrvatskoga čovjeka na bosanskohercegovačkim prostorima. Najnoviji broj obilježuje malu, ali važnu obljetnicu njihova rada i donosi niz zanimljivih tema različite tematike. Kao jedan prikaz njihova petogodišnjega rada u ovom broju može se naći bibliografija svih tekstova izašlih u dosadašnjim brojevima »Motrišta«.

Na samom početku broja tekst je vezan uz dvadesetu godišnjicu obilježavanja međugorskog fenomena. Slijedi niz tekstova tematikom vezanih uz aktualnu političku i gospodarsku, kao i medijsku situaciju u BiH. Od povijesnih tema tu je članak o Povijesnim predajama o hercegu Stipanu Vukčiću Kosači, kao i zanimljiv tekst o Odnosu papinstva i Bosne do njezina pada 1463. i članak o Običajima i životnim navikama hercegovačkih doseljenika u Dubrovnik. Što se jezika tiče, u ovom broju zanimljiv je tekst Hrvatska u narječju u kontaktu. Kao i uvijek, i u ovom broju je niz pjesničkih i proznih djela različitih autora.

Našlo se mjesta i za sjećanje na važne ličnosti hrvatskoga naroda kao što su Vitomir Lukić, Mirko Zelenika, Ivan Softa, Veselko Koroman, kao i za poneku obljetnicu. Na samu kraju može se naći i nekoliko književnih prikaza te kratki pregledi djelatnosti Maticâ u Livnu i Sarajevu.

Antonija Vranić

Putovanja Sakcinskog

Ivan Kukuljević Sakcinski, Put u Senj — Putne uspomene, Matica hrvatska, Senj, 2001.

Ovo izdanje senjske Matice pažnju privlači ponajprije brojnim slikovnim prilozima starih veduta gradova, kao i drugim slikovnim prilozima, a objavljeno je prigodom održavanja 5. simpozija hrvatskih grafičara Blaž Baromiću Senju 8. i 9. lipnja 2001.

Ivan Kukuljević Sakcinski, hrvatski književnik, povjesničar i političar, vatreni ilirac i zagovornik uvođenja hrvatskoga jezika u službenu uporabu, od 1874. do smrti 1889. predsjednik Matice hrvatske, kao književnik ponajprije je poznat kao autor prve hrvatske drame ilirskoga razdoblja Juran i Sofija u kojoj slavi hrvatsko domoljublje i požrtvovnost u obrani narodnog identiteta. Jedan je od najsvestranijih pisaca 19. stoljeća.

Ovo izdanje, tiskano na svega trideset i dvije stranice, tek je ulomak iz njegova putopisa Putne uspomene iz Hrvatske, Dalmacije, Albanije, Krfa i Italije, u kojem se Kukuljević pokazao kao vrlo dobar promatrač. Sastoji se od dvije cjeline naslovljene Put u Senj i Putne uspomene. Prvi dio posvećen je opisu puta od Karlovca prema Senju, za koji kaže da je slavan i junački stari grad na moru. Posebno divljenje izražava prema području između Karlovca i Kapele, s plodnim poljima i livadama, gorostasnim planinama i brežuljcima. Pojedinačan opis svakoga starog grada na tom putu popraćen je vedutom iz prohujalih stoljeća — Zvečaj, Tovunj, Modruš, Jezerane, Brinje, a na kraju i sam Senj. Opisuje i nošnje i izgled pojedinog kraja.

Putne uspomene posvećene su sitnim događajima koji su ga pratili na putu, kao i nekim sjećanjima. Iz Senja se Kukuljević uputio na put prema Dalmaciji.

Antonija Vranić

Provokativna zbirka

Marko Knezović Ćopo, Gango moja, MH Široki Brijeg, 2000.

Matica hrvatska iz Širokog Brijega u biblioteci Vrisak donosi nam zbirku karikatura poznatoga hercegovačkog karikaturista i nastavnika likovnog odgoja Marka Knezovića Ćope.

Rođen je u Širokom Brijegu, gdje je završio osnovnu školu, a Školu primijenjenih umjetnosti i Pedagošku akademiju (likovni smjer) u Splitu. Još od školskih dana radi karikature te objavljuje u lokalnim i državnim časopisima (»Slobodna Dalmacija«, »Pavliha«, »Svijet«, »Večernji list«, »Hrvatski list«, »Hrvatska riječ«).

Zbirku čine karikature koje je odabrao sam autor, a kako se i iz imena može lako zaključiti, najviše se bavi političkom problematikom susjedne nam Bosne i Hercegovine u posljednjih deset godina. Tu ćemo naći i Aliju Izetbegovića, Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića, Franju Tuđmana, Ejupa Ganića, kao i sve relevantne političare Bosne i Hercegovine te na Knezovićev način obrađene važne političke događaje, primjerice Daytonski sporazum.

Apolitične karikature bave se uobičajenim temama iz života, lokalnim događajima te osobama hrvatskog entiteta u Bosni i Hercegovini.

Marko Knezović Ćopo svakako ne pripada u sam vrh hrvatskih karikaturista. Stil mu nije osobito originalan, a i same karikature odaju jasna Knezovićeva politička određenja i razmišljanja, koja bi u krugu čitatelja koji se ne slaže s tim određenjima mogla izazvati i odbojnost. No zbirka svakako provocira, ako ne baš kvalitetnim crtežom, onda sigurno provokativnim političkim razmišljanjem.

Mala naklada od samo tisuću primjeraka morala bi navesti sve zainteresirane da ovu zbirku karikatura što prije uvedu u svoju kućnu biblioteku.

Roland Šuman