Od bajne zore do kobne Aurore

Sve je počelo u jednom dućanu. Prodavačica — jedna od onih okretnih, komunikativnih, razgovorljivih — rekla je nešto zanimljivo: »Što vi o meni mislite? Nisam vam ja nazor (na zor) trgovkinja!« Iskočila je riječ nazor (na zor). Što ona znači? Žena je — govor je odaje — iz Bosne. Dakle, valja najprije posegnuti za rječnikom turcizama. I sve odmah postaje jasno (i još zanimljivije). Turski zor < perz. zor, zur može značiti sila, snaga, no i tegoba, muka, žestina, nasilje. (Stih iz narodne pjesme Zorna konja, a zorna junaka — ne znači lijepa za oko, nego silna, bijesna.) Kako se pridjev često izvodi i nastavkom li (i tada ostaje nesklonjiv), dobivamo zorli. To već može značiti: silan, obijestan, zdrav, snažan (zorli momak, zorli djevojka), ali i teško, mučno, tegobno, jako. Imenica pak zorba znači nasilje, teror. (Sjajan Anthony Queen kao Grk Zorba, koji — u skladu sa svojim neobuzdanim imenom u istoimenom filmu — pršti od životne radosti. Neka mu ovo usputno spominjanje bude in memoriam od Boga i srca moga.)

Dakle nazor (na zor) trgovac bio bi nasilan, dosadan trgovac koji mušterijama nastoji utrapiti što više robe. Kad mi, dok sam zorzorile (jedva jedvice, na jedvite jade) vukla mreže s namirnicama, puče pred očima taj prvi nalet tursko-perzijskoga zora, prokuljale su — potaknute zvučnom asocijacijom — i mnoge druge riječi koje s tom pucnjavom pred očima (a bez praska) nemaju značenjske veze, no koje sadrže zor u značenju vida, gledanja. Sve te riječi imaju u korijenu zor — gledanje, no posebno im značenje daje upravo prijedlog. Tako nazor znači gledanje na što (a svjetonazor gledanje na svijet, čovječanstvo), nadzor nadgledanje, kontrolu, uzor ugledanje u koga, prozor gledanje kroz nešto, pozor pomno promatranje (svakako prizora na pozornici), obzor crtu do koje se može vidjeti, obzir gledanje oko sebe da koga ne povrijedimo, dalekozor spravu za gledanje u daljinu. Ima i riječi u kojima se korijen odmah ne nazire, pa treba malo dublje uroniti u povijest jezika: npr. zrcalo, razrok, zrenik, zreće (zjenica). I sam glagol zreti danas se uglavnom javlja kao prefigiran — prozreti, prezreti, obazreti se itd. Nekoć se veza s drugim jezicima lakše uočavala. Tako stcslav. zĚrĐti znači gledati, a srodan je s lit. glagolom žerĐti — svijetliti se, sjajiti se te sa stnord. grar — siv (engl. grey, njem. grau; prvotno je to značilo 'boja neba prije sunčeva izlaska') i gry — daniti se. A stir. grian upravo i znači sunce.

Ono pucanje (zore) nije tek kaubojsko revolveraško pražnjenje. Stcslav. zarja znači bljesak, jutarnju zoru (uz jutarnje i večernje rumenilo); njegova nas ljepota zna i danas ozariti, tako da i sami sinemo.

Od prvog broja Zore dalmatinske (1844) i uvodne Preradovićeve pjesme zora, naravno, puca i taj se prasak »čuje« svake zore u praskozorje. Sa zorom pucaju i prekrasni pogledi i vidici na sve strane — i bez dalekozora (tu sitnozor pomaže još manje). Zora i jest spoj svjetlosti i dijela dana kada se može gledati (od glagola zreti). Gledam bajnu zoru / Kako divno sja — nije samo starogradska licentia poetica nego zora doista blista sa sjajem prve zrake sunca, radius solis. Divno ozračje u svojoj povezanosti — od prasl. zorkŻ (vid, pogled) do cslav. zrakŻ (vid, oči, oblik, pogled; zrak(a)).

I Narcisov zaljubljeni pogled u vodeno zrcalo i dosađivanje ohole kraljice iz priče o Snjeguljici da joj zrcalo kaže tko je najljepši na zemlji moraju se naći na okupu kad govorimo o zoru. Zrcalo (rus. zerkalo od zĚrcati, zŻrkati = gledati), ta priručna sprava za gledanje samoga sebe, ne mora uvijek biti znak narcisoidnosti. Može simbolizirati i odraz čije duše kad poklanja djevojci to svjetlucavo stakalce u sredini licitarskog srca. A cura treba samo malo zirkati, zrikati uokolo pa će odmah vidjeti tko je ispod oka gleda. Neke budu tako iznenađene da od silna čuda zinu, pa zure li, zure!

One razroke (raz + zŻr + oko) možda neće naći muža otprve, no ne treba gubiti nadu. Ako ništa drugo, mogu se uvaliti u Krčelićevu kuću. Ne zato što bi oni bili jako obazrivi, nego zato što oni ne žele ljepote, nego samo marljivih i radinih ženskih ruku. (Ponuda nije iz Malog oglasnika nego je od Kozarca, pa je, bojim se, jamačno zastarjela.)

Zastarjelo je i nekadašnje upozorenje na prozorima u svim javnim prometalima: Opasno je van se nagnuti. Lekciju da se ne naginje kroz prozor naučila je silnim ponavljanjem valjda i ona opjevana Selma. Nitko više, podboltan jastučićem, ne visi na prozoru cijele dane i ne gleda na ulicu. Dok su se kuće još gradile po čovjekovoj mjeri, obično su imale po dva prozora sa svake strane vrata. To je podsjećalo na oči, pa se za prozor govorilo i okno (oko). Danas se često takvom oknu dodaje — da ne bi bilo zabune — prozorsko okno (što se odnosi na njegov stakleni dio). Rudarsko je pak okno ne samo prodor zrake svjetlosti u zemljinu utrobu nego i stalna strepnja za one koji u njega ulaze. Sretno!

Zora, Zorica, Zorka (opet taj Lisinski!), Zoran, zornica (sacra antelucana), Zornjača (zvijezda Danica) — lijepe su izvedenice iz korijena zor. Lijepo je ime i Aurora, što ga je nosila rimska božica svitanja, sestra Sunca i Mjeseca. Jedna druga Aurora (Avrora) imala je, doduše, božansko ime, ali s nje nije osvanulo ništa božanstveno. S ruske krstarice toga imena odjeknuo je 25. 10. po starom, a 7. 11. po novom kalendaru, Lenjinov proglas Revolucionarnog vojnog komiteta, a potom i pravi topovski pucanj, signal da se na juriš osvoji Zimski dvorac u Petrogradu. Tako je počeo oktobarski revolucionarni hod po mukama za brojne naraštaje, kojima je jedna kobna Aurora donijela desetljeća mraka i terora. Roditi se u nezgodno vrijeme na nezgodnu mjestu nije grijeh, ali je peh.