Vijenac 192

Film

Vladimir C. Sever

Maléna

Maléna, red. Giuseppe Tornatore

Maléna

Maléna, red. Giuseppe Tornatore

Redatelju Kina raj vjerojatno nije bilo teško izmusti golemi budžet od Miramaxa kojim je preuredio čitavo jedno sicilijansko mjestašce u svoju inačicu s početka četrdesetih, te osigurao sjajne prinose snimatelja Lajosa Koltaija i skladatelja Ennija Morriconea — sve to kako bi se usredotočio na minucioznu opsjednutost Monikom. Skidam čovjeku kapu, jer nije samo stvar u razmjerima produkcije. Valja se sjetiti kako golemi razmjeri palete mogu istaknuti upravo najsitnije detalje prizora. Tornatoreu je upravo to pošlo za rukom, na zapravo besprijekoran način.

Njegova Maléna (tako se Monica zove u filmu, a riječ je o skraćenu obliku imena Maddalena) postavlja naslovni lik u središte socijalnog života spomenutoga gradića. Muškarci je obožavaju, žene joj zavide — a Maléna samo izbjegava njihove poglede. Rat je, muž joj je u vojsci, a ona vrlo dobro zna da bi i najmanja srdačnost prema nekom drugom bila nepopravljivi faux pas. Tako ona ne zapaža ni poglede mlađahnog Roberta, koji tek što je zagazio u pubertet, i za kojega su Málenine čari utjelovljenje svega čemu ta životna dob teži.

Tornatore do samog kraja zadržava središte svog pripovijedanja u Robertu. Njegova snatrenja o Maléni — u kojima ju, urnebesno, zamišlja kroz prizmu tadašnje pop-kulture — polako će, ipak, prerasti u bolje razumijevanje nje same. Prenašanje težišta sa zamišljene na stvarnu ženu bez mijenjanja samog motrišta najveće je postignuće Tornatoreove režije. Ma koliko on uspješno upleo i rat i mentalitet malog mista u svoju priču, i koliko god da sâm lik Maléne doživio preobrazbu zbog svega toga, osnovni proces mijene u filmu će proživjeti shvaćanje samog protagonista. Spolno sazrijevanje i razvoj emfatičkog uvida u Maléni organski teku naporedo, što ne treba podcjenjivati, s obzirom na to da većina nas muškaraca rijetko kad stekne iole suosjećajnu predodžbu o zgodnim ženama koje nas mimoilaze. Povrh i po strani od svih svojih ostalih vrlina, Maléna tako od muškog masturbatorskog neopazice prelazi u ženski emancipacijski film, a da to ni jednom ne prelazi u tezu. Mašala Maléne.

Vladimir C. Sever

Vijenac 192

192 - 12. srpnja 2001. | Arhiva

Klikni za povratak